Bičakčić o izbornoj kampanji u BiH: Imam utisak da su građani u štokholmskom sindromu – dive se svojim zlostavljačima

Zvanična kampanja za Opće izbore 2026. godine u Bosni i Hercegovini počela je u petak, ali direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Bosne i Hercegovine (CIN) Leila Bičakčić smatra da je teško napraviti jasnu razliku između perioda prije i poslije formalnog početka kampanje, jer se politički život u BiH praktično neprestano odvija u izbornom ritmu.

Gostujući u “Novom danu” N1 televizije, Bičakčić je govorila o političkim porukama koje su već obilježile početak kampanje, izostanku konkretnih programa, ekonomskim problemima građana, nacionalnim podjelama, odgovornosti samih birača, zloupotrebama javnog novca, imovini političara, ali i potrebi da se cijeli region ozbiljno suoči sa činjenicama iz ratova devedesetih.

“Ništa novo, sve već viđeno”

Bičakčić kaže da je zbog dvogodišnjih izbornih ciklusa Bosna i Hercegovina praktično stalno u nekoj vrsti političke kampanje.

“Jako je teško napraviti tu distinkciju između četvrtka i petka i početka zvanične kampanje, s obzirom na to da smo mi u kampanji, pa sigurno u ovoj godini, kontinuirano, vjerovatno cijelu godinu. A pitanje se uvijek postavlja: koliko smo zaista izašli iz kampanje, iz prethodnih izbora? Tako da, zbog ovog našeg izbornog sistema koji na svake dvije godine ima izbore, mi smo, u principu, stalno u nekoj fazi kampanje, bilo da je predizborna, izborna ili postizborna, kada dolazi do formiranja novih vlasti na nekom od nivoa”, kazala je.

Podsjetila je i da su izbori za predsjednika Republike Srpske, održani početkom godine, dodatno održavali političku temperaturu.

“Tako da, kažem, ne bih mogla jasno napraviti razliku između onog perioda bez kampanje i ovog sada, kada kampanja, ustvari, počinje”, dodala je Bičakčić.

Ono što se promijenilo formalnim početkom kampanje, dodaje, prije svega je količina izbornih plakata i bilborda.

“Ono što je karakteristično od petka, dakle, s početkom zvanične kampanje, jeste to da smo oblijepljeni plakatima. Tokom vikenda smo svi mogli svjedočiti brzim izmjenama velikih bilborda, ogromnom broju novih fotografija, slika. Komentarisali smo dizajn, komentarisali smo neka rješenja, fotošopirane slike kandidata koje smo do sada imali priliku da vidimo”, rekla je.

Ipak, kako dodaje, suštinski iskorak ne vidi.

“Tako da, ja bih rekla: ništa posebno novo. Ne vidimo ništa naročito novo u onome što su političke partije nudile na prethodnim izborima, onome što su radile do sada i narativu koji su do sada koristile. Dakle, ništa novo, sve već viđeno”, navela je Bičakčić.

“Kao da su iscrpili sva moguća obećanja”

Komentarišući slogane i prve poruke kampanje, Bičakčić kaže da su pojedine stranke možda postale “iskrenije” jer su iscrpile prostor za nova obećanja.

“Ja bih rekla možda da su samo, kako da to kažem, iskreniji. Možda su prestali više, ili iscrpili sva moguća obećanja koja svakako nisu ispunjavali. Imali smo prošle sedmice priliku od Istinomjera da čujemo koliko je zaista ispunjeno i toliko je mali broj da se može nazvati statističkom greškom”, naglasila je Bičakčić.

Prema njenim riječima, problem nije samo u sloganima nego u činjenici da građanima još nisu ponuđeni konkretni politički programi.

“Ono što nismo vidjeli, i to je karakteristika našeg izbornog sistema i načina, ustvari, na koji se političke stranke nude, a politička kampanja jeste neka vrsta ponude prema građanima, jeste da nismo vidjeli političke programe, da nismo vidjeli nikakva konkretna rješenja koja se nude građanima”, istakla je.

Umjesto toga, vidi nastavak zaoštravanja političkih i nacionalnih odnosa.

