Markiranje goriva u BiH šest puta skuplje nego u Srbiji: Ministarstvo i kompanije šute

Nakon nekoliko godina odlaganja, u Bosni i Hercegovini je uvedeno markiranje goriva – postupak dodavanja posebne, oku nevidljive hemijske supstance u gorivo kako bi se, po potrebi, moglo provjeriti da li je ono propisno označeno i legalno u prometu i trgovini.

Iako je do početka implementacije ovog procesa potrebno ispuniti određene uslove, određeni su pravilnik i kompanije koje će ga sprovoditi. Pravilnik je donesen krajem 2025. godine, dok su kompanije koje će provoditi pravilnik dobile ugovor u julu 2026. godine.

Detektor je tada analizirao glavne probleme s kojima će se građani susresti. Prvenstveno, otvaraju se pitanja ekonomskog utjecaja, logističkih izazova te kako ćemo znati da li markiranje ima efekta na crno tržište goriva ako vlasti nemaju podatke o trenutnoj rasprostranjenosti tog tržišta.

Posljednja informacija u vezi s markiranjem koju je Detektor analizirao jeste cijena procesa: 33,18 konvertibilnih maraka na 1.000 litara goriva. Ponovljeno arbitražno ispitivanje markiranja na osnovu žalbe koštat će 1.200 konvertibilnih maraka, a uzorkovanje i analize na upit koštat će 800 konvertibilnih maraka.

Sve cijene su navedene bez PDV-a, što znači da će markiranje na 1.000 litara goriva zapravo koštati 38,82 konvertibilne marke.

To je ujedno i višestruko veća cijena od one koja je još 2014. godine uvedena u Srbiji – markiranje u toj zemlji se nakon konverzije u konvertibilne marke, prema podacima Ministarstva rudarstva i energetike Srbije, može zaokružiti na oko šest KM uzimajući u obzir lokalni PDV. Markiranje u Srbiji je šest puta jeftinije, što se može mijenjati u zavisnosti od odnosa dinara i marke. Bosna i Hercegovina je proces uvođenja markiranja goriva započela po uzoru na Srbiju a zbog pritiska Ruske Federacije, o čemu je Detektor ranije pisao.

Teret će platiti građani

Milenko Bošković, predsjednik Udruženja prometnika naftnih derivata u Federaciji BiH, upozorava da se cijena iz cjenovnika konzorcija za markiranje goriva odnosi na nabavnu cijenu, na koju građani plaćaju brojne doprinose, tako da će ovaj namet biti nekoliko puta veći u konačnici.

“Sve države u regiji smanjuju namete na gorivo, zbog aktuelnog povećanja cijena na svjetskom tržištu, samo kod nas imamo poskupljenja tri tjedna zaredom, bez ikakve reakcije vlasti”, naveo je Bošković.

Prema njegovim riječima, BiH je jedina država u okruženju koja nije smanjila dažbine na gorivo, unatoč svjetskoj krizi s proizvodnjom i prometom tečnim naftnim gorivima.

“Umjesto olakšavanja građanima, kod nas država naplaćuje PDV na gorivo 20 feninga više od planiranog. Kada je usvajan proračun FBiH, cijena je bila 2,30 KM, sada iznosi 3,30 KM, i naravno da je porastao i PDV na gorivo. A kada u tu cijenu sada dodamo i markiranje, ona će još više porasti”, dodao je Bošković. Poslanica u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Ermina Salkičević-Dizdarević, koja je i ranije tražila odgovore na pitanja u vezi s markerima goriva, prvenstveno zašto BiH uvodi nešto što nije obaveza zemlje kandidata za članstvo u Evropskoj uniji, za Detektor kaže da će teret na kraju osjetiti krajnji potrošači, a ne trgovci gorivom.

“Neće nijedan trgovac uzeti to sebi kao trošak, u konačnici će to sigurno biti prebačeno na krajnjeg kupca”, navodi Salkičević-Dizdarević i dodaje da je tržište goriva na svjetskom nivou sada u puno goroj situaciji nego kada se markiranje pripremalo, podsjećajući na problem sa Hormuškim moreuzom i rastom cijena.

Detektor je u ranijem istraživanju otkrio kako sistem markiranja goriva kakav uvodi BiH, ne postoji niti u jednoj zemlji Evropske unije, te da ga trenutno jedino provodi Srbija, u kojoj je testiranje sistema markiranja i njegovo uvođenje u praksu pomogao ruski “Gazprom”, što je u konačnici dovelo do poskupljenja goriva.

Također, prisustvo ovih američkih markera na Zapadnom Balkanu ne završava s BiH i Srbijom, te bi se oni trebali uskoro naći i u zvaničnoj upotrebi u Crnoj Gori. Vlada ove zemlje u junu 2026. prihvatila je “Authentixove” markere kao zvanične, kroz konzorcij u kojem se nalazi i sarajevski “Inspekt RGH”. Također, u Službenom glasniku Srbije iz 2014. godine, koji tretira cijenu markiranja, također se spominje kompanija “Authentix”.

