Nermin Bijedić: Kap vode

Ovog ljeta, a posebno u julu i avgustu, bili su mjeseci sa ekstremno visokim temepraturama,  nezapamćenim do sada. Vreli zrak je praktično spržio sve. Ni kapi kiše nije palo pa su potoci i rječice gotovo potpuno presušili. Da zlo bude veće, požari su postali masovna pojava. Gorilo je na sve strane.

To je bio razlog da svi regonalni i svjestki mediji uključujući i našeg meteorologa i klimatologa Sladića u centar svojih aktivnosti, stave rasprave o klimatskim promjenama kao globalnom, svjetskom problemu i uticaju tih promjena na cjelokupno čovječanstvo. Dramatičnost njihovih izvještaja i analiza nas nisu iznenadili a ni prepali ali nas podstiču na temeljitije razmišljanje o ovom problem koji očigledno nije fenomen, nego stanje s kojim se čovječanstvo najozbilnije mora suočiti i djelovati po onom poznatom principu; “Misli globalno-djeluj lokalno”.  

Po onome šta nam prenose lokalni mediji, očigledno je da se na širem prostoru Tuzle i Tuzlanskog kantona, po ovom pitanju, od strane gradske i kantonalne vlasti, dešava vrlo malo ili  gotovo ništa, što nas ne iznenađuje.

 U nadi da će ovo dospjeti do onih koji vrše funkciju vlasti i animirati ih na aktivnost , navest ću na neke karakteristične probleme i pojave, koje se tiču prije svega vode za piće i vode kao resursa od koga zavisi industrijska i poljoprivredna proizvodnja i pokušati dati prijedloge za rješavanje.  Znanja imamo dovoljno, imamo privredne subjekte koji su sposobni realizovati projekte a ako vlast shvati značaj rješavanja ovog problema naći će se i potrebna sredstva. 

Rijeke Jala i Solina su bujične rijeke koje u normalnim uslovima predstavljaju sabirne kanale otpadnih, fekalnih voda koje se bez tretmana ulijevaju direktno u vodotok. U ljetnom preriodu nivo vode toliko opadne da je od obale do obale samo jedan korak. Tada na prostoru iza “Tuzlanke” pa do ušća u Spreču,  Jala predstavlja izvor zaraze i nepodnošljvog smrada koji se širi stabenim naseljima na Ircu i  Solani,  pored BKC i BCC, na sve strane.

Još prije agresije na BiH, tuzlanski gradski oci su prepoznali ovaj problem pa su  postojali planovi da se na prostoru Kovačice i Gornje Tuzle izgradi brana i vještačka akumulacija za površinske i oborinske vode koje bi se u sezoni kiša akumulirale na ovom prostoru. Akumulirana voda bi se ljeti manje koristila za navodnjavanje a više za propiranje korita rijeke Jale. Da bi ova ideja dobila smisao neophodno je predhodno realizovati projekte tretmana svih otpadnih voda koje se ulijevaju u korito rijeke Jale i uredbama gradskog vijeća, strogim inspekcijskim nadzorom, radikalno spriječiti odlaganje komunalnog otpada, šporeta, školjki automobila i svega drugog, na šta smo navikli, u vodotoke. Osim toga, korisno bi bilo na više mjesta u koritu Jale napraviti manje ustave i akumulacije sa uređajima za prikupljanje krupnog otpada, plastičnih i PET boca. Naravno, ne treba zaboraviti već dobro oštećeno betonsko korito Jale što je poseban probem.

Rijeka Spreča kao i njene dvije pritoke Oskova i Gostelja su bujične rijeke kao i rijeka Jala u koje lokalno stanovništvo baca sve i svašta. Rijeka Oskova, kao izraz bahatosti, primitivizma i nekulture lokalne sredine, fenomen koji predstavlja najprljaviju rijeku u civiliziranom svijetu je otpadni kanal u kome Rudnik Banovići bez ikakvog nadzora i kontrole, na očigled kantonalne vlasti,  iz objekta separacije ispušta na hiljade kubika otpdanog mulja i teških metala, kojim se Jezero Modrac više od pola vijeka zamuljuje. I nikom ništa.

Također, poznato je da  naselja koje gravitiraju  jezeru Modrac nemaju  razvijenu  kanalizacionu mrežu tako da se otpadne vode, bez tretmana, ulijevaju direktno u jezero.

Za spas jezera Modrac kao izvora pitke za grad Tuzlu i okolna mjesta, za akumulaciju koja je potrebna razvoju poljoprivrede i industrije , potrebno je provesti radikalne mjere i aktivnosti. Po cijenu da rudnik Banovići ne proizvede ni kilogram uglja, treba odmah zabraniti svako ispuštanje ne tretirane otpadne vode i mulja iz separacije u Oskovi, uz makimalan ispekcijski nadzor i kontrolu.

Kanalizaciona mreža i tretman otpadnih voda koje se ulijevaju u jezero Modrac je elementarna civilizacijska potreba čija se izgradnja ne smije odlagati.

Kao logičan zaključak nameće se potreba da se zamuljeno i zaprljano jezero Modrac   mora  očistiti od nataloženih naslaga mulja i otpada, što bi povećalo kapacitet jezera, stvrilo uslove za smanjenjenje štetnih efekata poplavnih talasa i dalo još jednu kvalitetnu dimenziju jezeru značajnu prije svega za razvoj poljoprivrede, turizma, sportova na vodi i ribolova. Očigledno je da se radi se o velikom, dugotrajnom i skupom projektu  za koga budžetu TK i gravitirajućih općina i gradova, nema planiranih sredstava. To svakako ne znači da relaizaciju  projekta treba odlagati. Naprotiv, za realizaciju ovakvog ekološki važnog projekta postoji vise rješenja. Jedno je koncesioni ugovor a drugo,  kreditna sredstva EU pod povoljnim uslovima ili grant sredstva, ali pod jednostavnim uslovom,  da nema korupcije.

Za svaku aktivnost u tom pravcu a koje su, prije svega u domenu vlasti  moraju postojati gotove studije i gotovi projekti koje mogu uraditi naše kompanije i instituti.  Koliko treba čekati odluku vlasti da pokrene aktivnost u tom pravcu, pokazat će vrijeme koga je na žalost sve manje i koje  neumitno teče.

Klimatske promjene su sve izraženije a čovječanstvo  kao nikad prije svjesno vrijednosti vode kao temeljne predpostavke postojanja.

TIPAutor: Nermin Bijedić dipl.ing.el./Foto: Arhiva)