“U suštini, ono što se nudi i što provejava iz narativa u ovom prethodnom periodu jesu dalji sukobi, dalje zaoštravanje odnosa, dalje pojačanje, ustvari, ovog narativa nasilja, narativa potencijalnog novog sukoba, zastrašivanja građana”, rekla je.

“Imamo ista lica, iste priče, isti pristup”

Bičakčić smatra da ni ekonomski programi nisu dobili ozbiljniji prostor.

“Nigdje nismo vidjeli neke ekonomske programe koji bi, ustvari, osim, naravno, ovih standardnih: donijet će 500.000, 50.000 radnih mjesta, 50 milijardi investicija… Dakle, opet viđamo iste stvari kao u prethodnim periodima. Opet viđamo: mi najbolji, ostali ne valjaju. Opet viđamo: glasajte za nas, mi smo ono što vam treba. Ali ne vidimo konkretno, suštinski iskorak u rješavanju problema koji su se nagomilali kod građana”, kazala je.

Upozorila je da se sve ovo događa u vremenu ozbiljnih ekonomskih izazova.

“Mi trenutno živimo, dakle, nije to karakteristika samo Bosne i Hercegovine, ali, naravno, kod nas je nešto što se najviše vidi, veliku ekonomsku krizu, nedostatak novca, porast nacionalizma i desničarskih narativa u Evropi, pa i u svijetu. Vidjeli smo šta se jučer desilo u Njemačkoj i to se, naravno, preliva i na naš region”, mišljenja je naša sagovornica.

Zaključak je, kako kaže, vrlo jednostavan:

“Mi nismo vidjeli nikakva konkretna rješenja koja su političke partije spremile da ponude građanima, nego imamo ista lica, imamo iste priče, imamo isti pristup, imamo sve isto, samo nove izbore.”

“Građani jesu suodgovorni”

Bičakčić ne smatra da se sva odgovornost za stanje u društvu može prebaciti isključivo na političke stranke.

“Ja već neko vrijeme, i znam da to nije nimalo popularno, zaista smatram da građani jesu suodgovorni za sve ovo što se dešava”, naglasila je pa dodala da, prema njenom mišljenju, političke stranke reaguju na ono što biračko tijelo traži:

“Političke partije jesu jako reaktivne. I ako dođe zahtjev od građana, dakle glasača, prema političkim partijama da se traži neka svježa ideja, neki svježi narativ, političke partije će se, naravno, prilagoditi novim potrebama i ponuditi nešto drugo.”

Zbog toga smatra da građani ne mogu uvijek biti potpuno amnestirani od odgovornosti.

“Dakle, ne možemo stalno amnestirati građane. Ja se apsolutno slažem da ne možete očekivati od građana koji su ekonomski uništeni, koji preživljavaju od danas do sutra, od nemanja posla… Vidjeli smo šta se dešava sa Željezarom Zenica, vidjeli smo rudare, ogromne proteste radnika, mali porast prosječne plate u odnosu na porast cijene života, dakle troškova života”, stava je Bičakčić.

Potrošačka korpa mnogo veća od plate

Bičakčić je posebno ukazala na razliku između primanja i troškova života.

“Prosječna potrošačka korpa je barem dva puta veća, ako ne i više, zavisno od dijelova zemlje, od prosječne plate. Pazite, u prosječnu platu opet ulaze i visoke plate predstavnika politike, posebno na višim nivoima”, rekla je.

Zbog toga, dodaje, stvarna ekonomska moć građana izgleda još slabije.

“Dakle, kolika je stvarna ekonomska moć građana u odnosu na stvarne troškove, to je veliko pitanje”, kazala je dodajući da, ipak, ekonomska situacija ne može biti vječno opravdanje za podršku istim političkim strukturama:

“Onda je normalno da ne možemo očekivati od građana da budu politički aktivni ako preživljavaju. To je potpuno normalno. Ali, u isto vrijeme, ne možemo ni opravdavati građane uvijek, zbog te ekonomske nemoći, da uporno biraju iste ljude koji ne donose nikakvu novost.”

