Mirela Bećirović je proglašena krivom i za Gazu i za Iran, a u klipovima lokalnih dušebrižnika prikazana je i kako glođe kosti ubijene djece. Taj sramni, odvratni napad garniran je mizoginim uvredama…

Politika Donalda Trumpa, otkada po drugi put živi u Bijeloj kući, pod lupom je medija i društvenih mreža cijelog svijeta, njegove pristalice kuju ga u zvijezde, sve duži spisak njegovih protivnika oštro ga osuđuju. No, angažman prve dame SAD-a na programu Zajedničko stvaranje budućnosti, diljem planete pozdravljen je kao glas razuma. Melanija Trump pravi koaliciju s vizijom da prioritet dobiju djeca – ispred politike, granica i lokalnih predrasuda. “Zajedno možemo proširiti pristup obrazovanju i tehnologiji i opremiti sljedeću generaciju vještinama koje su im potrebne za uspjeh”, kazala je na inauguralnom skupu koji je okupio 45 zemalja, među njima gotovo cijeli Balkan – s izuzetkom Hrvatske – gdje je, za razliku od svog supruga, jasno naglasila važnost globalnih partnerstava. Mirela Bećirović, supruga dr. Denisa Bećirovića, prihvatila je poziv prve dame SAD-a i na skupu govorila o značaju umjetne inteligencije kao alata, ističući da Bosna i Hercegovina prepoznaje važnost digitalne transformacije obrazovanja. Pohvalila je naše univerzitete, koji rade na razvoju i primjeni AI-ja i jačanju digitalnih vještina studenata, ali i naglasila: “Pitanje etike, sigurnosti i zaštite djece u digitalnom prostoru mora biti u centru naših politika. Kao majka, vjerujem da je obrazovanje najvažnije ulaganje u budućnost. Naša odgovornost je dati djeci znanje i vrijednosti kako bi koristili tehnologiju tako da izgrade bolje društvo”.

I dok su se mediji u regiji listom hvalili nastupima svojih predstavnica, na suprugu predsjedatelja Predsjedništva naše zemlje sručila se najstrašnija lavina primitivizma, objeda i optužbi. Vodeći domaći radikali, udarni esdeaovski botovi i njima odani mediji, nisu pomenuli niti se osvrnuli na protokole, rasporede, čak ni na temu skupa: izvrijeđali su gospođu Bećirović zato što je pored nje sjedila supruga izraelskog premijera Sara Natanyahu. Mirela Bećirović je promptno proglašena krivom i za Gazu i za Iran, a u klipovima lokalnih dušebrižnika prikazana je i kako glođe kosti ubijene djece. Taj sramni, odvratni napad garniran je mizoginim uvredama i pitanjima o troškovima puta. Dr. Bećirović je reagirao čvrstim stavom da njegova supruga nikada nije putovala o trošku države, podsjećajući lažove i spin-majstore kako domaćini određuju raspored aktivnosti, a i sjedenja, na svim međunarodnim skupovima, pa tako i ovom. Riješen je, kaže, da nastavi graditi prijateljstvo sa strateškim partnerima naše zemlje, a huškače i mrzitelje je podsjetio koliko i ovakvim napadima ruše ugled Bosne i Hercegovine.

Dr. Bećirović se nije osvrtao na angažmane ranijih prvih dama, nije čak pomenuo ni da je – najviše zahvaljujući njemu i ministru spoljnih poslova Elmedinu Konakoviću – naša zemlja, tokom posljednjih 26 mjeseci, u Ujedinjenim nacijama čak 27 puta glasala dajući bezrezervnu podršku narodu Palestine u Gazi. U istom periodu ukupno je bilo 29 rezolucija, a BiH je samo u dva navrata bila suzdržana, prilikom glasanja za dokumente koje je jedino Kina podržala. Zapravo je BiH jedina zemlja i to ne samo u regiji, koja je – rame uz rame sa Španijom, Slovenijom, Irskom i Belgijom – bezrezervno podržala i narod Gaze i narod Ukrajine. Iz istih radikalnih uporišta i Bećirović i Konaković su bezbroj puta iznapadani, navedeni podaci su te, samoproglašene branitelje Bošnjaka i BiH interesirali taman onoliko koliko i putešestvije Konakovićeve prethodnice Bisere Turković, koja je bez mrve stida sviđala vlastite ambicije diljem svijeta, zaobilazeći i Bruxelles i Washington i sve druge koje ova zemlja smatra strateškim partnerima.

