Obrazovani mladi odlaze iz BiH: Šta je presudno za njihovu odluku?

Prema istraživanjima, mnogi mladi i obrazovani ljudi u Bosni i Hercegovini, ali i regiji, žele napustiti zemlju nakon školovanja. Zašto mladi odlaze i zašto su nezadovoljni općim stanjem u društvu? Šta je u inozemstvu bolje nego na Zapadnom Balkanu?

Nepravda tjera mlade

Lista je razloga zbog kojih mladi odlaze. Bježe od nepravde i inertne okoline koja ne prihvata kritičko razmišljanje. Promjena ambijenta bila je presudna za studenticu iz Mostara koja je otišla u Tursku i tamo uspješno ostvaruje svoj potencijal.

„Dolazim iz Mostara, gdje su podjele na svakom koraku. Definitivno, velike podjele, nepravda i rupe u zakonima nešto su što me otjeralo iz Bosne i Hercegovine. Dobila sam stipendiju da studiram u Konyi i nisam se nimalo pokajala“, kazala je Merima Kurtović, studentica biohemije na Selçuk Üniversitesiju u Konyi.

Novim generacijama odlazak u inozemstvo nužno ne znači gubitak, već priliku za obrazovanje, iskustvo, lični rast i upoznavanje svijeta.

Važno je čuti mlade

„Mislim da se mi trebamo baviti ne time koliko nam je mladih otišlo, nego se početi baviti time šta je mladima značajno i važno da imaju u nekom društvu, a da bi tu vidjeli i gradili svoju budućnost. Ne trebamo očekivati mlade ljude na ulicama, ali ono što vidimo u okviru društvenih mreža, njihovo nezadovoljstvo, želje i potrebe, trebamo konačno početi uvažavati“, istakla je Dženana Husremović, prorektorica za nastavu i studentska pitanja Univerziteta u Sarajevu.

I tu, u konačnici, govorimo o širokom spektru potreba generacije Z. Možda je najvažnije od svega da imaju glas koji se čuje, ukazala je Husremović.

Ipak, na ulicama glavnog grada rijetki su sagovornici za ovu temu. Pitali smo ih vide li budućnost u Bosni i Hercegovini:

„Ja bih želio da idem da se dalje školujem, završim fakultet i radim kao medicinski radnik.“

„Mislim da ima boljih prilika vani, ali potrudit ću se da ostanem, jer to je naša zemlja.“

„Mislio sam studirati na PMF-u fiziku, pa ću onda master negdje vani. Po ovom području, šta ja hoću, realno ne vidim priliku.“

Neki razmišljaju o povratku

Postoje i oni koji zbog geopolitičkih prilika razmišljaju o povratku.

„Situacija u Danskoj, neke stvari se mijenjaju. Ne godi mi možda kao nekad, a ovdje se osjećam nekako drugačije.“

Preciznu sliku o tome koliko je mladih otišlo nemamo, jer ne znamo ni koliko imamo stanovnika. Posljednji popis stanovništva rađen je daleke 2013. godine. A živimo u novom digitalnom dobu.

„Mlađe generacije su osjetljivije na trpljenje. Imaju manji prag tolerancije i za nepravdu. Između ostalog, i ovaj dio kada ste u manjoj sredini, koji se tiče podobnosti za zaposlenje u određenim situacijama, i dalje je jedan od faktora koji utječu na zaposlenje mladih“, kazao je Aziz Đipa, voditelj Odjela za monitoring, evaluaciju i istraživanja u Institutu za razvoj mladih KULT.

Institucije moraju uključiti mlade

„Cilj svake mlade osobe trebao bi biti neki lični razvoj u Bosni i Hercegovini, razmišljanje o promjenama, odnosno da institucije omoguće mladima da sjednu za isti stol i da uključe mlade u donošenje odluka“, poručio je Belmin Malagić, program menadžer u Vijeću mladih Federacije Bosne i Hercegovine.

U suprotnom, posljedice ne bivaju samo demografske već i psihološke. Jer kada se generacijama i decenijama servira narativ da promjena nije moguća, teško je očekivati društvo koje će je pokušati napraviti.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autorica: Umihana Šahić)