Ni nove stranke nužno ne donose nešto novo

Bičakčić ne smatra ni da sama pojava novih političkih stranaka automatski znači promjenu.

“Ja sada nimalo ne govorim da su nove partije koje su se pojavile na ovim izborima, a ima ih nekoliko, koje su već počele sa svojim programima, da je to nova i svježa ideja ili nova krv u politici koja će donijeti veliku promjenu”, naglasila je direktorica CIN-a.

Razlog je, kako kaže, što su mnogi akteri novih stranaka već bili dio postojećeg sistema:

“Ne, zato što se radi opet o ljudima koji su iz sistema, koji su izašli, dakle, iz postojećih stranaka, napravili nove stranke. Dakle, ništa novo naročito ne donose na političko nebo.”

Zbog toga smatra da birači moraju jasno odbiti zaoštravanje nacionalnih odnosa kao osnovni politički proizvod.

“I u tom smislu mislim da je zaista do građana da konačno kažu ne ovom nacionalnom zaoštrenom narativu koji vidimo”, dodala je.

“Ponovo se izvlače traume iz 90-ih”

Bičakčić je kazala da su događaji prethodnih dana političkim akterima dodatno otvorili prostor za povratak na teme iz ratnog perioda.

“Ovi događaji od prethodnih dana svakako doprinose unapređenju i jačanju tog narativa, jer nekako baš se sve posložilo. Pa imamo, s jedne strane, veličanje ratnih zločina i ratnog zločinca koji će poslužiti, naravno, u kampanji, jer ponovo se sada izvlače narativi iz devedesetih, suđenja u Hagu, favoriziranje jedne strane u odnosu na drugu. Dakle, opet se vraćamo”, upozorila je Bičakčić.

S druge strane, kaže, iste događaje koriste i političke opcije koje se predstavljaju kao predstavnici bošnjačkog biračkog tijela.

“S druge strane, ova druga strana koja predstavlja bošnjačko glasačko tijelo, naravno, opet jača taj narativ: evo, opet se žrtve negiraju. Dakle, opet koristi isti događaj, samo, naravno, u kontranarativu koji će i jednima i drugima jako dobro poslužiti, ustvari, za konsolidovanje glasačkog tijela. Ponovo se, dakle, izvlače traume iz devedesetih, ponovo se igramo sa žrtvama i ponovo dolazimo u situaciju da se na tom principu ‘zavadi pa vladaj’ jačaju politički narativi starih igrača, nažalost”, rekla je.

Razočarani glasači mogli bi ostati kod kuće

Bičakčić smatra da je pred izbore značajan i broj razočaranih građana koji razmišljaju o apstinenciji.

“Sada smo, je li, došli na mjesec dana prije izbora. Pretpostavljam da većina građana već ima vrlo jasne odluke o tome kome će dodijeliti svoj glas”, kazala je Bičakčić.

Podsjetila je da je 2022. godine u dijelu zemlje došlo do političke promjene, ali da su mnogi birači razočarani rezultatima.

“Imamo jedan veliki broj glasača koji je razočaran rezultatima ove sadašnje vlasti. Zato što jesmo imali promjenu 2022. godine, makar u dijelu zemlje, ali ta promjena se odrazila i vertikalno na svim nivoima vlasti, dakle i na nivou Bosne i Hercegovine. Imamo jedan veliki procenat glasača koji su nezadovoljni rezultatima i odlučuju se da apstiniraju od izbora. Dakle, opet ćemo imati jedan broj glasača koji će se povući iz izbornog procesa”, smatra Bičakčić.

Nove tehnologije otežat će krađu na izborni dan

Kada je riječ o novim izbornim tehnologijama, Bičakčić smatra da bi one mogle značajno otežati manipulacije rezultatima.

“Nove tehnologije svakako mogu da donesu jedan svjež rezultat u političkom smislu, zato što će biti jako teško manipulisati rezultatima izbora na izborni dan. Ne kažem da je nemoguće, ali jeste jako teško, jer izborne tehnologije zaista garantuju jedan transparentan i neovisan način glasanja i brojanja glasova, što je najvažnije. Dakle, tu se najčešće dešavala krađa”, naglasila je.

