Neki se prema svojim psima odnose kao da su im djeca, dok im drugi ne dopuštaju ni da priđu kauču. Većina vlasnika kućnih ljubimaca nalazi se negdje između te dvije krajnosti, a njihov pristup životinjama, svjesno ili ne, obično slijedi određene obrasce “roditeljstva”. Dovoljno je provesti malo vremena s tuđim ljubimcima da biste brzo zaključili kojem tipu vlasnika pripadaju, piše Vice.

S jedne strane spektra je vlasnik čiji pas ima utvrđenu rutinu spavanja, jede prilagođene poslastice i ima bolju zdravstvenu skrb od većine ljudi. S druge je strane vlasnica čija mačka vlada stanom poput malog, samovoljnog diktatora. Tu je i vlasnik koji neprestano grdi i ispravlja svaku sitnicu jer smatra da je ljubimac “samo životinja” koja mora bespogovorno slušati. Naravno, svatko od njih vjeruje da je upravo njegov pristup najispravniji.

Stilovi odgoja kućnih ljubimaca

Prema istraživanju koje navodi Psychology Today, stilovi vlasnika kućnih ljubimaca mogu se svrstati u prepoznatljive kategorije, slične onima koje se koriste za opisivanje odgoja djece. Okvir se temelji na dva ključna pitanja: kolika su vaša očekivanja od ljubimca i koliko dobro odgovarate na njegove stvarne potrebe?

Pristup temeljen na kazni

Jedan od pristupa izrazito je usmjeren na ispravljanje ponašanja. To je vlasnik koji stalno govori “ne”, neprestano se upliće i pokušava zaustaviti svako neželjeno ponašanje u samom začetku. Pas povuče povodac, vlasnik povisi glas.

Mačka počne grebati kauč, vlasnik poseže za bocom s raspršivačem. Iako se takve metode u trenutku mogu činiti učinkovitima, istraživanja pokazuju da je kažnjavanje povezano sa strahom, stresom i dugoročno lošijim odnosom između čovjeka i životinje.

Previše popustljiv pristup

Potpuna suprotnost je stil u kojem vlasnik životinji sve dopušta. Pas skače po gostima, krade hranu sa stola i divlja u šetnjama, a to se smatra dijelom njegova šarma. Ili mačka grize, grebe i uništava zavjese, a vlasnik to opravdava tvrdnjom da su “mačke jednostavno takve”. Iako takav pristup može proizlaziti iz ljubavi, on često rezultira time da je životinja nedovoljno dresirana, pretjerano stimulirana ili nesigurna u pogledu toga što se od nje očekuje.

Najbolji put je ravnoteža

Učinkovitiji pristup obično podrazumijeva ravnotežu između topline i postavljanja jasnih granica. To uključuje korištenje pozitivnog poticaja, učenje prepoznavanja signala koje vam ljubimac šalje te osiguravanje dosljednosti, vježbe i mentalne stimulacije.

Umjesto kažnjavanja, vlasnik postaje znatiželjan što se zapravo krije iza “lošeg” ponašanja i što mu životinja time pokušava poručiti. Istraživanja su pokazala da psi od takvog stabilnog i osjetljivog pristupa imaju značajne koristi, uključujući jaču privrženost vlasniku i bolje socijalno ponašanje.

Podaci za mačke nešto su manje jasni, jer mačke i u znanstvenim studijama ostaju vjerne svojoj nepredvidivoj prirodi, ali opći zaključak ostaje isti. Način na koji pristupate suživotu s ljubimcem postavlja temelje za cjelokupan vaš odnos.

Taj se odnos gradi postupno, kroz svakodnevne rutine, reakcije, pravila i trenutke o kojima možda ni ne razmišljate. Stoga, ako vam se čini da je život s vašim ljubimcem teži nego što bi trebao biti, možda je vrijedno zapitati se što je vaša životinja naučila o vama kroz interakciju koju s njom imate svakoga dana, piše Index.hr.

(TIP/Foto: Ilustracija/Index.hr)