„Poznajem ovog medvjeda. I on poznaje mene. Susreli smo se nekoliko puta“, rekao je vodič pokazujući na oštećen znak u Nacionalnom parku Sutjeska, na početku staze koja vodi prema prašumi Perućici na jugoistoku Bosne i Hercegovine. Drveni stub bio je prekriven dubokim ogrebotinama velikih kandži, opisuje The Guardian.

„Medvjedi su kao morski psi kopna jer imaju najbolji njuh u planini. Izuzetno su inteligentni. Uvjeren sam da znaju ko im je prijatelj, a ko neprijatelj“, govori Dejan Elez.

Priče vodiča koji poznaje planinu

Dejan, diplomirani pravnik koji je postao rendžer i planinski vodič, rođeni je pripovjedač. Dok su hodali kroz šumu, pričao im je o čuvenoj bici na Sutjesci iz 1943. godine, kada su jugoslavenski partizani uspjeli probiti njemačko okruženje tokom snažne oluje.

Ali njegova priča ubrzo vodi mnogo dalje u prošlost — u dubine jedne od najstarijih šuma Evrope.

Naučnici procjenjuju da je Perućica rasla bez ljudskog utjecaja čak 20.000 godina. Zajedno sa šumom Białowieża na granici Poljske i Bjelorusije smatra se posljednjim pravim ostatkom drevne evropske prašume.

Netaknuta divljina pod zaštitom UNESCO-a

Perućica se prostire na padinama kanjona u Republici Srpskoj i danas je strogo zaštićeno područje. U šumu niko ne može ući bez vodiča, a njen značaj prepoznaje i UNESCO.

Sa vidikovca na stijeni pogled se pruža na gustu zelenu šumu koja prekriva strme zidove kanjona iznad rijeke. Kroz šumu se probija vodopad Skakavac, visok 75 metara, dok se iznad svega uzdiže vrh Maglića, najviše planine u Bosni i Hercegovini.

Izvor fotografije: Perućica Rainforest

Dejan nas vodi uskom stazom kroz šumu bukve, jele, smrče, bora i javora. Kaže da možda ne zna imena svih stabala, ali savršeno poznaje tragove životinja.

Pokazuje nam tragove srna, vukova i medvjeda. Na jednom mokrom stablu vide se ogrebotine koje su ostavili kanidi, lisica ili vuk, ali odmah pored njih i mnogo dublji tragovi smeđeg medvjeda.

U blizini je rupa gdje je medvjed razvalio košnicu u potrazi za medom.

„Ako stanem, stanite i vi. Sada smo u nečujnom modu“, upozorava.

Osjećaj poštovanja prema divljoj prirodi

Saznanje da se u šumi nalaze divlje mačke, risovi i vukovi stvara osjećaj koji je teško opisati riječima.

Na svakih nekoliko minuta silaska šuma izgleda drugačije. Posvuda leži mrtvo drveće, što je zapravo znak zdravog ekosistema. Mahovina, lišajevi i gljive vise s grana, a ogromna biodiverzitet štiti Perućicu od bolesti koje su uništile mnoge druge stare šume Evrope.

U Perućici raste oko 170 vrsta drveća i grmlja te više od 1.000 biljnih vrsta.

Izvor fotografije: Facebook/Welcome to Bosnia and Herzegovina

Šuma koja je preživjela ledeno doba

Tokom posljednjeg ledenog doba Perućica je ostala pošteđena zaleđivanja i služila je kao utočište brojnim vrstama biljaka i životinja.

Dejan vjeruje da ime šume potječe od Peruna, staroslavenskog boga munje.

„Zaista djeluje kao da hodamo kroz hram“, kaže.

Na travnatoj stijeni iznad vodopada pravimo pauzu za sendviče. Svuda oko nas vide se tragovi divokoza, iako ih ne uspijevamo ugledati.

Prijetnje koje i dalje postoje

Iako je sama prašuma dobro zaštićena, Dejan upozorava da opasnosti i dalje postoje. Lovci dolaze u šire područje nacionalnog parka, a pojedini čuvari prirode ponekad zažmire na prekršaje. Sve je više smještaja i objekata na granicama parka, što dodatno povećava pritisak na prirodu.

„Nije problem što ljudi dolaze ovdje“, govori nam dok se vraćamo uzbrdo. „Važno je kako dolaze — kao poštovani gosti.“

Nakon gotovo pet sati hodanja izlazi se na makadamski put prema Tjentištu. Odsustvo guste, divlje šume djeluje gotovo nestvarno.

Na rastanku Dejan kaže: „Vi ste danas bili izloženi univerzumu mikroorganizama koje nikada nećete pronaći u Engleskoj. Ova šuma vam uđe pod kožu.“

(TIP/Izvor: federalna.ba)