Tuzlanski osnovnoškolci se već više od deset godina susreću s problemom sigurnosti na putu do škole. Naime, magistralna cesta kojom voze kamioni, nerijetko brzinom daleko većom od dozvoljene, budi veoma snažan strah kod djece i roditelja. Za ovaj gorući problem zasad nije bilo sluha, pa čak ni mogućnosti postavljanja stacionarnog radara, a o trotoaru, čini se, mogu samo sanjati.

Jedna od najvećih osnovnih škola u Tuzli je Simin Han. Ali da bi djeca došla do škole, to ovako izgleda. Kreću se jednom od najprometnijih regionalnih magistralnih cesta, odnosno čvorišta Tuzla – Zvornik-Bijeljina, kuda svaki dan prolazi stotine automobila i kamiona.

˝Većinu vremena se osjećam nesigurno, pogotovo kada se vraćam iz škole zato što u to vrijeme većinom divljaju. Ali ujutro izbjegavam da idem ovim putem, većinom idem odavde zato što mi je to sigurnije, a i nema trotoara˝, izjavila je Hena, učenica.

˝Auta jako jurcaju, idu jako brzo. Kod mene, kad idem u školu, nema baš ni gdje da se skloniš od auta. Pogotovo kad se auta susretno, jedno se mora izmaći, teško se baš skloniti od auta. Imao sam jednu situaciju kad sam išao igrati fudbala. Ja sam išao tačno ovim trotoarom i kako sam išao, sekunda je falila da se dva auta sudare. Ja sam mislio, ako se sudare, kola idu tačno u mene˝, kazao je Bilal, učenik.

˝Jako je nesigurno. Auta brzo prolaze, uzak je prostor. Loše je, stvarno˝, istakla je Adna, učenica.

Na ovoj dionici stradala je djevočica vraćajući se iz škole, a prometne nesreće ovdje su gotovo pa svakodnevne. Odmah nakon našeg snimanja dogodila se još jedna.

˝Vidjet ćete da je ograničenje 50, vozila jurcaju po 70, 80 na sat. Oni su nama donijeli samo display za očitavanje brzine kretanja vozila. Mislim da to nije nikakva sankcija. Mi nismo gluplji od Zapada, ali izgleda živimo u državi koja je neuređena, nemamo sankcija, nemamo nikakve odgovornosti˝, izjavio je Senad Subašić, roditelj i aktivist.

Gotovo više od deset godina roditelji i djeca iz Simin Hana se obraćaju nadležnima. Međutim, niti sluha niti adekvatnog odgovora nema. Čak što više, rečeno im je da za postavljanje radara na ovoj dionici nema dovoljno novaca.

˝Prije svega da vam se zahvalim što ste posjetili našu školu po ovom problemu. Mi smo jako zabrinuti za bezbjednost naših učenika. Bez obzira na pažnju svih i nastavnika i učenika i roditelja, dešavaju nam se mnoge saobraćajne nesreće. Tako da mogu vam se ponovo zahvaliti. Želio bih da ovaj naš razgovor i vaša posjeta dođu do onih koji to mogu riješiti za sva vremena˝, kazao je direktor OŠ “Simin Han”, Senad Osmanović.

Do završetka ove priče, odgovor na pitanje postoji li makar nada da će stacionarni radar biti uspostavljen, iz MUP-a TK nismo dobili. Pa su sada djeca poslala apel.

˝Jednostavno za naše dobro, za našu sigurnost. Da bi mogli sigurnije da živimo, da se ne bismo plašili˝, navodi Hena, učenica.

˝Voljela bih da urade taj dio trotoara i da djeca mogu bezbjedno ići kući iz škole, vraćati se. I da uspore, jer ne može ovako više ići˝, kazal je Adna, učenica.

˝Tuzla se ne može izvlačiti, da kaže ovo nije naše, nadležnost je Cesta Federacije BiH. Ovo su vaši građani, gospodo. Sa Cestama Federacije koordinarajte da vam djeca bezbjedno dođu u školu˝, miščjenja je Senad Subašić, roditelj i aktivist.

Jer, ako više ikada itko ovdje strada, ne možete reći: nismo znali, nismo nadležni. Nego samo: Znali smo i odgovorni smo.

(TIP/Izvor: bhrt.ba/Autorica: Maja Nikolić)