Milijarde, offshore kompanije i antidatirani ugovori: Iza finansijskog carstva Romana Abramovicha

Saradnici Romana Abramovicha, uključujući zaposlenike globalne računovodstvene kompanije Deloitte, falsificirali su dokumentaciju kojom je prikazivano poslovno carstvo ruskog oligarha, razgranato kroz offshore kompanije, ukazuju dokumenti. Time su, čini se, pomagali njegovim kompanijama da izbjegnu porezne obaveze i prikriju imovinu.

Nova analiza procurjelih korporativnih dokumenata otkriva ono što izgleda kao dugogodišnja, pažljivo organizirana strategija antidatiranja dokumenata.

Čini se da je u antidatiranju učestvovao i najbliži Abramovichev saradnik, Eugene Tenenbaum, koji živi u Londonu. Dokumenti ukazuju i na mogućnost da je tokom potencijalno skupog sudskog postupka pred Visokim sudom Ujedinjenog Kraljevstva dao lažne dokaze.

Abramovichevi lični i finansijski poslovi sada su ograničeni zbog sankcija koje su mu uvele Ujedinjeno Kraljevstvo i Evropska unija kao odgovor na ruski rat protiv Ukrajine.

Međutim, dokumenti otvaraju pitanja o tome kako je Abramovich duže od deset godina uspijevao skrivati svoje finansijske poslove od vlasti, uz očiglednu pomoć svojih saradnika i uglednih savjetnika.

Nalazi se zasnivaju na curenju dokumenata poznatom kao Cyprus Confidential, koje obuhvata više od 500.000 dokumenata. Oni su prvobitno dostavljeni Međunarodnom konzorciju istraživačkih novinara (ICIJ), a analizirale su ih organizacije među kojima su The Guardian, Bureau of Investigative Journalism i BBC.

Digitalni trag dokumenata prikazuje reorganizaciju milijardi funti koje je bivši vlasnik nogometnog kluba Chelsea FC stekao kontroverznom kupovinom naftnih polja u udaljenim i surovim predjelima Sibira, u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza.

Od 1999. do najmanje 2013. godine grupa saradnika i računovođa zaduženih za prebacivanje novca između offshore jurisdikcija koristila je metode koje su, prema riječima stručnjaka, mogle predstavljati prevaru i utaju poreza.

Čini se da je to podrazumijevalo antidatiranje dokumenata kako bi se stvorio privid da su određeni sporazumi i transakcije zaključeni godinama ranije.

Abramovichevi advokati negirali su bilo kakve nezakonitosti i naveli da se on oslanjao na savjete svojih savjetnika i kompanije Deloitte Cyprus. Tenenbaum je također negirao nezakonito postupanje, ističući da se oslanjao na stručne savjete Deloittea Cyprus. Iz te kompanije saopćili su da „postupaju u skladu sa svim važećim zakonima“ te da više nemaju pristup relevantnom materijalu zbog vremena koje je proteklo.

Nestalih dvije milijarde dolara

Naftna polja kompanije Sibneft, dio ruskih bogatih prirodnih resursa, dospjela su u Abramovicheve ruke tokom haotične privatizacije u periodu nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Poznati poduzetnik, poznat po poslovnoj pronicljivosti, preuzeo je kompaniju za približno 250 miliona dolara, pri čemu je, prema izvještajima, uložio svega 19 miliona dolara vlastitog novca.

Do trenutka kada je 2005. godine prodao posljednje dionice kompaniji Gazprom, Abramovich je ostvario 16 milijardi dolara, koje je uložio u različite investicije, luksuzne vile, superjahte i Chelsea FC. Jedna od kompanija sa sjedištem na Kipru, Kravin Investments, bila je među prvim posrednicima preko kojih je taj novac prolazio. Kravin je u maju 2003. ostvario priliv od tri milijarde dolara, od čega je zadržao približno dvije milijarde.

Novac je ostao na bankovnom računu kompanije Kravin ili je pozajmljivan drugim kompanijama, uz obračun kamata koje su, u teoriji, podlijegale oporezivanju na Kipru.

Međutim, Abramovichevi saradnici ubrzo su počeli osmišljavati načine da „uklone“ poreznu obavezu za koju je jedan finansijski savjetnik upozorio da bi mogla biti „veoma velika“, pokazuju dokumenti.

