Emisija Plenum Federalne televizije bila je posvećena godišnjici masakra na tuzlanskoj Kapiji i kulturi sjećanja na jedan od najtežih zločina počinjenih nad civilima tokom rata u Bosni i Hercegovini. O boli porodica žrtava, odnosu mladih prema tragediji, ali i slučaju Novak Đukić govorio je otac najmlađe žrtve tog žločina Dino Kalesić.

Govoreći o tome kako današnje generacije doživljavaju 25. maj 1995. godine, Kalesić kaže da mladi često nemaju dovoljno znanja o onome što se dogodilo na Kapiji.

„Čini mi se da omladina nema dovoljno informacija, a s druge strane nema ni dovoljno interesovanja da sazna nešto. Današnje generacije odgajane su na internetu i onome što im ponude društvene mreže.“

Dodaje da se o ratnim zločinima često nedovoljno govori i unutar porodice:

„Zatim je bitno koliko se u kući priča ili ne priča o tome. Sve to uječe na njihove spoznaje o onome što se dešavalo od 1992. do 1995. godine.“

Ipak, smatra da djecu treba pažljivo upoznavati s teškim temama:

„Naravno da želim da znaju šta je Kapija i da imaju osnovne informacije, ali djeci se mora pažljivo i dozirano pristupiti, posebno u osnovnoj školi, da to mogu razumjeti i prihvatiti. Najbolji način da se sve to uklopi jesu udžbenici.“

„Najbolja osveta je da ne budete kao onaj koji vam je nešto uradio“

Kalesić je otac najmlađe žrtve masakra na Kapiji, a govoreći o životu nakon gubitka djeteta ističe da mržnja nikada nije bila odgovor.

„To ima veze s odgojem. Logika nalaže da se ništa ne generalizuje. Svi mi koji smo bili ovdje od 1992. do 1995. znamo ko nam je bio komšija i imao istu patnju kao mi. Iz poštovanja prema tim ljudima, koji su bili svih vjera i nacija, ne smijemo generalizovati i ne smijemo ići ka osveti.”

Posebno naglašava da je najveći odgovor na zločin ostati čovjek:

„Najbolja osveta je da ne budete kao onaj koji vam je nešto napravio.“

Govoreći o svakodnevici porodica koje su izgubile djecu, kaže da bol nikada ne prestaje:

„Svi mi roditelji koji smo spustili svoje dijete u zemlju znamo s čim liježemo i s čim se budimo. Svaki dan je težak.“

Odgovornost i sistem koji je zakazao

Govoreći o Novaku Đukiću, pravosnažno osuđenom za zločin na Kapiji, koji kaznu nikada nije odslužio jer se nalazi u Srbiji, Kalesić kaže da takav slučaj šalje lošu poruku cijeloj državi.

„Ova činjenica nije poruka samo nama porodicama žrtava nego cijeloj Bosni i Hercegovini – da nešto ne valja u državi.“

Posebno ga, kaže, boli način na koji je Đukić napustio BiH:

„Novak Đukić nije pobjegao nekim tajnim kanalima. On je jednostavno išetao, sjeo u vozilo i prešao granicu jedne suverene države kao osuđeni ratni zločinac.“

Kaznu od 25 godina zatvora nazvao je „sramotno malom“, a dodatno problematizira i proceduralne greške tokom procesa:

„Sramotno je da se utvrde proceduralne greške, pa da se čovjek pusti i da niko zbog toga ne snosi posljedice.“

Kalesić smatra da odgovornost ne može stati samo na jednom imenu:

„Ne može odgovoran biti samo Novak Đukić. Postoji kompletan lanac –  izvršioci njegovih naredbi, ali i oni od kojih je on dobijao naredbe.“

Posebno ukazuje na razliku između slučaja Kapije i drugih ratnih zločina u BiH:

„Kad govorite o drugim bosanskohercegovačkim tragedijama, spominju se Milošević, Karadžić, Mladić i cijeli lanci odgovornosti. Samo se u slučaju Kapije spominje jedna osoba i niko više.“

Na kraju je pozvao i istraživačke novinare da se ozbiljnije bave cijelim slučajem:

„Volio bih da kolegice i kolege koji sebe smatraju istraživačkim novinarima provjere kako je došlo do proceduralne greške u slučaju Novaka Đukića i zašto niko zbog toga nije snosio posljedice.“

Inače, o ovoj temi, u studiju su govorili: Selim Bešlagić, Meho Bajrić, Slavko Peričević i Jasmin Imamović.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Foto: FTV)