Detektor je ranije pisao kako se Udruženje naftnih kompanija Crne Gore (UNKCG) protivi ovoj odluci, ističući da markere ne priznaje EU, da bi to značilo uvođenje dodatnih dažbina na robu na koju su već plaćene akcize, te da ne postoje egzaktni podaci o postojanju šverca goriva u Crnoj Gori.

Američka kompanija “nije kompetentna” za upit

Prema ugovoru koji je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH potpisalo nedavno, markiranje će također provoditi američka kompanija “Authentix” i konzorcij lokalnih partnera, predvođenih kompanijom “Inspekt RGH”.

Na Detektorov upit o nejasnim detaljima o markiranju, iz američke kompanije su odgovorili kako “nisu kompetentni odgovoriti na naša pitanja”, navodeći da je njihova “uloga da obezbijede tehnologije, robu i druge komponente rješenja za označavanje goriva”, a koje bi zatim koristili lokalni članovi konzorcija, predvođeni “Inspektom RGH” d.o.o. Sarajevo, za implementaciju i rad rješenja u Bosni i Hercegovini.

Iz sarajevske kompanije “Inspekt” su u odgovoru na upit Detektora naveli kako “nisu u mogućnosti dijeliti informacije o projektu, kao i detalje implementacije vezano za isti”.

“Želimo da podsjetimo da se ovdje radi o strateškom državnom projektu koji treba da doprinese uređenju tržišta nafte i naftnih derivata, kao i da pozitivno utiče na fiskalne tokove u BiH”, stoji u odgovoru “Inspekta RGH”.

Iz kompanije je sugerisano da se obratimo ugovaraču, odnosno Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, koje do objave ovog teksta nije odgovorilo na pitanja Detektora.

Druge članice konzorcija – “ConTek” iz Ljubuškog i “Inspekt” iz Zvornika – nisu odgovorile na identične upite Detektora.

Kako je krajem 2025. godine odlučeno i objavljeno u Službenom glasniku BiH, gorivo proizvedeno u Bosni i Hercegovini mora se markirati prije nego što bude poslano na tržište. To se radi u rezervoarima u kojima se gorivo skladišti nakon proizvodnje. Ali kod uvoznog goriva postupak je drugačiji. Ono se mora markirati na graničnom prelazu preko kojeg ulazi u BiH, tokom carinskog postupka i prije nego što bude pušteno u slobodan promet.

Salkičević-Dizdarević kaže kako nije jasno kako će taj proces zapravo izgledati.

“Meni je nejasno na koji način su oni to zamislili, a nisu mi znali objasniti ni ljudi koji su radili na odluci – sve te cisterne se hermetički zatvaraju, sada pojednostavljujem, ali ne možete u nekontrolisanim uslovima otvarati cisternu. Postoji sigurnosni rizik. A naši granični prelazi nemaju odvojene lokacije gdje se cisterna može otvoriti. Kako će se to riješiti?”, pita Salkičević-Dizdarević.

Pitanja o višoj sili 

U pravilniku dalje stoji kako sam postupak markiranja pokreće firma koja je obavezna markirati gorivo. Ona prethodno mora imati ugovor s organizacijom koja obavlja markiranje.

Nakon što dobije uredan zahtjev, organizacija mora markirati gorivo u roku od 24 sata, osim ako postoje okolnosti više sile. U pravilniku nije precizirano šta je “viša sila” i koliko to može trajati van okvira 24 sata, što otvara dodatna pitanja gužvi i opterećenja sistema na granicama.

Ministarstvo nije odgovorilo na pitanje Detektora o ovom problemu.

Kada je markiranje završeno, organizacija izdaje potvrdu da je u gorivo dodata propisana koncentracija markera. Kod uvoznog goriva ta potvrda se prilaže carinskoj deklaraciji, dok se kod domaćeg goriva prilaže uz tovarni list kada gorivo ide na tržište.

Propisi predviđaju i kontrolu samog procesa markiranja. Inspekcijsko tijelo organizacije koja obavlja markiranje nasumično uzima uzorke tek markiranog goriva i na licu mjesta provjerava da li je dodata odgovarajuća količina markera. Takva provjera mora se obaviti kod najmanje pet posto svih markiranja.

Pravilnikom nije definisano šta podrazumijeva “lice mjesta”, a ministarstvo nije odgovorilo na pitanje kako bi pojasnili termin. Za svaku takvu kontrolu pravi se izvještaj u kojem se bilježi, između ostalog, koje je gorivo kontrolisano, gdje i kada je kontrola obavljena i kakav je bio rezultat provjere.

Sistem je zamišljen tako da gorivo mora biti označeno prije nego što legalno stigne na tržište, a najmanje pet posto postupaka markiranja mora biti dodatno provjereno kako bi se utvrdilo da je u gorivo zaista dodata propisana količina markera.

(TIP/Izvor: Detektor.ba/Autor: Irvin Pekmez/Foto: Fena)