Ali upozorava da manipulacija nije ograničena samo na izborni dan:

“Međutim, mi i dalje imamo manipulaciju glasačima u predizbornom periodu. Dakle, sada već počinju izdvajanja, počinju raznorazne jednokratne pomoći, prijetnje. Imali smo u prethodnim ciklusima svakako i prijetnje.”

“Da li živimo bolje ili lošije?”

Bičakčić smatra da bi birači do izbora trebali manje slušati političke narative, a više analizirati konkretne rezultate.

“U ovih mjesec dana se još uvijek može razmišljati o tome šta su stvarni rezultati, a šta su narativi. Šta je to što se priča i kako se interpretira, a šta je ono što stvarno imamo na terenu”, rekla je.

Postavila je nekoliko jednostavnih pitanja koja bi, smatra, svaki građanin mogao sebi postaviti.

“Da li živimo bolje ili lošije, da li smo unaprijedili svoj životni standard, da li smo ga unazadili, da li nam je teže ili lakše sada ili prije pet ili petnaest godina. Dakle, sve su to stvari sa kojima se, svakako, svako od nas suočava svaki dan”, kazala je.

Kao najjednostavniji primjer navela je račune:

“Kad plaćate račune, razmišljate jesu li vam skuplji računi sada ili prije pet godina. To je sasvim logično.”

“Građani plaćaju ogromnu administraciju, a ne dobivaju ništa”

Posebno je ukazala na troškove političkog i administrativnog sistema Bosne i Hercegovine.

“Mi imamo izuzetno visoku stopu izdvajanja za administraciju. Mi imamo jako komplikovan administrativni sistem. Mi imamo ljude koji jako dobro zarađuju za posao koji obavljaju minimalno ili nikako. Govorim, naravno, o parlamentarcima”, pojasnila je Bičakčić.

Svađe koje javnost prati u parlamentima, prema njenoj ocjeni, često su samo predstava.

“Pazite, te njihove svađe u parlamentima, ustvari, nisu ništa drugo nego popunjavanje agende. Tu nema stvarnog djelovanja, zato što se odluke donose u političkim strankama”, rekla je.

Podsjetila je na to koliko nivoa vlasti građani finansiraju.

“Imamo deset kantona, imamo dva entiteta, imamo Brčko distrikt, imamo državni nivo. Sve to košta. Pa plus institucije koje su agencije i sva ostala tijela. Sve su to naše pare, građana Bosne i Hercegovine, koji plaćaju tu ogromnu administraciju, a ne dobivaju ništa zauzvrat”, navela je.

“Narativ sukoba je magla koju nam bacaju u oči”

Bičakčić smatra da građani moraju tražiti rezultate, a ne samo izaći na izbore i potom prestati kontrolisati vlast.

“E, to je nešto o čemu građani moraju početi da razmišljaju, da djeluju u smislu da žele rezultat, a ne samo da pasivno daju svoj glas i nikada više ne postave bilo kakvo pitanje”, istakla je Bičakčić.

Problem vidi u načinu na koji se glasanje i dalje veže za pripadnost.

“Jer još uvijek se naša politika svodi na ono: bolje da ja glasam za mog, jer ako nije moj tamo, ko god da je moj, po etničkoj, po političkoj, po bilo kojoj pripadnosti, šta će biti sa mnom? Ništa. Ništa se neće desiti, zato što političke partije, razmišljajmo o tome, političke partije jako dobro funkcionišu zajedno, a ovaj narativ sukoba koji plasiraju prema javnosti, ustvari je samo magla, samo dim koji nam bacaju u oči”, rekla je Bičakčić.

Građani ne razumiju dovoljno gdje odlazi njihov novac

Govoreći o javnoj potrošnji, Bičakčić smatra da je jedan od problema nedovoljno razvijena demokratska svijest.

“Ja pretpostavljam da mi još živimo u društvu koje nema demokratsku tradiciju. Dakle, ta svijest građana o njihovom učešću u demokratskom društvu još uvijek, po meni, nije razvijena ili barem nije razvijena dovoljno”, tvrdi.

