Kandidatkinja DF-a za Skupštinu TK Dragana Bosankić u intervjuu za TIP: ‘Građanska država je imperativ za koji se vrijedi boriti’

Kandidatkinja DF-a za Skupštinu TK Dragana Bosankić u intervjuu za TIP govorila je, između ostalog, zašto se politički angažovala u Demokratskoj fronti, ali i o tome kako joj je novinarsko iskustvo pomoglo da razumije politiku. Smatra da u politici ima prostora za više empatije, više razgovora i više spremnosti da se čuje druga strana.

TIP: Godinama ste kao novinarka postavljali pitanja političarima. Sada ste prvi put Vi u ulozi kandidatkinje. Kako je biti s druge strane?

Bosankić: Pomalo neobično, moram priznati. Godinama sam navikla da sjednem preko puta političara i pokušam dobiti odgovor koji je važan građanima. Sada sam ja ta koja treba odgovarati. Novinarski posao me, međutim, naučio da nijedno pitanje ne treba doživljavati kao napad. Svako pitanje je prilika da objasnite šta mislite i za šta se zalažete. Zato mi je drago što u politiku nisam ušla kao neko kome su teme kojima se politika bavi potpuno nepoznate. Kao novinar ste, htjeli-ne htjeli, svakodnevno u dodiru sa gotovo svim segmentima društva.

TIP: Kažete da niste ranije bili politički aktivni. Zašto ste sada odlučili napraviti taj korak?

Bosankić: Možda baš zato što sam dugo bila sa druge strane. Godinama gledate probleme, razgovarate s ljudima, slušate njihova pitanja i pokušavate od onih koji odlučuju dobiti odgovore. U jednom trenutku se zapitate možete li i sami nešto učiniti. A onima koji će kazati „sada i novinari političari“ želim poručiti ZAŠTO NE?! Ja  vjerujem da svako  može doprinijeti zajednici i da  ima pravo pokušati.

TIP: Koliko Vam je novinarsko iskustvo pomoglo da razumijete politiku?

Bosankić: Mnogo. Novinar svakodnevno razgovara s ljudima različitih profesija, stavova i pogleda na život. Morate znati slušati, morate brzo razumjeti problem i morate razlikovati ono što je važno od onoga što je samo politička buka. I možda najvažnije – novinar vas nauči da postavljate pitanja. To mi je iskustvo dragocjeno i danas.

TIP: Vi ste, kako volite reći, ‘BiH u malom’. Šta za Vas znači ta multietničnost?

Bosankić: To za mene nije politička fraza, nego život. Odrasla sam u porodici u kojoj su Bosna i Hercegovina i njeni narodi zaista živjeli jedni uz druge. Takva mi je porodica! Zbog toga različitost nikada nisam doživljavala kao problem koji treba rješavati. Ona je jednostavno dio našeg života. Možda upravo zato teško prihvatam kada se ljudima pokušava objasniti da moraju biti nešto drugo da bi pripadali ovoj zemlji.

TIP: Kažete da ste u DF-u dobili ‘dodatnu porodicu’. Šta ste time željeli reći?

Bosankić: Mislim na ljude. Kada prvi put uđete u jednu političku organizaciju, prirodno je da ne poznajete sve ljude i da se pitate kako ćete biti prihvaćeni. Ja sam imala osjećaj da nisam došla negdje gdje moram dokazivati ko sam, nego među ljude s kojima mogu razgovarati i biti ono što jesam. Naravno, politička organizacija podrazumijeva različita mišljenja, ali meni je važno da postoji međusobno poštovanje, da su u ovoj političkoj partiji svi ljudi isti, ne dijelimo se po nacionalnostima nego po mišljanjima. Različite su nam samo krvne grupe. Zato Demokratska fronta.

TIP: Na listi je značajan broj žena. Jeste li zadovoljni tom zastupljenošću?

Bosankić: Jesam zadovoljna kada žene imaju priliku biti dio procesa odlučivanja, ali sama brojka nije dovoljna. Važno je šta će se dogoditi kada žene sjednu za sto. Želim da se njihov glas čuje, da se njihove ideje ozbiljno razmatraju i da ne budu samo statistika. Mislim da žene imaju šta ponuditi politici upravo zato što svakodnevno vrlo neposredno osjećaju posljedice odluka koje se donose.

TIP: Može li žena u politici imati drugačiji stil političkog djelovanja?

Bosankić: Ne mislim da sve žene moraju djelovati na isti način samo zato što su žene. Ali vjerujem da u politici ima prostora za više empatije, više razgovora i više spremnosti da se čuje druga strana. To ne znači biti slab. Naprotiv, nekada je mnogo veća snaga ostati smiren i razgovarati kada je najlakše povisiti ton.

TIP: Mogu li političke suparnice biti saveznice kada su u pitanju važni problemi građana?

Bosankić: Morale bi moći. Možemo biti političke suparnice, možemo imati potpuno različite stavove, ali kada je riječ o nečemu što je važno za građane, ne vidim zašto ne bismo mogle sjesti za isti sto. Ne moramo se slagati u svemu da bismo se složile oko jedne konkretne stvari koja će nekome poboljšati život. Mislim da bi to bio znak političke zrelosti.

TIP: Kao žena koja ulazi u politiku, čega se najviše pribojavate u predizbornoj kampanji?

Bosankić: Ne pribojavam se političkog sučeljavanja. To  je normalan dio demokratije. Ono čemu se nadam jeste da ćemo zadržati granicu pristojnosti. Posebno mi smeta kada se politička rasprava pretvara u vrijeđanje i ponižavanje žena. Kritika nečijeg političkog rada je jedno, a vrijeđanje ličnosti, izgleda ili porodice nešto sasvim drugo. Voljela bih kampanju u kojoj ćemo se takmičiti argumentima, a ne uvredama.

TIP: Vi ste poznati kao veoma empatična osoba. Je li empatija prednost ili slabost u politici?

Bosankić: Voljela bih da ostane prednost. Ne vjerujem da čovjek ulaskom u politiku treba ostaviti svoju ljudskost na vratima. Naravno, politika zahtijeva i odgovornost, odluke i ponekad teške kompromise, ali ne mislim da je empatija prepreka tome. Naprotiv, možda nam upravo nje nedostaje.

TIP: Šta biste voljeli zadržati iz novinarskog posla, a šta ostaviti iza sebe?

Bosankić: Zadržala bih radoznalost, potrebu da pitam i da saslušam različite ljude. Zadržala bih i osjećaj odgovornosti prema javnosti. Ono što bih voljela ostaviti iza sebe jeste osjećaj da mogu samo konstatovati problem i čekati da ga neko drugi riješi. Sada želim vidjeti kako izgleda kada pokušate biti dio rješenja.

TIP: Kada biste morali opisati sebe u nekoliko riječi – ko je Dragana Bosankić danas?

Bosankić: I dalje ista ona Dragana koja voli ljude, razgovor i svoju Bosnu i Hercegovinu. Samo sam sada napravila jedan korak koji mi je potpuno nov. Ne znam gdje će me odvesti, ali znam da ne želim izgubiti ono što sam cijeli život bila – čovjek koji sluša, pita, razmišlja i pokušava pomoći.

(TIP/Izvor/2026)