Mirela Muratović sa pet godina ostala bez oba roditelja: ‘Sjećam ih se kao kroz maglu, kažu mi da ličim na majku’

Među hiljadama onih koji svakog 11. jula pristižu u Potočare, kako bi odali počast žrtvama genocida u Srebrenici, nalaze se i oni koji su spas i novi život morali potražiti na najudaljenijim tačkama planete. Ipak, udaljenost od desetina hiljada kilometara ne briše sjećanja, niti umanjuje bol. Svjedoči o tome i priča Mirele Muratović, žene porijeklom iz Srebrenice koja danas živi u Australiji i radi u tamošnjem obrazovnom sistemu, a koja je ove godine prešla dalek put kako bi prohodala Marš mira.

Mirelina sudbina ogledalo je tragedije koja je zadesila srebreničke porodice. Njena majka ubijena je na samom početku rata, 1992. godine, kada je Mirela imala svega dvije godine. Otišla je u potragu za hranom s grupom ljudi i više se nikada nije vratila, a za njenim posmrtnim ostacima traga se i danas. Tri godine kasnije, u julu 1995. godine, Mirela je u Potočarima trajno razdvojena i od oca. Sa samo pet godina, ostala je bez oba roditelja.

“Imala sam pet godina kada je babo odvojen ovdje u Potočarima i kada je krenuo u koloni kroz šumu. Nemam jasna sjećanja ni na mamu, ni na babu, sjećam ih se samo kroz maglu. Neizmjerno sam zahvalna svom amidži koji nas je podigao i othranio. On, moje tetke i dajdže mi stalno pričaju o njima. Kažu da sam preslikana majka”, priča Mirela za N1.

Posljednje riječi njenog oca, izgovorene bratu prije nego što će krenuti na put spasa kroz šumu, ostale su trajno urezane u porodično sjećanje kao amanet.

“Kada je krenuo iz Potočara, zadnje riječi mog babe bratu bile su: ‘Čuvaj mi djecu, vidimo se u Tuzli.’ Nikada se nije vratio.”

Od izbjegličkog naselja do uspjeha u Sidneju

Nakon proboja na slobodnu teritoriju, Mirela je s braćom, tetkom i pomajkom Azrom jedno vrijeme provela u selu Mihatovići kod Lukavca. U potragu za boljim životom i sigurnošću, amidža se izborio za papire te su 2002. godine odselili za Australiju.

Danas su svi oni odrasli ljudi s vlastitim porodicama. Mirelini roditelji imaju mnogo unučadi, a jedan od njih ponosno nosi ime svog dede — Munib. Iako su krenuli od nule, bh. zajednica u Australiji danas je izuzetno cijenjena i uspješna. Naši ljudi rade u tamošnjem parlamentu, školama i na visokim pozicijama, ali vezu s domovinom ne kidaju.

Mirela Muratović danas je jedna od najaktivnijih članica bh. zajednice u Sidneju, gdje se kroz prosvjetni rad i društveni angažman bori da se istina o genocidu čuje u najvišim političkim krugovima Australije.

“Aktivno radimo u našoj zajednici u Sidneju, održavamo komemoracije za Srebrenicu i trenutno smo fokusirani na osnivanje Udruženja Srebrenčana u Sidneju. To nam je veliki cilj za koji imamo punu podršku ostalih organizacija, poput Islamske zajednice i Udruženja Prijedorčana. Naši ljudi u Australiji su izuzetno jaki, hrabri i ponosni. Krenuli smo ni od čega, a danas nas ima mnogo, borimo se i čuvamo istinu od zaborava”, kazala je Muratović.

(TIP/Izvor: N1)