Dodala je da veliki dio građana ne prati način punjenja i trošenja budžeta.

“Mislim da građani još uvijek ne prate i ne razumiju stvarno kretanje novca u budžetu. Možda i ne razumiju kako dolazi do punjenja javnih budžeta i odakle novac kojim se finansira sve ovo što se finansira”, kazala je.

CIN je, kako je navela, uveo i alat koji građanima omogućava jednostavniju provjeru lokalnih budžeta.

“Mi smo sada u proteklom periodu objavili pojednostavljen AI alat koji omogućava, ustvari, provjeru izdvajanja iz budžeta na lokalnim nivoima. Dakle, svaki građanin ima mogućnost da vidi u svojoj lokalnoj sredini koliko novca se izdvaja za različite namjene”, dodala je naša sagovornica.

“Građani su poslodavci političara”

Drugi važan alat su imovinski kartoni političara.

“Drugi alat su imovinski kartoni, svakako, za koje, nažalost, još uvijek nigdje u državi ne postoji institucija koja bi ih provjeravala”, rekla je dodajući da političari moraju biti odgovorni upravo prema građanima:

“Ako neko ko je predstavnik vlasti ulazi u vlast i ima javna ovlaštenja, ta osoba treba da ima integritet, treba da bude odgovorna prema građanima, jer su građani poslodavci svakog od imenovanih zvaničnika.”

Dodala je da je sadašnja matrica potpuno izvrnuta.

“Tu moramo matricu da promijenimo, da je, u suštini, izvrnemo naopako, jer mi sada imamo vrlo karakterističan pristup gdje je politika, ustvari, vlasnik svega, političari i političke partije, a građani su sluge”, navela je Bičakčić.

“Političari uporno zaboravljaju da prijave imovinu”

Bičakčić kaže da dugogodišnja istraživanja CIN-a pokazuju isti obrazac.

“Iz našeg istraživanja tokom skoro dvadeset godina rada na tom pitanju, mi vidimo da iz ciklusa u ciklus politički kandidati uporno zaboravljaju da prijave svoju imovinu”, rekla je.

Potom je postavila vrlo jednostavno pitanje.

“Kako je moguće? Evo, neka svaki građanin, da ne dajem ja svoje mišljenje, neka svaki građanin sam sa sobom razmisli, kada pomisli šta posjeduje, hoće li zaboraviti nešto? Većina nas neće. Nemamo šta da zaboravimo”, upitala je pa dodala:

“Jasno znamo svaki dan ne šta posjedujemo, nego koliko imamo novca u novčaniku. Znamo, dakle, i one žute, one žute pare. E, to je nešto što nas razlikuje od političara. Političari uporno zaboravljaju i uporno se pravdaju: ‘Ah, zaboravio.’ Jer imaju previše.”

“Ne postoji jasan odnos između prihoda i imovine”

Bičakčić je upozorila i na nesrazmjer između prijavljenih prihoda i imovine pojedinih političara.

“Kada pogledate strukturu njihovih plata, koliko god su oni pokušali da to zamaskiraju različitim kreditima, vrlo su verzirani u tim finansijskim malverzacijama da pokriju trag novca. Ipak, ne možete da nađete nigdje, ustvari, jasan odnos između prihoda i njihove imovine, odnosno rashoda koje su imali”, stava je Bičakčić.

Takve situacije, prema njenoj procjeni, ukazuju na ozbiljne nepravilnosti.

“To jasno ukazuje na prevaru, to jasno ukazuje na učešće u nedozvoljenim radnjama koje se opet vežu za zloupotrebe javnih sredstava. Zato su imovinski kartoni važni.”

“Politika je vrlo, vrlo profitabilna”

Na pitanje do kakvog zaključka CIN dolazi analizirajući imovinu funkcionera, odgovorila je vrlo direktno:

“Politika je vrlo, vrlo profitabilna. Nema niko ko je siromašan.”

Dodala je da se ne može sjetiti političara kojeg su istraživali, a koji je imao malo imovine.

