Od Disneyja do Maše: Kako su crtani filmovi postali moćno oružje propagande u ratovima i političkim sukobima

Rasprava koja se posljednjih sedmica vodi u Velikoj Britaniji o tome da li bi popularni ruski dječiji crtani serijal Masha and the Bear (Maša i medo) trebao biti zabranjen zbog navodne propagandne uloge otvorila je mnogo šire pitanje – koliko su crtani filmovi kroz historiju služili kao sredstvo političkog utjecaja, ideološke borbe i ratne propagande, piše The Guardian.

Kada je početkom ovog mjeseca zastupnik britanskih Liberalnih demokrata Tom Gordon u Donjem domu parlamenta govorio o “militarizaciji djece”, nije upozoravao na djecu koja uzimaju oružje u ruke. Govorio je o animiranom medvjedu.

Gordon je, zajedno s više od 50 zastupnika iz različitih političkih stranaka, potpisao parlamentarno pismo kojim se traži zabrana emitiranja animirane serije Maša i medo, uz obrazloženje da predstavlja instrument ruske propagande i “meke moći” Kremlja.

Zašto je “Maša i medo” postao političko pitanje?

Maša i medo jedan je od najgledanijih dječijih animiranih serijala na svijetu. Namijenjen je djeci predškolskog uzrasta, bilježi milijarde pregleda na YouTubeu, a dostupan je i putem platformi ITVX i Netflix u Velikoj Britaniji.

Serija prati dogodovštine nestašne djevojčice Maše, prepoznatljive po ružičastoj marami, i njenog prijatelja smeđeg medvjeda koji zajedno žive u šumi.

Međutim, dio britanskih parlamentaraca, ukrajinski Centar za suzbijanje dezinformacija te ministar vanjskih poslova Estonije smatraju da određeni elementi serije predstavljaju oblik ruske “meke moći”. Posebno ističu povremeno pojavljivanje Maše u vojnim uniformama iz sovjetskog perioda, što, prema njihovom mišljenju, nije slučajan umjetnički izbor.

Iako se rasprava vodi oko jednog dječijeg crtanog filma, stručnjaci upozoravaju da korištenje animacije u propagandne svrhe nije ništa novo.

Više od jednog stoljeća propagande kroz animaciju

Prema riječima Davida Welcha, emeritus profesora moderne historije na Univerzitetu Kent, propagandni crtani filmovi postoje još od Prvog svjetskog rata. “Koristile su ih sve zaraćene strane”, kaže Welch.

Jedan od najpoznatijih britanskih animatora tog vremena bio je Lancelot Speed, čije su kratke animacije ismijavale njemačkog cara Wilhelma II. Prikazivan je kao kukavica, groteskna figura koju progone duhovi, odjevena u haljine ili čak pretvorena u kobasicu.

Takvi filmovi bili su izuzetno popularni među publikom u kinima.

Drugi svjetski rat donio procvat propagandnih crtanih filmova

Prava eksplozija propagandne animacije dogodila se tokom Drugog svjetskog rata. Welch objašnjava da su tadašnji razvoj animacijske industrije, tehnološki napredak i pojava velikih američkih studija omogućili da crtani filmovi postanu jedno od najefikasnijih sredstava za širenje ratne propagande.

Veliki holivudski studiji aktivno su sarađivali s američkom vladom.

Studio Warner Bros producirao je propagandne filmove poput The Ducktators, u kojem su Adolf Hitler, Benito Mussolini i Hideki Tojo prikazani kao patke koje na kraju završavaju preparirane iznad kamina.

The Ducktators

U filmu Daffy – The Commando iz 1943. godine Hitler drži govor prije nego što ga Daffy Duck udara drvenim čekićem.

Ni Disney nije ostao po strani.

Za američku vladu proizveo je više propagandnih filmova, među kojima je najpoznatiji Oscarom nagrađeni Der Fuehrer’s Face.

U tom filmu Donald Duck sanja da živi u nacističkoj Njemačkoj, gdje iscrpljen neprestano salutira Hitlerovim portretima uz nacistički pozdrav. Nakon buđenja ljubi figuricu Kipa slobode i izjavljuje da je sretan što je građanin Sjedinjenih Američkih Država.

Mnogi propagandni filmovi iz tog perioda sadržavali su i rasističke stereotipe koji bi danas bili neprihvatljivi.

Jedan od njih bio je zabranjeni Warner Brosov crtani film Bugs Bunny Nips the Nips, u kojem su korišteni brojni rasistički izrazi protiv Japanaca.

Propagandu su koristile i sile Osovine

Propagandni crtani filmovi nisu bili rezervirani samo za saveznike. Fašistička Italija je 1941. godine producirala Il Dottor Churkill, u kojem je Winston Churchill prikazan kao čudovište nalik na doktora Jekylla i gospodina Hydea koje pljačka zlato širom svijeta.

Dvije godine kasnije, u Višijevskoj Francuskoj, pod kontrolom nacističke Njemačke, objavljen je film Nimbus Libéré.

