Način na koji kupujete govori mnogo o tome da li ćete u životu imati novca

Većina finansijskih savjeta svodi se na listu mehaničkih navika: zarađujte više novca, trošite manje, počnite da investirate prije nego što se osjećate spremnim i slično. Iako su dobronamjerni, ovakvi savjeti često djeluju na pogrešnom nivou.

Istraživanja iz oblasti bihejvioralne psihologije koja se bave stvaranjem bogatstva iznova pokazuju da dugoročni finansijski rezultati mnogo manje zavise od toga koliko ljudi znaju, a mnogo više od toga kako su psihološki usmjereni prema vremenu. Tačnije, prema razlici između osobe koja su danas i osobe koja će biti za 10 godina.

Ljudi koji tokom života akumuliraju bogatstvo nisu nužno disciplinovaniji niti bolje informisani od drugih. Ono što im je zajedničko jesu dvije psihološke osobine koje funkcionišu gotovo ispod nivoa svjesnog donošenja odluka.

Odlaganje zadovoljstva bez osjećaja odricanja

Klasični savjeti o štednji često se zasnivaju na snazi volje: stisnuti zube i reći „ne“.

Međutim, ljudi koji vremenom stiču bogatstvo uglavnom to ne doživljavaju na taj način. Kod njih je sklonost da buduće nagrade stavljaju ispred trenutnih manje pitanje discipline, a više prirodna orijentacija.

Psiholozi ovu osobinu nazivaju odlaganje zadovoljstva. Decenije istraživanja pokazale su da je to jedan od najpouzdanijih pokazatelja životnih ishoda, uključujući i finansijske rezultate.

Ono što razlikuje uspješne štediše nije to što se snažnije bore protiv iskušenja. Razlika je u tome što su organizovali svoje finansijske odluke tako da iskušenje rijetko uopšte postane trenutak odlučivanja.

Automatske uplate na štedne račune, odloženi rokovi plaćanja i male navike koje otežavaju impulsivnu kupovinu primjeri su takozvane „bihejvioralne arhitekture“, a ne samoodricanja.

Cilj je da podrazumijevani izbor bude usmjeren ka budućnosti, tako da trenutak odluke ne izgleda kao žrtva.

Zanimljivo je da su istraživanja u ovoj oblasti često kritikovana zbog toga što nedovoljno uzimaju u obzir uticaj okruženja na samokontrolu i kontrolu impulsa.

Ljudi koji se osjećaju finansijski nesigurno imaju sasvim racionalne razloge da više vrednuju sigurnu nagradu danas nego neizvjesnu korist u budućnosti.

Odlaganje zadovoljstva nije samo pitanje ličnosti. Ono je i pokazatelj koliko neko vjeruje da će budućnost zaista donijeti obećane koristi. Zbog toga razvijanje ove navike dijelom podrazumijeva i izgradnju finansijske stabilnosti koja budućnost čini dovoljno sigurnom da se u nju vrijedi ulagati.

O novcu razmišljajte kroz sisteme, a ne kroz pojedinačne događaje

Druga navika je manje uočljiva, ali podjednako važna. Sposobnost da se finansijske odluke posmatraju kao dio šireg sistema, a ne kao izolovani događaji.

Kada se većina ljudi suoči sa kupovinom ili investicionom odlukom, obično postavlja pitanja poput:

„Da li je ovo dobra ponuda?“

„Mogu li trenutno to da priuštim?“

„Da li će me ovo usrećiti?“

Ljudi koji stvaraju bogatstvo uglavnom postavljaju drugačije pitanje:

„Da li se ovo uklapa u obrazac koji gradim?“

Ovakav način razmišljanja povezan je sa psihološkim konceptom poznatim kao apstraktni nivo promišljanja. On podrazumijeva sposobnost da se čovjek udalji od neposrednih detalja i odluke sagleda kroz njihovo dugoročno i šire značenje.

Ljudi koji razmišljaju na ovom nivou ne moraju nužno imati više znanja o finansijama. Oni jednostavno imaju naviku da svaku odluku smještaju u širu priču o tome kuda žele da stignu.

Kupovina tada nije samo kupovina. Ona postaje jedna tačka na putu kojim se kreću. Zbog toga se svaka odluka procjenjuje prema tome da li podržava taj pravac ili predstavlja skretanje sa njega.

Ovakva sistemska orijentacija često dovodi i do svojevrsnog obrnutog mentalnog računovodstva.

Umjesto da novac dijele u odvojene kategorije kojima se upravlja po različitim pravilima, ljudi sa sistemskim pristupom sve finansijske odluke posmatraju kao dio jednog fonda i jednog skupa principa.

Rezultat je veća dosljednost u finansijskom ponašanju. A upravo se ta dosljednost tokom vremena akumulira na isti način kao i kamata.

Šta povezuje ove dvije navike?

Na prvi pogled, odlaganje zadovoljstva i sistemsko razmišljanje djeluju kao dvije različite vještine.

Međutim, one imaju zajednički psihološki korjen. To je sposobnost da se budućnost doživi kao nešto stvarno i prisutno već danas.

Ljudi koji prirodno osjećaju da je njihovo buduće „ja“ stvarna i kontinuirana verzija njih samih, a ne neka daleka apstrakcija, češće donose odluke na kojima će sebi jednog dana biti zahvalni.

Zbog toga finansijski savjeti koji se fokusiraju isključivo na tehničke detalje često ne daju trajne rezultate. Tabela u Excelu sama po sebi ne menja osnovni način razmišljanja. Navike opisane u ovom tekstu nisu toliko tehnike koliko životne sklonosti.

Drugim riječima, one predstavljaju način na koji se odnosimo prema vremenu, neizvjesnosti i sopstvenoj budućnosti.

Mogu se razvijati i jačati, ali prvi korak je da obratimo pažnju na sopstvene reakcije.

Kada se pojavi finansijska odluka, da li je naš prvi impuls da je posmatramo izolovano – ili da se zapitamo gdje se ona uklapa u širu priču našeg života?

(TIP/Izvor: Mark Travers, saradnik Forbesa/Foto: Ilustracija/N1)