Čovjek koji je upravljao pristupom Abramovichevom bogatstvu bio je Demetris Ioannides, nekadašnji predsjednik uprave Deloittea Cyprus, koji je kasnije pokrenuo vlastitu kompaniju Meritservus. Ta firma postala je glavni finansijski savjetnik Abramovicha i pružala mu usluge gotovo 20 godina, sve dok joj Ujedinjeno Kraljevstvo 2023. nije uvelo sankcije. Sankcije su uvedene i Ioannidesu zbog uloge u pomaganju ruskim oligarsima da sakriju svoje bogatstvo.

„Bit će potrebno promijeniti finansijske izvještaje [kompanije Kravin] i u skladu s tim prilagoditi računovodstvene evidencije za 2003. i 2004. godinu“, napisao je Ioannides u e-mailu iz augusta 2005. godine, pozivajući se na razgovore s partnerima Deloittea Cyprus i bivšim kolegama Antonisom Taliotisom i Nicosom Charalambousom.

Sljedećeg mjeseca Taliotis je, u e-mailu u kojem su bili uključeni zaposlenici Meritservusa i Abramovicheve investicijske kompanije Millhouse, očigledno podržao taj prijedlog.

„Određene promjene morat će se unijeti u račune […]“, napisao je.

Millhouse i Meritservus potom su počeli izrađivati dokumentaciju prema kojoj je Kravin samo čuvao i ulagao milijarde stečene prodajom Sibnefta u svojstvu povjerenika za drugu kompaniju, Kelvedon Worldwide sa sjedištem na Britanskim Djevičanskim Ostrvima.

Dokumenti koji su trebali potvrditi takav aranžman, uključujući prepisku i ugovore o povjereničkom odnosu, nosili su datume iz perioda od marta do decembra 2003. godine, iako su nastali najmanje dvije godine kasnije.

Rezultat je bio jednostavan: iako su milijarde godinama bile na računima kompanije Kravin, dokumentacija je sada stvarala privid da taj novac zapravo nikada nije pripadao toj kompaniji. Deloitte Cyprus potom je odobrio finansijske izvještaje, očigledno znajući za obmanu.

Analiza dokumenata ukazuje na to da je na taj način praktično izmijenjena prošlost: dvije milijarde dolara nestale su iz bilansa kompanije Kravin, a s njima i porezna obaveza.

Andrew Mitchell KC, istaknuti stručnjak za finansijski kriminal i porezno pravo, opisao je ovu shemu kao „očigledan pokušaj zaštite od zakonitog oporezivanja imovine koja je inače trebala podlijegati porezu“. Prema njegovim riječima, riječ je o „nedvosmislenoj“ utaji poreza.

Abramovichevi advokati izjavili su: „Odbacuje se svaka tvrdnja da je naš klijent izbjegavao plaćanje poreza ili pokušavao obmanuti kiparske vlasti, a objavljivanje takvih tvrdnji predstavljalo bi klevetu. Ako su profesionalni savjetnici ugleda kakav ima Deloitte predložili određeni aranžman, kompanije povezane s našim klijentom, u kojima on nije učestvovao u svakodnevnom poslovanju, imale bi puno pravo osloniti se na takav savjet.“

Potpis oligarha

Ovo nije bio prvi put da su Abramovichevi podređeni, čini se, posegnuli za antidatiranjem dokumenata kako bi riješili finansijski problem svog šefa.

Godine 2000. Tenenbaum i Ioannides, koji su tada još radili za Deloitte Cyprus, sastali su se u Londonu kako bi razgovarali o osjetljivom pitanju.

Činilo se da Abramovich želi izvući gotovo 100 miliona dolara iz kiparskih kompanija koje su posjedovale udjele u Sibneftu.

Prema Ioannidesu, bilo je ključno da transakcija ne otkrije identitet tih kiparskih kompanija te da novac izgleda kao „zarađen“. Razlozi za takve uslove nisu objašnjeni.

Deloitte Cyprus predložio je složen, ali očigledno fiktivan aranžman u koji je bio direktno uključen Abramovich i koji se, čini se, oslanjao na falsificirane i antidatirane ugovore o konsultantskim uslugama.

Prema tim ugovorima, kompanije koje su posjedovale Sibneft navodno su platile posredničkoj firmi 98 miliona dolara za „konsultantske usluge“, odnosno savjete o kupovini dionica.