U njemu antisemitska karikatura iz Londona naređuje Mickey Mouseu, Felixu Mačku, Popeyeu i drugim poznatim likovima da bombardiraju jednu porodicu.

Hladni rat donio novu vrstu propagande

Nakon završetka Drugog svjetskog rata propaganda nije nestala, već je promijenila oblik. Tokom Hladnog rata fokus više nije bio isključivo na vojnim pobjedama nego na sukobu kapitalizma i komunizma.

Jedan od najzanimljivijih primjera predstavlja britanski animirani film Animal Farm iz 1954. godine. Tek decenijama kasnije otkriveno je da je ekranizaciju Orwellove “Životinjske farme” finansirala američka Centralna obavještajna agencija (CIA).

Film je odstupio od originalnog završetka romana prikazujući životinje kako uspješno svrgavaju svinje s vlasti, što se tumačilo kao podrška rušenju komunističkih režima.

Internet je promijenio pravila igre

Do kraja 20. stoljeća otvoreno propagandni crtani filmovi gotovo su nestali. Međutim, razvoj digitalne animacije i interneta početkom 2000-ih omogućio je pojedincima da proizvode vlastite političke animacije bez podrške država ili velikih studija.

Nakon terorističkih napada 11. septembra internet su preplavili Flash crtani filmovi u kojima se ismijavao Osama bin Laden, prikazivan kako bježi od američkih projektila ili biva ubijen na različite načine.

Jedna od viralnih animacija prikazivala je tadašnjeg američkog državnog sekretara Colina Powella kako pjeva parodiju pjesme Banana Boat, pozivajući talibane da predaju Bin Ladena.

Propagandu su koristili i ekstremisti

Ni propagandu putem animacije nisu koristile samo zapadne zemlje. Takozvana Islamska država, poznata po brutalnim videosnimcima pogubljenja, jedno vrijeme proizvodila je i animirane sadržaje prilagođene djeci koje je distribuirala putem YouTubea i Telegrama.

Istovremeno, razvojem internetske kulture nastali su i ekstremistički animirani serijali poput Murdoch Murdoch, krajnje desničarske animacije koja otvoreno promoviše rasizam, mizoginiju i nacističku ideologiju koristeći poznate internetske memeove.

Posljednjih petnaest godina bilježi se nagli porast propagandnih crtanih filmova povezanih s ratovima. Kristián Földes, istraživač s Karlovog univerziteta u Pragu, proučavao je animacije nastale tokom rusko-ukrajinskog rata.

Prema njegovim riječima, obje strane koriste slične narativne obrasce.

“Države personificiraju kao djecu, koriste priče o žrtvama i zločincima ili herojima i negativcima te spajaju stvarne događaje s izmišljenim pričama iz animiranog svijeta”, objašnjava Földes.

Umjetna inteligencija otvorila novo poglavlje

Najnoviji trend predstavlja korištenje generativne umjetne inteligencije. Nakon početka američko-izraelskog rata protiv Irana, iranska kompanija Explosive Media počela je objavljivati animacije nalik filmu The Lego Movie koje podržavaju Iran.

U njima se pojavljuju plastične verzije Donalda Trumpa, Benjamina Netanyahua, iranskih vojnih zapovjednika i drugih političkih aktera.

Takvi sadržaji brzo se šire društvenim mrežama zahvaljujući algoritmima.

Földes upozorava da upravo videozapisi i animacija imaju veliku prednost nad tekstom jer lakše privlače pažnju korisnika.

“Slopaganda” – nova generacija propagande

Ovakav sadržaj danas se sve češće opisuje terminom “slopaganda”, koji označava propagandu proizvedenu uz pomoć generativne umjetne inteligencije. Termin je prvi u naučnoj literaturi upotrijebio Michał Klincewicz, profesor računalne kognitivne nauke na Univerzitetu Tilburg u Nizozemskoj.

On smatra da animacija ne djeluje prvenstveno na činjenice nego na emocije.

“Poruka se prenosi kroz formu koja djeluje poznato, manje prijeteće i izaziva emocionalne reakcije. Upravo zato crtani filmovi mogu biti vrlo efikasni”, kaže Klincewicz.

Je li crtani “Maša i medo” propaganda?

Földes smatra da trenutno nema dovoljno dokaza da bi se popularni ruski crtani film mogao proglasiti propagandnim djelom.

“Crtani sadrži određene simboličke elemente. Medvjed vrlo jasno može predstavljati Rusiju. Međutim, u poređenju s animacijama koje smo analizirali, a koje su bile namjenski proizvedene kao propaganda, propagandni elementi u Maši i medi pojavljuju se samo povremeno”, navodi on.

Hoće li serija ostati dostupna na britanskim platformama tek treba biti odlučeno. No stručnjaci smatraju da, bez obzira na ishod ove rasprave, propagandni crtani filmovi neće nestati.

“Suština je prenijeti poruku kroz oblik koji ljudima djeluje poznato i emotivno prihvatljivo. Ne vidim da će se to promijeniti u skorije vrijeme”, zaključuje Klincewicz.

(TIP/Izvor: federalna.ba)