Već smo pisali o zakulisanim igrama oko izgradnje Južne gasne interkonekcije. I onda, u nedavnom intervjuu, predsjednik HDZ BiH Dragan Čović potvrdi sve ono na što smo ukazivali kao razlog tih igara. Malo je čudno da je to uradio on a ne neko od predstavnika probosanskih stranaka, teško je povjerovati da to oni ne znaju ili toga nisu svjesni, mada je i to moguće. Tako nas je Čović upoznao o planovima izgradnje čak tri termo bloka instalisane snage po 400 MW za proizvodnju električne energije na području Federacije BiH kao glavnih potrošača prirodnog plina koji bi se transportovao Južnom gasnom interkonekcijom. Prvi bi se gradio, kako to on kaže, u Mostaru a onda i još dva negdje na prostoru koji pokriva JP Elektroprivreda BiH, vjerovatno u Kaknju i Tuzli.

Postavljaja se nekoliko pitanja vezanih za ovu Čovićevi izjavu, odnosno, koliko su njegove tvrdnje i iznešeni planovi realni i zašto ih on sada javno plasira.

Planirano je da Južna gasna intrekonekcija ima kapacitet transporta 1 500 miliona metara kubnih prirodnog plina godišnje. Trenutno Bosna i Hercegovina troši oko 225 miliona metara kubnih prirodnog plina, od čega 80 % troši Federacija a ostatak manji BH entitet. U Federaciji najveći potrošač je Sarajevogas, učestvuje sa oko 75 % potrošnje u Federaciji, potrošači su toplane i domaćinstava u gradu Sarajevo. Znači, kapacitet Južne gasne interkonekcije bi bio šest puta veći od trenutnih potreba BiH.

Za rad jednog termo bloka na plin instalisane snage 400 MW potrebno je od 450 do 600 miliona metara kubnih prirodnog plina godišnje, zavisno od broja radnih sati i stepena iskorištenja. Računica je jasna, sve i da hoćemo, planirani kapacitet Južne gasne interkonekcije ne dozvoljava izgradnju tri termo bloka na plin od po 400 MW. Jednostavno, Južna gasna interkonekcija nema dovoljan kapacitet za tri plinska bloka, ne računajući tu i već postojeće potrošače.

Drugo pitanje je da li BiH, odnosno njen razvijeniji dio Federacija, uopšte ima potreba za tri nova termo bloka na plin instalisane snage po 400 MW. U TE Tuzla danas su u radu najčešće dva bloka, blok 5 i 6, češće radi samo jedan nego da se njihovom radu priključi treći. Stvarna instalisana snaga danas ova dva bloka iznosi nešto više od 350 MW. Znači, jedan plinski blok od 400 MW bi proizvodio više električne energije godišnje nego kompletna TE Tuzla. Ako uzmemo u obzir najavu i početak izgradnje nekoliko objekata za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, vjetro parkova i solarnih farmi, dolazimo do činjenice da Federaciji BiH zapravo i ne treba više od jednog ovakvog bloka kako bi nadomjestila električnu energiju iz uglja, ukoliko se pogase svi blokovi na ugalj u što je teško povjerovati da će se uskoro desiti.   

Da pojednostavima, za ubrzan pa i potpun prelazak sa proizvodnje električne energije sa uglja na plin u Federaciji BiH sasvim je dovoljan jedan blok od 400 MW. Jasno je da onaj koji bude prvi izgrađen bit će i jedini takav.

I tu dolazimo do sljedećeg pitanja, zašto Čović danas otvara ovu priču. Pa zato što amerikancima nije uspio nametnuti svoje planove oko Južne gasne interkonekcije, bez obzira koliko to on drugačije predstavljao. Danas mu preostaje nagodba ili ucjena sa probosanskim strankama i njihovim liderima, idemo u koaliciju sa vama poslije izbora 2026. godine ali uz uslov izgradnje plinskog bloka u Mostaru.

Znajući da je koncesija na Južnu gasanu interkonekciju planirana na 30 do 50 godina i da danas zelenu agendu skoro niko više ne spominje, stabilonost energetskog sistema mora zavisiti od jednog novog termoobjekta u vlasništvu JP Elektroprivreda BiH, ma kako za njih danas bio velik izazov njegova izgradnja.

(TIP/Autor: dr.sc. Safer Demirović, dipl.inž.rudarstva)