Ta posrednička firma potom je navodno proslijedila 99,9 posto novca Abramovichu kao „proviziju“ za ulogu svog „zastupnika“. Međutim, kupovina dionica na koju su se ugovori odnosili dogodila se godinu ranije. To je značilo da je i posrednička kompanija morala postojati najmanje godinu dana ranije kako bi antidatirani ugovori izgledali vjerodostojno.

Ioannides je pronašao odgovarajuću već registrovanu kiparsku kompaniju pod nazivom PB Mediapower Enterprises.

Uz Tenenbaumovo odobrenje, direktori Deloittea Cyprus potpisali su antidatirane dokumente i njihov sadržaj uvrstili u godišnje finansijske izvještaje kompanije PB Mediapower.

Abramovicheva provizija potom je pretvorena u mjenice, odnosno obećanja o isplati novca, koje je unovčavao tokom naredne tri godine. Procurjeli dokumenti sadrže 50 takvih mjenica. Za razliku od većeg dijela dokumentacije o Abramovichevom bogatstvu, u kojoj se njegovo ime nastojalo izostaviti, na svakom zahtjevu za isplatu mjenica nalazio se njegov potpis.

Advokati Abramovicha i Tenenbauma negirali su da su učestvovali u bilo kakvom nezakonitom antidatiranju ili falsificiranju dokumenata. Obojica su također naglasila da su se oslanjali na stručne savjete profesionalnih savjetnika, uključujući Deloitte Cyprus i kiparske korporativne savjetnike.

Kuća koja je nestala iz evidencije

Jedna od najprestižnijih Abramovichevih nekretnina bilo je imanje Fyning Hill u engleskom okrugu West Sussex, impresivna vila okružena sa 424 jutra krajolika nacionalnog parka South Downs.

Ruski predsjednik Vladimir Putin navodno je tokom svoje prve državne posjete Ujedinjenom Kraljevstvu 2003. godine doletio na ovo imanje na ručak.

Dvije godine kasnije, prema finansijskim izvještajima, imanje je bilo navedeno među luksuznom imovinom vrijednom 650 miliona dolara. Na tom popisu bili su i penthouse u Londonu, dvorac u Francuskoj, helikopteri, avioni, jahte i superautomobil, a sve je bilo u vlasništvu kiparske kompanije Amiscan Investments.

Nova pravila o objavljivanju podataka na Kipru, uvedena 2003. godine, značila su da je ta imovina morala biti navedena u finansijskim izvještajima kompanije Amiscan.

Međutim, do trenutka kada su izvještaji predani, golema zbirka luksuzne imovine nestala je iz evidencije zahvaljujući Abramovichevoj grupi finansijskih posrednika.

U e-mailu iz oktobra 2005. godine, upućenom Tenenbaumu, Ioannides je predložio da bi „bilo razboritije ne objaviti“ podatke o toj imovini.

Dokumenti pokazuju da su Abramovichevi saradnici, uključujući Ioannidesa, zajednički radili na antidatiranju ugovornih sporazuma kako bi stvorili lažan dojam da je imovina kompanije Amiscan početkom 2003. prebačena na njenog dioničara, kompaniju Kelvedon Worldwide sa sjedištem na Britanskim Djevičanskim Ostrvima.

E-mailovi pokazuju da su zaposlenici Deloittea Cyprus učestvovali u razgovorima o tom nestanku imovine.

Uprkos tome, revizor je odobrio finansijske izvještaje kompanije Amiscan u kojima više nije bilo traga trima nekretninama i floti luksuznih vozila.

Advokati Abramovicha i Tenenbauma negirali su bilo kakve nezakonitosti, uključujući nepropisno antidatiranje, falsificiranje dokumenata ili bilo kakvu utaju poreza. Obojica su navela i da se njihovi klijenti ne mogu prisjetiti konteksta ili pojedinosti dokumenata starih više od 20 godina, koje im The Guardian nije dostavio.

Obojica su istakla da su se njihovi klijenti oslanjali na stručne savjete, uključujući savjete Deloittea Cyprus. Ta kompanija, odgovarajući i u ime Taliotisa i Charalambousa, saopćila je da „postupa u skladu s važećim zakonima“. Navela je da je prepiska starija od 20 godina i da joj više nije dostupna, zbog čega ne može komentirati jesu li materijali potpuni ili tačni. Advokat Demetrisa Ioannidesa izjavio je da iz ličnih razloga ne može komentirati slučaj.