No, Bisera je, zapravo, ideal ovdašnje žene u politici, odana partijskom šefu i njegovoj prvoj dami. Biti uspješna žena u Bosni i Hercegovini znači upravo to: slijepo slušati stranačkog lidera, diviti mu se jezikom Sanje Vulić i budućnost je osigurana. Lična i porodična. Evo primjera koji to savršeno dokazuje. Jasmina Selimović je doktor ekonomskih nauka, s karijerom priznatom u relevantnom svijetu nauke. Odlukom Predsjedništva imenovana je za guvernerku Centralne banke BiH i već nakon 10 mjeseci njezina angažmana CBBiH postaje punopravna članica OECD-a, kao jedina institucija iz Bosne i Hercegovine sa takvim statusom. Za one koji ne znaju, OECD je ugledna međunarodna ekonomska organizacija za suradnju i razvoj, koja je – između ostalog – i pokrovitelj čuvenog PISA testiranja, programa za međunarodnu procjenu uspjeha učenika. Testira se čitalačka, matematička i prirodoslovna pismenost na kraju obaveznog osnovnog obrazovanja, da bi se dobili relevantni podaci i pokazatelji koliko dobro škola priprema đake za život i rad. BiH je prvi i jedini put učestvovala u PISA testiranju 2018. sa vršnjacima iz ukupno 79 zemalja i upisala se na 62. mjesto. Zaključak je bio: svaki drugi učenik u zemlji je funkcionalno nepismen, a najlošije smo se pokazali u prirodnim naukama. Jedina ohrabrujuća vijest ticala se naše djece: ispostavilo se da više od 85 posto đaka vjeruje u važnost i značaj obrazovanja, tako da je odraslima – da ne kažem vlastima i politikama – pripao zadatak da to iskoriste i poprave naše obrazovanje.

Združenim snagama donesena je jedina logična odluka: zaboraviti PISA testiranje! Dr. Selimović je odlučila iskoristiti članstvo u OECD-u da bi ne samo vratila PISA testiranje, već i vratila fokus ove zemlje na obrazovanje. Naredni test je 2029. godine, no do kraja prošlog mjeseca valjalo je iskazati interes, a institucija koja se navodno bavi obrazovanjem naše djece je pod teškom paskom HDZ-a BiH, sjedište je u Mostaru i zove se Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje. Na njenom čelu je direktorica Maja Stojkić, koja je za Žurnal, u oktobru prošle godine, kratko i efikasno odgovorila na pitanje zašto naša djeca ne učestvuju na PISA testovima. “Nema političkog konsenzusa”, kazala je. Kako je dr. Selimović karijeru gradila radom i upornošću, a ne partijskom knjižicom, CBBiH je poveo aktivnost da naša djeca ipak doguraju do procjene kakvo im obrazovanje dajemo. Dopisivanje i prepisivanje s APOSO-m (kratica za Agenciju u ime koje nastupa Stojkić) traje i traje, pri čemu valja istaći da zamjenica direktorice Aida Terzić pokazuje zaista izniman angažman, no direktorica ju je nagradila tako što je izbacuje iz prepiske?!

Kako god, dr. Selimović je nastavila istrajavati, CBBiH se obratio svim relevantnim i nadležnim državnim institucijama, da bismo dogurali do pitanja direktorice Stojkić – otkud CBBiH u toj priči? Da ne dužim, odluka o PISA testiranju će se naći pred Predsjedništvom države i valja se nadati da ćemo ipak uspjeti da se prijavimo, da OECD prihvati našu prijavu i da – ako ništa drugo – napravimo prvi korak ka procjeni, a onda i analizi i boljem obrazovanju. Da znamo koliko i kako pripremamo djecu za digitalno doba. Da nam djeca ne budu robovi AI, već da je koriste kao alate kojima neće bezrezervno vjerovati. Da postanu građani svijeta, u koji ionako bježe upravo od politika, spinova i političarenja, daleko od vladara naroda, uljuljkanih u svoje privilegirane i autoritarne partije, u čije ime nastupaju botovi puni mržnje prema svim ženama i djeci, ako nisu bisere, maje i sanje.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autorica: Vildana Selimbegović)