Više od 1.300 obaveza: Šta sve čeka firmu koja želi investirati u FBiH?

U FBiH je evidentirano oko 2.800 taksi i naknada, a više od 1.300 može nastati upravo kada kompanija gradi, širi kapacitete ili pribavlja dozvole.

Dok se u javnosti najčešće govori o porezima, doprinosima i cijeni rada, kompanije u Federaciji Bosne i Hercegovine suočavaju se sa još jednim velikim skupom obaveza – različitim taksama i naknadama koje propisuju Federacija, kantoni, gradovi i općine.

Prema analizi Udruženja poslodavaca Federacije BiH “Parafiskalni nameti u Federaciji Bosne i Hercegovine – od registra do pilot-reforme”, u Registru taksi i naknada evidentirano je oko 2.800 različitih zapisa.

Od tog broja čak 2.018 odnosi se na općinski i gradski nivo, 683 na kantone, 95 na Federaciju BiH, a četiri na nivo Bosne i Hercegovine.

Najmanje 2.350 zapisa, odnosno oko 84 posto ukupnog registra, direktno se odnosi na firme i druge privredne subjekte. Kada se tome dodaju davanja kod kojih su kao obveznici navedeni “svi”, udio raste na više od 92 posto.

Međutim, podatak o 2.800 zapisa ne znači da jedno preduzeće mora platiti 2.800 različitih računa.

Koje će takse i naknade neka kompanija plaćati zavisi od njene djelatnosti, lokacije, veličine investicije, korištenja javnih površina, objekata, reklama i niza drugih okolnosti.

Upravo tu počinje problem – sistem je izrazito fragmentiran.

Više od 1.300 obaveza može se pojaviti upravo kada firma investira

Posebno zanimljiv podatak iz analize Udruženja poslodavaca jeste da čak 1.355 zapisa čine takozvana ad hoc davanja.

Za razliku od redovnih obaveza koje kompanije plaćaju iz godine u godinu, ova davanja mogu se aktivirati upravo u trenutku kada preduzeće želi graditi, proširiti proizvodnju, investirati u novi objekat ili pribaviti određenu dozvolu.

To znači da problem parafiskalnih nameta nije samo pitanje svakodnevnog poslovanja već može direktno uticati na cijenu nove investicije.

Uz sam novčani iznos, poslodavci upozoravaju i na troškove administracije – veliki broj procedura i uplata, vrijeme potrebno za obračun obaveza, različita pravila između lokalnih zajednica i nedovoljno jasnu vezu između iznosa koji firma plaća i javne usluge koju zauzvrat dobija.

“Umjesto linearnih rezova, Udruženje predlaže ABC metodologiju kojom bi se nameti rangirali prema ostvarenom prihodu i ukrstili s podacima o broju obaveznika, učestalosti uplata i vremenu koje firme troše. Tako bi se izdvojila davanja koja donose mali prihod, a stvaraju veliko opterećenje, odnosno ona koja imaju prioritet za ukidanje ili objedinjavanje”, naveli su iz Udruženja poslodavaca FBiH.

Najviše nameta određuju gradovi i općine

Činjenica da se više od 2.000 evidentiranih stavki nalazi upravo na lokalnom nivou objašnjava zašto nije jednostavno napraviti jedinstven “cjenovnik poslovanja” u Federaciji BiH.

Svaka lokalna zajednica svojim propisima uređuje određene vrste komunalnih i administrativnih taksi i naknada.

Federalni Zakon o Jedinstvenom registru taksi i naknada upravo je zbog toga predvidio objedinjavanje podataka. Registar, između ostalog, treba sadržavati naziv javnog prihoda, propis na osnovu kojeg se naplaćuje, obveznika, iznos i učestalost plaćanja.

Praksa, međutim, pokazuje koliko se lokalni sistemi mogu razlikovati.

Bihać potpuno ukinuo taksu na istaknutu firmu

Jedan od zanimljivijih primjera dolazi iz Bihaća.

Gradsko vijeće Bihaća je u junu 2025. godine donijelo odluku o potpunom ukidanju komunalne takse na istaknutu firmu.

Gradonačelnik Elvedin Sedić tada je naveo da je taksa još 2023. smanjena za 50 posto, a zatim potpuno ukinuta, opisujući je kao jednu od obaveza koje su privrednici plaćali bez konkretne protuusluge.