Tenenbaumovi advokati naveli su da se dokumenti ponekad mogu antidatirati iz opravdanih razloga, naprimjer kako bi se prikazao datum od kojeg je neka transakcija stupila na snagu.

Rachel Sexton, forenzička računovotkinja s iskustvom u istragama prevara, potvrdila je da je to moguće, ali dodala: „Na osnovu dokaza koje sam vidjela, čini se da ovdje nije riječ o takvom slučaju.“

Prema njenim riječima, antidatiranje dokumenata radi stvaranja lažnog dojma „moglo bi se smatrati lažnim prikazivanjem činjenica“.

Još dva računovodstvena stručnjaka, koja su govorila pod uslovom anonimnosti, izjavila su da dokumenti ne ukazuju na opravdane razloge za antidatiranje.

Mitchell je izrazio zabrinutost zbog očigledne uloge Deloittea u takvoj praksi.

„Ono što iz svega proizlazi jeste da postoje profesionalci spremni zaobići i kršiti pravila vlastite profesije, a time i zakon.“

U jednom slučaju antidatiranje je, čini se, dovelo do još ozbiljnijeg problema: obmanjivanja britanskog suda.

Cijela istina

Godine 2008. Abramovich se suočio s mogućnošću skupog sudskog postupka koji je pokrenuo moskovski poduzetnik Chalva Tchigrinski, nekadašnji partner u njihovom zajedničkom naftnom projektu Sibneft-Yugra.

Partnerstvo je okončano tako što je Tchigrinskijeva kompanija Sibir izbačena iz posla i ostala bez ičega, čime je Abramovichu omogućeno da zaključi ugovore o Sibneftu koji će ga učiniti najbogatijim čovjekom u Rusiji.

Tchigrinskijevi advokati tvrdili su da je bilo nezakonitih radnji.

Prema njihovim navodima, Abramovich je razvodnio udio svog partnera nizom tajnih sastanaka kojima je preuzeo potpunu kontrolu, a time i cjelokupnu finansijsku korist od kasnije prodaje kompanije Gazpromu.

U izjavi svjedoka Tenenbaum je negirao da je znao bilo šta o pojedinostima projekta prije proljeća 2004. godine, kada je kompanija Sibir javno iznijela svoje pritužbe.

„Pretražio sam svoje spise, e-mailove i dokumente iz perioda od 2002. do 2004. godine“, izjavio je pred sudom. „Mogu potvrditi da ne posjedujem nikakve evidencije, dokumente ili drugu prepisku koja se odnosi na Sibneft-Yugru.“

Dokumenti iz curenja Cyprus Confidential naizgled proturječe tom svjedočenju.

Oni pokazuju da je Tenenbaum odobrio niz sporazuma koji su uređivali upravo neke od poslova za koje je pred sudom tvrdio da o njima ništa ne zna.

Među njima je i prijenos dionica kompanije Sibneft-Yugra iz 2003. godine na kompaniju Ferenco Investment & Services, u vlasništvu Abramovicha, o kojoj je Tenenbaum pred sudom rekao da nije imao saznanja.

Prema sudskoj presudi, njegovo svjedočenje bilo je „potkrijepljeno“ dokazima koje je dostavio Abramovich. The Guardian nije imao uvid u te dokaze.

Osim toga, čini se da su dokumenti dostavljeni sudu u prilog Abramovichevoj odbrani, koji su navodno opravdavali preuzimanje kompanije Sibir od strane Sibnefta, također bili antidatirani.

Drugim riječima, dokumenti su, baš kao i Tenenbaumovo svjedočenje, naizgled bili lažni.

Tenenbaumovi advokati negirali su da je njegovo svjedočenje obmanulo sud, navodeći da je iskaz dao „iskreno i u dobroj vjeri“. „Najoštrije“ su odbacili tvrdnje da je obmanuo sud. Abramovichevi advokati negirali su da je njegovo potvrđivanje Tenenbaumovog svjedočenja dovelo do obmane suda.

Sveukupno, analiza dokumenata s Kipra ukazuje na to da je antidatirano više od 1.000 dokumenata povezanih s Abramovichevim poslovnim carstvom.

Čini se da se to često događalo uz znanje ljudi iz njegovog najbližeg kruga.

Zajedno su izgradili finansijsko carstvo koje se prostiralo širom svijeta, a čija je najvažnija valuta, čini se, bila obmana.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Foto: Arhiva/You Tube)