Zašto žene pamte, planiraju i organiziraju baš sve?

“Glava mi je neprestano puna”, kaže Stacie Matthias, majka troje djece. “Na spavanje odlazim s mentalnim popisom obaveza.” Stacie govori o konceptu “mentalnog tereta”, odnosno opterećenju koje donosi planiranje, organizacija, pamćenje i predviđanje svih zadataka potrebnih da bi kućanstvo funkcioniralo.

Riječ je, među ostalim, o pamćenju školskih izleta, praćenju obavijesti u roditeljskim WhatsApp grupama, uočavanju što treba očistiti, praćenju koliko djeca spavaju, zakazivanju liječničkih pregleda i kupnji školskih uniformi. Taj posao nerazmjerno često preuzimaju žene, osobito majke, uz većinu fizičkih kućanskih poslova. Iako se odnosi i podjela obveza razlikuju od kućanstva do kućanstva, istraživanja pokazuju jasne obrasce, piše BBC.

Teret svakodnevice

Djeca u Velikoj Britaniji upravo su se vratila u školu nakon ljetnih praznika, a 37-godišnja Stacie iz Stockporta kaže da joj je um u rujnu posebno zaposlen. “Osjećaj da neprestano nešto moram pamtiti, organizirati ili se brinuti o nečemu čini ovo doba godine iznimno napornim”, kaže ona.

Taj popis obveza doživljava kao sudoper koji se tijekom dana puni posuđem. “Ako vam netko ne pomaže prazniti taj sudoper, do kraja dana se prelije”, kaže i dodaje: “Tada dosegnete granicu izdržljivosti”.

U istraživanju o mentalnom opterećenju” na 3000 roditelja u SAD-u, znanstvenici sa Sveučilišta u Bathu i Sveučilišta u Melbourneu utvrdili su da majke obavljaju 71% kućanskih zadataka koji zahtijevaju mentalni napor. To uključuje praćenje kada treba oprati posteljinu i ručnike ili do kada se mora pojesti hrana iz hladnjaka.

Studija je pokazala da očevi češće preuzimaju zadatke koje istraživači opisuju kao “povremene”, odnosno one koji se rjeđe događaju, poput pamćenja termina za servis automobila. Profesorica Leah Ruppaner sa Sveučilišta u Melbourneu opisuje mentalni teret kao nevidljiv, stalan i bezgraničan. “Posuđe ne nosite sa sobom na posao, ali mentalni teret ide s vama posvuda”, kaže ona.

Ko nosi teret?

Mentalni teret popularna je tema na forumima poput Reddita i Mumsneta, gdje žene traže savjete kako s partnerima razgovarati o iscrpljenosti zbog usklađivanja tolikih obaveza. Majke su za BBC News rekle da ih se u školske WhatsApp grupe, gdje roditelji raspravljaju o izletima i rođendanima, često dodaje kao “glavnog roditelja”, dok se njihovi partneri nikada ne pridruže.

Sophia, 35-godišnja majka troje djece iz Portsmoutha, plaća školske izlete i naručuje ručak preko školske aplikacije. Kaže da njezin suprug tu aplikaciju nikada nije ni instalirao. Više puta mu je pokušala objasniti koncept mentalnog tereta, ali smatra da je nije razumio i da je njezine brige odbacio kao “brze zadatke”.

“To i jesu brzi zadaci ako ih samo treba obaviti”, kaže Sophia. “Ali ja moram isplanirati zadatak, predvidjeti ga i neprestano biti deset koraka ispred svih”.

Sam Berry, zamjenik ravnatelja škole i otac dvoje djece iz Londona, kaže da isprva “nije baš razumio” o čemu je riječ kada je njegova supruga prvi put spomenula mentalni teret nakon rođenja njihova najstarijeg djeteta. Bio je pomalo obrambeno nastrojen jer je smatrao da puno radi – mijenjao je pelene, hranio bebu i slično.

Pitao bi je što može učiniti da pomogne, ali danas shvaća da se time teret razmišljanja i dalje prebacuje na drugu osobu. Stacie to pojašnjava: “Uvijek kažem partneru: ‘Ako te moram moliti da nešto napraviš, to je za mene samo dodatni mentalni teret'”.

Samu je trebalo nekoliko mjeseci razgovora i slušanja da shvati kako nije stvar samo u obavljanju zadatka, već u razmišljanju o njemu. Nije poanta samo skuhati večeru, već znati što imate u kući, isplanirati obrok i otići u kupnju.

Teret koji iscrpljuje

Klinička psihologinja Natasha Wallace kaže da joj se javljaju žene pod stresom zbog pritiska koji osjećaju oko organizacije kućanstva. “Za njih to često nije jedan ogroman izvor stresa”, kaže ona. “Problem nastaje kada shvate da pred sobom imaju stotine sitnih zahtjeva zbog kojih se njihov mozak i tijelo jednostavno ne mogu isključiti”.

Mnoge žene funkcioniraju automatski, dodaje, pa često nisu ni svjesne koliki kognitivni teret nose. Taj stalni stres niskog intenziteta može utjecati na živčani sustav, što uzrokuje loš san, razdražljivost i umor od donošenja odluka. Anita Cleare, savjetnica za roditeljstvo, kaže da se taj kognitivni zamor prelijeva na poslovni život i vodi u neodrživo sagorijevanje.

