Priča o Magelanovom pingvinu Dindimu i Brazilcu Žoau Pereiri de Souzi godinama fascinira svjetsku javnost kao nesvakidašnji primjer odanosti između divlje životinje i čovjeka.

Sve je počelo 2011. godine kada je Pereira de Souza na plaži u blizini Rio de Žaneira pronašao iscrpljenu pticu potpuno prekrivenu naftom, što je za pingvine smrtonosno stanje. Brazilac je životinju odnio kući, očistio je i hranio dok nije povratila snagu, nakon čega se pingvin vratio u more.

Iako se očekivalo da je to kraj njihovog susreta, Dindim se nekoliko mjeseci kasnije vratio na istu plažu, a tu tradiciju nastavlja već duže od decenije. Istraživači su označavanjem potvrdili da je riječ o istoj ptici koja redovno prelazi hiljade kilometara tokom migracija duž obala Južne Amerike kako bi posjetila svog spasioca.

Ova veza inspirisala je i filmsku industriju, pa je 2024. godine premijerno prikazan igrani film „Moj prijatelj pingvin“. Ipak, stručnjaci poput biologa Žoaa Paula Krajevskog naglašavaju da Dindim nije pripitomljen, već se vraća isključivo svojom voljom, boraveći u dvorištu Pereire de Souze samo radi zaštite od predatora.

Naučno objašnjenje ovog fenomena oslanja se na izuzetne navigacione sposobnosti pingvina i njihovu sklonost ka prepoznavanju poznatih zvukova i ljudi. Istraživači vjeruju da je Dindim ovu lokaciju povezao sa sigurnošću i brigom, mada i dalje ostaje nepoznanica gdje tačno provodi ostatak godine i kako nepogrešivo pronalazi put nazad do brazilske obale. Bez obzira na naučne dileme, njihovo povjerenje ostaje rijedak primjer duboke povezanosti čovjeka i divlje prirode, prenosi N1.

(TIP)