Fudbal možeš voljeti, ili ne to je stvar izbora, ali ništa ne može za pola sata mobilizirati naciju i to u dubokoj noći kao što to može ta čarobna igra. Brilijantni momci fudbalske reprezentacije su sinoć skinuli prašinu sa našeg karaktera i pokazali čistotu bosanskohercegovačke duše. Bajraktarevićev pogodak je bio neverbalni znak da se svi, u trenu nađemo na trgovima, ulicama i u nepreglednim kolonama osmijeha i visoko podignutih zastava.

Momčine su bez ikakve najave, bez plakata ili poziva sa, nama tako dragih, društvenih mreža poslali naciju na najveći narodni miting i time ogolili činjenicu da među ljudima, ustvari, nema razlika. Sve socijalne, klasne, političke podjele i biološke razlike su u trenu nestale na kišnim i prohladnim ulicama BH gradova.
Sinoćnji masovni pokret koji pokazuje svu snagu jedne države u njenom najljepšem svjetlu, pokazao je svim politikama da su njihovi predizborni skupovi, koji ovih dana polako “pale“ već izrađene mašine, prava mala sijela već odavno dosadnih likova umornih sami od sebe.

Neki novi klinci su pokazali kako se kroji zastava Bosne i Hercegovine koja je vidljiva sa mjeseca i kako se djelima, a ne ispraznom retorikom i otvorenim pismima koja više niko ni ne čita, država iz tame stavlja pod svjetske reflektore pažnje. Velika je ovo prilika da generacije sa sinoćnjih ulica koje imaju svoje idole, one koji su sinoć krošeom “odvalili” fudbalskog giganta, uče od njih i da nastave njihovim stopama.

U kopačkama, ili u nekoj drugoj obući, sasvim svejedno. Prilika je ovo da nove generacije razumiju da je ovaj sinoćnji uspjeh mnogo više od fudbala. Jako je bitno da razumiju sportski princip koji je sinoć možda najjače ikada do sada promovisao ovu državu i koji se može staviti u svakodnevni životni kontekst. Nikog od njih nije politika zaposlila, nisu dužni glasove na izborima, niko od njih ne kleči na koljenima, ne znaju za najniže pobude koje nacionalisti plasiraju da bi ostvarili vlastitu korist. Oni ne mole i ne odustaju. Oni se bore, jer je u fudbalskoj, a jednako i u životnoj areni jedino bitno koliko si vrijedan, predan, istrajan, pošten.

U areni je bitno koliko si timski igrač, a ne spletkaroš, koliko si spreman da ispraviš grešku saigrača, ili kolege. U fudbalskoj areni koja nam je sinoć oslikala život nema nepotizma, nema mame i tate, nema stranke, nema korupcije, nema tendera, nema zakulisnih igara. Tamo je jedina istina, da li želiš, ili ne želiš. Znaš li, ili ne znaš.

Jesi li spreman da se daš u svom punom kapacitetu bez obzira koliko si se već davao, baš kao Edin Džeko.
Tamo nema preletača. Ako se boriš, unutra si, ako ti nije stalo široki ti putevi bili. Ogromna prilika da generacije sa sinoćnjeg gradskog asfalta shvate, da nam politika služi, a ne mi politici i da ne služimo onima koji se predstavljaju kao političari heroji. Nisu i nikada ne bi trebali biti. Moji heroji moju državu vode na Evropska i Svjetska prvenstva. Moji heroji su svjetski, a naši.

(TIP/Autor: Elvir Bijedić/Foto: Hamza Fidahić/BHRT)