Jedno istraživanje pokazalo je da muškarci koji zarađuju više obavljaju manje fizičkog i kognitivnog rada u kućanstvu.

S druge strane, kada se ženama poveća zarada, one rade manje fizičkih poslova, ali i dalje nose istu količinu kognitivnog tereta. Žene rijetko osjećaju da se mogu povući iz obiteljskog života, pa se izbor svodi na usporavanje karijere, rad na pola radnog vremena ili otkaz. Cleare kaže da se sve više žena odlučuje na to.

“Ako smanjite kućanski i mentalni teret, stvorit ćete energiju, kapacitet i interes da radite više i bolje na poslu”.

Zašto postoji tolika razlika?

Mnoge žene s kojima je BBC razgovarao vjeruju da razlika počinje s rodiljnim dopustom. Wallace kaže da žene, budući da obično ostaju na dopustu mnogo dulje od očeva, vrlo rano postaju “glavni roditelj”. “Ako postanete osoba koja zna sve, zna gdje se što nalazi i koja je u prošlosti sve radila, svi vam se počnu obraćati za sve”, objašnjava ona, “pa ostajete ta središnja figura čak i kada se vratite na posao”.

U Ujedinjenom Kraljevstvu majke mogu koristiti do 52 tjedna rodiljnog dopusta, dok očevi imaju pravo na dva tjedna. Postoji i mogućnost dijeljenog roditeljskog dopusta. Neki poslodavci nude dodatne pogodnosti, ali većina ljudi za vrijeme dopusta zarađuje manje, što utječe na to koliko slobodnih dana očevi uzimaju.

Cleare smatra da radna mjesta mogu pomoći tako da ističu primjere očeva koji koriste dopust, a ne samo da ga nude na papiru. Također je važno postaviti očekivanja o dostupnosti zaposlenika i podržati žene u razgovorima o karijeri. Sve se svodi i na ono što se smatra tradicionalnim ulogama.

Zach Watson, otac troje djece i savjetnik za podjelu mentalnog tereta iz SAD-a, kaže da njegov djed vjerojatno nikada u braku nije skuhao obrok, dok je njegov otac to radio rijetko. U prvih pet godina braka, Zachova supruga je kuhala većinu vremena. Ako bi se on ponudio kuhati, pitao bi je što želi – a to je pitanje zapravo povećavalo njezin mentalni teret.

Naučio je da joj može pristupiti s gotovim opcijama za večeru nakon što provjeri hladnjak. Ako mu je trebala pomoć, umjesto da samo pita “Gdje je kečap?”, objasnio bi gdje je već tražio.

Sam Berry kaže da, iako neke muškarce nije briga, postoji velika skupina onih koji su dobri muževi i očevi, trude se i žele najbolje, ali jednostavno ne primjećuju problem ili nemaju pravi rječnik za njega. Mnoge žene s kojima je BBC razgovarao žele da njihovi partneri preuzmu potpunu odgovornost za određene zadatke.

Sam to naziva preuzimanjem “kategorije zadataka” – na primjer, tata može voditi svu školsku administraciju, dok mama upravlja hranom. Ipak, ističe da ravnopravnost ne znači nužno podjelu 50/50, jer jedan partner možda radi više, a drugi možda voli kuhati. Poanta je u pronalaženju onoga što najbolje odgovara oboma.

Afua Williams (40), majka dvoje djece iz Londona, dodaje da, ako ste vi osoba koja tradicionalno nosi više mentalnog tereta, morate prihvatiti da će vaš partner možda raditi stvari drukčije i da neće uvijek sve ići glatko.

Kako olakšati teret

Sugovornici BBC-ja podijelili su nekoliko savjeta o tome kako ravnopravnije upravljati mentalnim teretom.

Jasno komunicirajte s partnerom o tome kako se osjećate i kako mentalni teret utječe na vas. Zach to naziva “etiketiranjem” jer time nevidljivi kognitivni i emocionalni rad činite vidljivim. Wallace savjetuje da te razgovore ne vodite dok ste ljuti ili preopterećeni, jer se tada druga osoba može osjećati napadnutom. Razmislite čega se možete odreći, kaže Ana Catalano Weeks, koautorica studije.

Morate li doista organizirati fizičke rođendanske čestitke za svu djecu iz razreda? Možete li utišati roditeljske WhatsApp grupe i usredotočiti se samo na službene e-mailove iz škole? Redovito se usklađujte s partnerom – na dnevnoj, tjednoj ili sezonskoj bazi. Izradite zajednički kalendar kako bi svi bili svjesni obaveza.

Preuzmite odgovornost za zadatke od početka do kraja, bez potrebe da vas netko na to podsjeća. Na kraju, nemojte upasti u “zamku učinkovitosti” i misliti da je rješenje samo u boljoj organizaciji, kaže Cleare. Zapamtite da su u roditeljstvu najvažniji trenuci povezanosti s djetetom, a ne to je li pojelo točno određeno povrće. To će vam pomoći da redefinirate vlastita očekivanja, piše Index.hr.

(TIP/Foto: Index)