U Tuzli su i ove godine održani tradicionalno mirni protesti članova Sindikata solidarnosti, ispred zgrade SodaSo, simbola radničkih protesta iz 2014. godine. Pod sloganom „Nije vrijeme za slavlje“ poručili su da se posljednji giganti bosanskohercegovačke industrije gase, a s njima i prateće djelatnosti.

Podsjetili su na period od prije deset i više godina, kada su radnici brojnih preduzeća protestima upozoravali na propadanje industrije. Danas se na istom mjestu okupio znatno manji broj ljudi, što, kako navode, pokazuje da ne postoji kritična masa za organiziranu borbu za ostvarivanje radničkih prava.

Sve manje radnika u industriji

Bivši radnik Fabrike obuće Aida Tuzla Hasan Užičanin istakao je da je industrijski sektor u Tuzlanskom kantonu gotovo u potpunosti urušen.

„U Tuzli su uništili sve što se moglo uništiti. Uništili su Koksaru, uništili Željezaru – pa gdje su tu radnici? Nemamo više radnika. Danas se kao radnici vode političari i budžetski korisnici, a ostalih radnika gotovo da nema“, rekao je Užičanin.

Strah od potpunog socijalnog kolapsa

Predsjednik Sindikata solidarnosti Sakib Kopić upozorio je na izostanak šire društvene reakcije, uprkos teškoj socijalnoj situaciji.

„Većina je otišla da slavi, ali ne znam šta će da slavi. Sve dok se ne desi da penzije ne budu isplaćivane na vrijeme, invalidnine također, kao ni porodiljske naknade – tek tada ćemo se dići. Bojim se da će tada već biti kasno“, kazao je Kopić.

Slabljenje radničkog otpora

Okupljeni su naglasili da mali odziv na proteste ukazuje na slabljenje radničkog organiziranja i sve manju spremnost građana da se aktivno bore za svoja prava.

Poručuju da bez masovnijeg učešća radnika i šire javnosti neće biti moguće izvršiti pritisak na nadležne institucije kako bi se zaustavilo dalje propadanje industrije i poboljšao položaj radnika.

(TIP/Izvor: federalna.ba)