Broj napuštenih životinja u Tuzli i dalje raste. Napori volontera i aktivista sve su veći kako bi se osigurali adekvatni uslovi za pse koji završavaju na ulici.

U azilu za pse „Nirina“ u Tuzli trenutno je smješteno oko 200 pasa, što predstavlja maksimalan kapacitet u skladu sa zakonskim normama koje određuju odnos broja životinja i broja uposlenih. Osim što im pružaju sigurno utočište i sklanjaju ih s ulica, volonteri nastoje pronaći trajni dom za svaku životinju. Svako udomljavanje otvara prostor za prijem novih pasa, ali uprkos tome broj napuštenih životinja ne opada, pa je sve teže odgovoriti na sve veći broj zahtjeva.

Volonterka Lejla Majdančić upozorava na problem neodgovornog vlasništva.

„Sve je više nesavjesnih vlasnika koji uzimaju pse dok su mali i zanimljivi djeci, a potom ih napuštaju jer više nisu ‘igračka’. Nažalost, to je česta praksa i često dobijamo upite za prijem vlasničkih pasa“, kazala je Majdančić.

Briga o psima zahtijeva kontinuirana ulaganja – od hrane i lijekova do veterinarskih pregleda i održavanja higijenskih uslova. Međutim, finansijska sredstva su sve ograničenija. Majdančić ističe da je finansiranje dodatno otežano zbog administrativnih procedura.

„Jedan dio sredstava ranije smo dobijali od Grada Tuzla. Međutim, trenutno je to u zastoju jer smo aplicirali na javni poziv u skladu s novim zakonskim rješenjima i čekamo rezultate. Dok se taj proces ne završi, nemamo finansiranje od Grada Tuzle“, izjavila je Majdančić.

Trenutno se rad azila u najvećoj mjeri oslanja na donacije. Podrška dolazi i od ljubitelja životinja iz zemalja Evropske unije, ali i iz lokalne zajednice.

Jedan ugostiteljski objekat u Tuzli organizuje humanitarne bazare i prikuplja sredstva za pomoć azilu. Aktivistica Emina Sarvan istakla je da se pomoć prikuplja i kroz svakodnevne aktivnosti.

„Trenutno imamo tri psa i tri mačke, a ranije smo udomili veliki broj životinja. Na šanku imamo kasice u koje gosti mogu ostaviti dobrovoljne priloge, a ta sredstva dalje prosljeđujemo azilima i udruženjima“, rekla je Sarvan.

Iz azila poručuju da je svaki vid podrške značajan, čak i onaj koji ne podrazumijeva finansijsku pomoć.

„Ne morate nam nužno pomagati novčano – važna nam je i podrška na društvenim mrežama, vidljivost našeg rada. Ako nema vidljivosti, nema ni udomljavanja, a bez udomljavanja ne možemo primati nove pse“, naglasila je Majdančić.

Osim finansijske podrške, azilu su potrebni i volonteri, kojih je sve manje. Sagovornice se nadaju da će ljubitelji životinja prepoznati značaj ove humane misije i uključiti se u rad azila.

Ipak, za dugoročno rješavanje problema napuštenih pasa, ističu, neophodan je sistemski pristup, veća odgovornost vlasnika, ali i kontinuirana podrška zajednice.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autorica: Daliborke Popović/Foto: FTV)