“Ja, za evo godina koliko tu radim, zaista se ne mogu sjetiti nijednog političara kojeg smo istraživali, a pri tome smo se trudili da imamo jedan sveobuhvatan pristup, da gledamo sve one koji se kandiduju na različitim nivoima, zavisno od ciklusa do ciklusa. Dakle, ja ne mogu da se sjetim nikoga ko je bio siromašan, ko je imao malo.”

Naglasila je i da se istraživanja uglavnom mogu oslanjati samo na javno dostupnu dokumentaciju.

“Mi gledamo javna dokumenta. Mi gledamo, dakle, javne prijave, zemljišnoknjižne urede, gledamo finansijske informacije”, rekla je.

“Pogledajte satove, odijela i cipele”

Bičakčić je ukazala i na pokretnu imovinu koja često ostaje van zvaničnih evidencija.

“Niko ne gleda, a sjetit ćete se slučaja Sanader i kako je Sanader pao na satovima, tu pokretnu imovinu. Koliko imaju skupih satova? Pogledajte šta nose na rukama kada govore, vrlo je interesantno posmatrati kvalitet satova. Ko se malo bolje razumije, kada zumira, može da vidi kakvi su”, kazala je.

Dodala je da upravo bogatstvo političara često proizvodi divljenje umjesto političke kazne.

“Negdje onda dođemo kasnije do zaključka da ljude to i najviše impresionira, da mi, zapravo, one najbogatije, one koji su se najviše obogatili na naš račun, za nerad u skladu sa primanjima, ne kažnjavamo, nego nagrađujemo i divimo se kako su…”, istakla je Bičakčić.

“Građani se dive svojim zlostavljačima”

Bičakčić je tu pojavu opisala vrlo slikovito.

“Ja imam utisak da smo mi već svi u nekom štokholmskom sindromu, da vam kažem, da smo nekako došli, ustvari, u situaciju da se građani dive svojim zlostavljačima. Dakle, kažem opet, vrlo izvrnuta matrica koja se mora promijeniti”, mišljenja je Bičakčić.

Posebno je apelovala na mlađe generacije da koriste informacije koje su im dostupne.

“Evo, mlađe generacije, lako im je na internetu provjeriti sve ono što vide. Pogledajte odijela, pogledajte cipele, satove, pogledajte, da opet kažem, ne vidimo šta imaju od slika, recimo, a slike su odličan način da se prikrije trag novca”, kazala je dodajući da nekretnine mogu služiti kao način ubacivanja nezakonito stečenog novca u legalne tokove:

“Ova kupovina stanova također jeste jedan način da se opere novac. Dakle, sve su to indikacije koje ukazuju na mnogo prljavog novca koji nije stečen legalno i koji se onda upumpava u sistem kroz različite transakcije sa nekretninama, jahtama, skupim autima i sličnim stvarima.”

“Za političke predstavnike ovo je idealno vrijeme”

U završnom dijelu razgovora Bičakčić se osvrnula na duboke društvene traume i pitanje može li politika sama pokrenuti ozbiljno suočavanje s prošlošću.

S tim u vezi dodala je da nije optimistična:

“Ja nisam sigurna da možemo očekivati od politike koja tako dobro funkcioniše na ovom principu podjela da će oni u jednom momentu sjesti, zastati i reći: ‘Hajde da se dogovorimo i da vidimo kako ćemo dalje, jer ovo ovako više ne ide.’ Ovo, mislim, fantastično funkcioniše.”

Objasnila je i kome takav sistem odgovara:

“Pazite, za političke predstavnike i za jedan mali krug ljudi oko njih, ovo je idealno vrijeme. Nema jakih institucija, nema vladavine prava. Resursa ima sasvim dovoljno, a oni vladaju podjelama. Narod jednostavno ne posmatra šta oni rade. Dakle, nema tu svijest da može da učestvuje u procesima i da ih drži odgovornima. Ovo je, dakle, idealna situacija u smislu bogaćenja, jer oni su bogati za narednih šest generacija.”

Bičakčić: Region mora postići dogovor o činjenicama iz devedesetih

Kao jedan od mogućih pravaca navela je povratak ideji suočavanja s prošlošću koju je svojevremeno zagovarao REKOM.

