Bosna i Hercegovina je velesila u korupciji, pokazao je novi izvještaj Transparency Internationala o percepciji korupcije na globalnom nivou. Dominantno se držimo među četiri najuspješnije evropske zemlje po cvjetanju korupcije i samo je Srbija u regionu uspješnija od nas. Dijelili smo, doduše, prošle godine prvo mjesto sa samo jednom zemljom u Evropi, ali to što smo danas među četiri evropske korupcijske velesile ne znači da smo mi ofalili i popustili, nego su te druge zemlje napredovale i približile nam se.  

Tako je još jednom i statistički, brojkama, potvrđeno ono što smo odranije znali: korupcija, i to ona institucionalna, je glavni temelj bosanskohercegovačkog društva i bez nje ova zemlja ne bi mogla preživjeti nijedan jedini dan. Doveli smo taj segment ekonomije u tako visokosofisticiranu fazu da sve opstaje baš na njemu. Nema budžeta, tendera, javnog projekta ili nekog drugog posla povezanog s parama, a da u njemu ne dominiraju koruptivne relacije. 

Ne može se Evropa, sa svojim glupim zakonima u kojima se korupcija, da čovjek ne povjeruje, tretira kao krivično djelo, ni porediti s nama. Ako se neko tamo kod njih i usudi da koga potplati ili da u nekim javnim radovima ponešto smota u svoj džep, to je nešto sitno, koji miliončić ili dva, i to bez ikakvog spektakularnog lopovluka, nema se čovjek čime ni pohvaliti. Nema višemilionskih pronevjera, nema razrađenih šema i veza ljudi iz institucija i tajkunskih krugova, nema tako briljantno raspisanih tendera da se na njih mogu prijaviti samo kumovi i rođaci, a i ako ima, to je sve u jednoj primitivnoj formi, maltene na srednjovjekovnom nivou korupcijske vještine. 

Svaka zemlja, koja bar malo drži do sebe, ono što joj dobro ide prodaje i izvozi svoje znanje u druge zemlje: Japanci tehnologiju, Nijemci auto-industriju, Amerikanci demokratiju – naročito u ovoj eri Donalda Trumpa, Slovenci onu leteću familiju Prevc, North Makedonci ajvar, a mi bismo mogli korupciju. Tu smo nenadmašni u svjetskim okvirima. 

Mogli bismo tako, isto kao što je pokojni Emerik Blum od običnog inženjerskog biroa od dvadesetak zaposlenih napravio kompaniju koja je energetski i infrastrukturno izgradila pola Afrike, oformiti neki ekspertni tim da izvozimo svijetu znanje u oblasti korupcije. Pošaljemo te ljude po svijetu da prave seminare i work-shopove kako raspisivati tendere i izvlačiti pare iz budžeta i državnih fondova, ali u procesu dovedenom do savršenstva.  Naprimjer, kako iz projekta, poput dionice auto-puta čija je tenderska vrijednost 10 miliona, korupcijom izvući 12 miliona. Ili ako pravimo neku vladinu zgradu, kako da u njenom opremanju obična pepeljara u holu košta hiljadu i po, umivaonik u toaletu dvije hiljade, a stilizovana šteka na kancelarijskim vratima jedno osamsto maraka. Ne bismo se morali ograničiti samo na auto-puteve i državne zgrade, moglo bi se to znanje primijeniti i u oblasti zdravstva – recimo, kako neki aparat, čija je tržišna vrijednost pet miliona, u procesu nabavke državnim parama platiti triput skuplje. 

E sad dolazi ono što bi se najunosnije moglo unovčiti – kreiranje efikasne korupcijske strukture. Da bi se uspješno izvlačile budžetske i državne pare, potrebno je izgraditi neophodnu infrastrukturu – savršeno razgranatu korupcijsku mrežu čiji krakovi povezuju stranačke vrhove, institucije, kompanije, pravosuđe i lokalne nivoe vlasti. Tek to je vrhunska umjetnost i znanje koje bismo mogli unovčiti po svijetu. Prodajući dragocjena iskustva iz oblasti korupcije ovim manje uspješnim zemljama, pare bismo mogli namlatiti. Šteta je ne izvoziti to znanje kad nam tako dobro ide na domaćem planu?

(TIP/Izvor: bhrt.ba/Autor: Amir Sužanj/Foto: Ilustracija)