Bihać, međutim, i dalje ima niz drugih komunalnih taksi.

U pozivu za 2026. godinu navedene su, između ostalog, takse za isticanje reklama, privremeno zauzimanje javnih površina, prodaju ili pružanje usluga izvan poslovnih prostorija, muziku uživo u ugostiteljskim objektima, korištenje lokalnih cesta i javnih površina, elektroenergetskih objekata, podzemnih i nadzemnih instalacija te određene vrste igara na sreću.

Već ovaj primjer pokazuje zašto izraz “komunalna taksa” može obuhvatiti vrlo različite poslovne situacije.

Tuzla od 2026. ima novu odluku

Promjene se nastavljaju i u Tuzli.

Od aprila 2026. primjenjuje se nova Odluka o komunalnim taksama, objavljena u “Službenom glasniku Grada Tuzla” broj 03/26.

Za razliku od nekadašnjih široko postavljenih sistema komunalnih taksi, u javnom pozivu za ovu godinu Grad Tuzla posebno navodi obaveze povezane s aparatima i prostorima za igre na sreću, priređivanjem komercijalnih koncerata te postavljanjem i držanjem bankomata.

To je još jedan pokazatelj koliko se struktura lokalnih nameta danas razlikuje među gradovima.

Mostar imao sporove i zbog načina obračuna

Koliko lokalni nameti mogu biti problematični pokazuje i Mostar.

Na Gradskom vijeću ranije su iznesene pritužbe iznajmljivača kojima su naknadno dostavljana rješenja za više godina takse za isticanje reklame.

U vijećničkoj raspravi navedeni su i slučajevi u kojima je iznos kod pojedinih iznajmljivača sa 200 KM povećan na 400 KM, kao i slučajevi u kojima je trebalo platiti više prethodnih godina odjednom.

Tada je pokrenuta inicijativa da Grad pristupi izmjenama odluke i pravednijem načinu određivanja taksi.

Ovaj primjer dobro pokazuje da za privrednike problem nije uvijek samo visina nameta. Jednako je važna predvidivost – firma mora unaprijed znati šta će platiti i kada će obaveza nastati.

Nije problem samo koliko se plaća

Zbog različitih propisa nije moguće jednostavno uzeti jednu firmu i zaključiti da bi, primjerice, u Sarajevu platila 2.000 KM, a u Bihaću 500 KM.

Za preciznu usporedbu bilo bi potrebno definisati djelatnost kompanije, poslovnu zonu, površinu objekta, reklame, korištenje javnog prostora, planiranu investiciju i druge parametre.

Ali upravo je ta složenost jedan od glavnih problema na koje upozoravaju poslodavci.

Kompanija koja posluje u više lokalnih zajednica ne susreće se samo sa različitim iznosima nego i sa različitim propisima, rokovima, obrascima i nadležnim institucijama.

Udruženje poslodavaca zato predlaže da se nameti rangiraju prema prihodima koje donose i administrativnom opterećenju koje stvaraju.

Cilj bi bio identificirati naknade koje donose mali prihod javnom sektoru, ali stvaraju velike troškove kompanijama.

Predlaže se i jednogodišnji pilot-projekt u jednoj ili dvije lokalne zajednice tokom kojeg bi najmanje deset odabranih nameta bilo ukinuto, smanjeno, objedinjeno, pojednostavljeno ili digitalizirano.

Koliko zapravo košta nova investicija?

Za privredu je možda najvažnije pitanje koje iz ovih podataka proizlazi upravo ono koje se najmanje vidi iz samog broja od 2.800 nameta.

Koliko dodatnih troškova firma mora uračunati kada odluči izgraditi novi proizvodni pogon, skladište ili poslovni objekat?

Ako se čak 1.355 evidentiranih davanja pojavljuje upravo uz investicije, gradnju, proširenje kapaciteta i pribavljanje dozvola, onda reforma parafiskalnih nameta nije samo pitanje rasterećenja postojećih kompanija.

To postaje i pitanje konkurentnosti lokalnih zajednica u privlačenju novih ulaganja.

Investitor, na kraju, ne poredi samo cijenu zemljišta, plate i dostupnost radnika.

Poredi i koliko će ga koštati da u jednom gradu od ideje dođe do otvorenih vrata nove fabrike.

(TIP/Izvor: Akta.ba/Foto Ilustracija/AI)