“Mislim da mi moramo doći ponovo na onu inicijativu koju je REKOM svojevremeno postavio, a to je suočavanje sa prošlošću”, rekla je.

Naglasila je da države regiona dijele historiju i da bez minimalnog zajedničkog činjeničnog okvira nema zdravog oporavka društva.

“Mislim da moramo doći do nekog zajedničkog dogovora o činjenicama iz devedesetih, jer to je jedini način da se društvo počne oporavljati. Mi moramo imati zajednički stav na nivou regiona šta se desilo devedesetih, ko su žrtve devedesetih i koji broj žrtava”, kazala je.

Istakla je da historija nikada neće dati jednu apsolutnu interpretaciju, ali da činjenice moraju biti zajedničke.

“Naravno da historija nikada neće moći napisati apsolutnu istinu, ali barem moramo imati jasno utvrđene činjenice na osnovu kojih ćemo dalje graditi”, poručila je Bičakčić.

“Imamo najmanje tri obrazovna sistema sa tri različite verzije istine”

Bičakčić je upozorila i na podijeljeno obrazovanje u Bosni i Hercegovini.

“Mi sada trenutno u Bosni i Hercegovini imamo najmanje tri sistema, ali to su najmanje tri obrazovna sistema sa tri različite verzije istine. To nije način da nove generacije odrastaju slobodne i spremne na saradnju i suživot na relativno malom regionu”, dodala je.

Takav pristup, smatra, posebno je problematičan ako zemlja želi u Evropsku uniju.

“A posebno ako razmišljamo o ulasku u Evropsku uniju koja je baštinjena, ustvari, na zajedničkoj činjeničnoj osnovi, na zajedničkim istinama i na zajedničkim vrijednostima. Koje su to vrijednosti koje u Bosni i Hercegovini mi sada možemo reći da su nam zajedničke? Nemamo ih.”

“Region nam je suđen”

Bičakčić smatra da je besmisleno zamišljati razvoj zemalja Zapadnog Balkana bez međusobne saradnje.

“Region nam je suđen. Mi se ne možemo sada fizički izmjestiti i reći: ‘Okej, nećemo više biti na Balkanu, sada bismo bili dio, ne znam, idemo gore negdje između Belgije i Luksemburga.’ Nemoguće je”, rekla je.

Zbog toga insistira na regionalnoj saradnji.

“Mi moramo naći način da taj suživot u zemljama regiona, saradnja, razmjena studenata, razmjena radne snage… ta vrsta razmjene mora da postoji ako želimo da region zaista napreduje i ako želimo da cijeli region, dakle cijeli Zapadni Balkan, bivša Jugoslavija, uključujući i Albaniju, zaista uđe u Evropsku uniju”, navela je.

Naglasila je da ni druge evropske zemlje nisu bez historijskih sukoba.

“I druge zemlje su imale sukobe. I druge zemlje imaju nerazjašnjene odnose, imaju sto problema. Dakle, nije to samo autentično za nas ovdje na Balkanu, ali su bili spremni da potisnu svoje prepreke i probleme i da idu prema Evropskoj uniji.”

“Treba doći generacija koja će pitati roditelje: Gdje si bio i šta si radio?”

Za takav proces, smatra Bičakčić, možda će biti potreban i snažniji međunarodni podsticaj.

“Mislim da u ovom momentu mora doći neka međunarodna snaga koja će pokrenuti tu vrstu razgovora, dakle, forsirati razgovor na tu temu uz jasne konsekvence ukoliko se u tome ne učestvuje.”

Cilj bi, prema njenim riječima, bio stvoriti prvu generaciju koja će odrastati na drugačijim osnovama.

“Dok ne dođemo do prve generacije koja će biti odgojena na tim novim osnovama, koja će onda tražiti ono što godinama govorimo za Njemačku, djeca koja će pitati svoje roditelje: ‘A gdje si ti bio te godine i šta si ti radio?'”, zaključila je Bičakčić.

(TIP/Izvor: N1/Foto: FB)