U povratničkom mjestu Tarevci kod Modriče, iz malog podruma i sa svega nekoliko starih mašina, prije gotovo 14 godina započela je priča o porodičnom biznisu koji danas zapošljava 18 radnika i izvozi namještaj širom Evrope. Prema riječima privrednika Eldina Okića, to je primjer kako upornost, znanje i pravovremena podrška mogu pretvoriti skroman početak u uspješnu ekonomsku priču.

– Ja sam povratnik u Tarevce, mjesto pored Modriče. U podrumskim prostorijama, koje su danas pretvorene u skladište, pokrenuta je priča o proizvodnji namještaja – započinje Okić priču, vraćajući se na same početke.

Kako objašnjava u razgovoru za Fenu, ideja o pokretanju vlastitog biznisa nije došla slučajno. Prethodilo joj je iskustvo rada u klasičnom salonu namještaja, gdje je iz prve ruke uočio nedostatke serijske proizvodnje.

– Vidjeli smo da namještaj koji se radi serijski često ne ispunjava želje kupaca. To nas je navelo da pokušamo drugačije, da krenemo s malo znanja, puno volje i osnovnom opremom, i da radimo namještaj po mjeri. Tako je nastala firma koja danas zapošljava oko 20 radnika i predstavlja ozbiljnu priču – kaže Okić.

Njegova lična priča duboko je vezana za ovaj kraj. Iako je rođen u Zenici, porijeklo ga je vratilo u Tarevce kod Modriče, gdje je njegov otac zasnovao porodicu.

– Moj otac je iz Tarevaca, otišao je kao momak u Zenicu, gdje smo i mi rođeni. Pred rat smo se doselili ovdje, a nakon rata dejstava i povratka, javila se potreba da pronađemo svoje mjesto pod nebom. To je bio posao koji smo znali raditi i odlučili smo uložiti svu energiju i znanje – prisjeća se.

Prvi koraci bili su skromni i, kako sam kaže, pomalo i naivni.

– U ovom prostoru smo bili nepunih godinu dana, sa starim, osnovnim mašinama. Možda nas je spasilo i to naše neznanje, jer nismo ni bili svjesni šta nas sve čeka i šta ćemo morati uraditi da dođemo do nivoa na kojem smo danas – govori Okić.

Firma je zvanično počela s radom 18. juna 2012. godine. Tada su, uz nekoliko zastarjelih mašina i minimalne resurse, supruga i on pokretali proizvodnju.

– Imali smo mašine iz 1973. godine. Supruga i ja smo radili, imali smo mali salon u Modriči, a sav namještaj se proizvodio ovdje, u podrumu – kaže Okić.

Prva zapošljavanja bila su prirodan slijed rasta, ali prava prekretnica dolazi nekoliko godina kasnije, 2016. godine, kada firma dobija poticaj Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica.

– To nije bila samo finansijska injekcija, već i svojevrsna potvrda da imamo nekoga iza sebe. To je s moralne strane bilo izuzetno važno – naglašava Okić.

Dodaje da je upravo ta podrška pokrenula lančanu reakciju razvoja.

– Kupili smo CNC mašinu, ali to je povuklo niz dodatnih ulaganja. Morali smo proširiti pogon, napraviti novu halu, pojačati ventilaciju i kompresore, nabaviti dodatne mašine i obezbijediti više materijala. Sve to kako bi zaokružili proizvodni proces i ispunili obaveze iz ugovora – objašnjava.

Ugovor je podrazumijevao i zapošljavanje povratnika, ali je firma otišla i korak dalje.

– Bili smo obavezni zaposliti pet povratnika, ali smo zaposlili još tri osobe. Dakle, umjesto pet, zaposlili smo osam radnika. Ta investicija nas je učinila konkurentnijim i bržim, što je dovelo do veće potražnje za našim proizvodima – kaže Okić.

Danas firma zapošljava 18 radnika iz Modriče i susjednog Vukosavlja, a proizvodnja se odvija u pogonu od 850 kvadratnih metara, koji je opremljen savremenim mašinama.

Posebno ističe važnost mladih radnika koji su odlučili ostati u svojoj sredini.

– To su uglavnom mladi ljudi. Nažalost, obrazovni sistem nas ne prati, dolaze iz potpuno drugih struka, poput ugostiteljstva ili frizerskih škola. Dolaze bez znanja, što nam otežava posao, ali kroz rad i obuku oni ovdje uče zanat i to im postaje osnovno zanimanje – ističe.

Jedan od njih je i Srđan, poslovođa u firmi, koji ovdje radi nepune dvije godine. Po struci tehničar za obradu drveta, u ovoj firmi je dobio priliku da znanje primijeni u praksi i napreduje.

– Moj radni dan se sastoji od raspoređivanja ekipa na montaže, pripreme dokumentacije, pisanja koordinata za mašine i komunikacije s kupcima – objašnjava.

Za njega je posao u ovoj firmi bio i životna prekretnica.

– Kao i većina mladih, imao sam plan otići iz BiH. Međutim, kada sam došao ovdje, dobio sam podršku direktora i priliku da radim kao poslovođa. Uspio sam se uklopiti i finansijski i životno – kaže Srđan, dodajući da danas ima porodicu i stabilan život u svojoj sredini.

Okić naglašava da u njegovoj firmi rade ljudi različitih nacionalnosti, ali da to nikada nije bilo pitanje.

– Ako želite napredovati u  biznisu, ne brojite krvna zrnca, već gledate kvalitet ljudi. To je za nas potpuno normalno. Svi smo pod istim nebom, pričamo isti jezik i mnogo se bolje razumijemo nego s ljudima iz dalekih zemalja – poručuje.

Njegov poslovni model zasniva se na kompletnom pristupu, od prvog kontakta s kupcem do završne ugradnje.

– Radimo sve – od mjerenja, projektiranja, proizvodnje do montaže. To je dug proces, ali uz dobar tim, tehnologiju i iskustvo uspijevamo ga realizirati – kaže Okić.

Upravo kvalitet i odnos prema kupcima pokazali su se kao ključ uspjeha.

– Posao se gradi na povjerenju. Svaki dobro odrađen posao otvara nova vrata. Više od 90 posto mušterija dolazi po preporuci – ističe Okić.

Zahvaljujući tome, poslovanje se proširilo i van granica zemlje. Proizvode izvozi u kontinuitetu, najviše prema Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji, uglavnom za ljude koji su porijeklom s naših proostora. U posljednje vrijeme puno posla otpada i na Hrvatsku, posebno primorje.

Govoreći o širem kontekstu povratničkog života, Okić smatra da su rezultati mogli biti bolji.

– Nije problem što je uloženo malo, već što sredstva nisu uvijek otišla u prave ruke, odnosno onima koji zaista žele raditi i stvarati. To je stvorilo i određenu negativnu sliku – kaže Okić u razgovoru za Fenu.

Ipak, naglašava da podrška nije samo finansijska.

– Važno je znati da niste sami, da imate nekoga iza sebe. To daje dodatnu snagu i motivaciju – dodaje on.

Kada je riječ o budućnosti, planovi postoje, ali izazovi su jasni.

– Želimo proširenje, ali nam je potreban dodatni prostor i radna snaga, koje nažalost nedostaje. Cilj nam je zaposliti što više ljudi koji žele živjeti od svog rada – ističe ovaj uspješni poduzetnik.

U toj budućnosti vidi i ulogu svoje djece. Iako mu kćerka danas gradi karijeru u inozemstvu, u jednoj od najvećih svjetskih IT kompanija, nada se njenom povratku.

– Završila je jedan od najboljih ekonomskih fakulteta u Evropi i dobila posao u velikoj kompaniji. Ono što mi ne možemo ponuditi, tamo ima, ali vjerujem da će se jednog dana vratiti i zajedno s nama podići firmu na još viši nivo – kaže Okić.

(TIP/Izvor: Fena)