Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, politički sistem Bosne i Hercegovine, zasnovan na dejtonskom ustavnom okviru, i dalje predstavlja glavnu prepreku demokratizaciji države, ocijenio je profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Šaćir Filandra, u razgovoru za Fenu.

Filandra naglašava da ustavna rješenja iz Dejtona nisu bila zamišljena kao korak naprijed, već kao nužan kompromis čija je osnovna svrha bila zaustavljanje rata. Po njegovom mišljenju, taj sistem je ratne energije i ideologije samo prenio u pravne norme, bez otvaranja prostora za razvoj novih politika.

Ukazujući na činjenicu da ustavni okvir gotovo da nije mijenjan tri decenije, Filandra smatra da je to posljedica nepostojanja „radikalnog reza“ s ratnim akterima. Kako međunarodna zajednica nije eliminirala političke snage koje su sudjelovale u sukobima, stvoreni su uvjeti da se zadrže stare ideje i prakse, bez mogućnosti nastanka modernih političkih koncepata.

Profesor posebno naglašava da etnički princip organizacije vlasti onemogućava razvoj građanske demokratije, ocjenjujući da je odnos između etničkog i građanskog identiteta ključni politički izazov Bosne i Hercegovine. Prema njegovim riječima, nedostatak istinske legitimacije države i dalje potkopava njen politički razvoj, jer dio aktera ne priznaje punu državnost BiH, iako to javno ne govore.

Filandra je detaljno opisao kako se manifestira demokratski deficit: od nepotizma i klijentelizma do korupcije i nejednakosti. Navodi da BiH tek dostiže nivo proceduralne demokratije, iza koje se skrivaju brojne devijacije, no ipak smatra da je i to pomak u odnosu na ranija autoritarna uređenja.

Iako se o stvarnoj demokratiji teško može govoriti u zemlji u kojoj svi građani nemaju jednaka politička prava, Filandra vjeruje da je demokratija proces koji se može unapređivati. Smatra da BiH ima minimalnu osnovu za politički napredak, iako trenutno nedostaju odgovornost, jednakost šansi i politička zrelost elita.

Govoreći o međunarodnoj zajednici, podvlači da se BiH previše oslanjala na vanjske faktore te da međunarodni akteri nisu iskoristili priliku da nakon rata naprave potrebne rezove. Nakon propasti Aprilskog paketa ustavnih reformi, država je, kaže, uglavnom pala u drugi plan globalnih interesa.

Kao minimalne ustavne promjene koje bi mogle pokrenuti zemlju naprijed, Filandra predlaže ukidanje tročlanog Predsjedništva i uvođenje jedinstvene funkcije predsjednika, te uklanjanje administrativnih prepreka na putu evropskih integracija.

Na pitanje imaju li domaće političke elite volju i kapacitet za reforme, odgovara – nemaju. Objašnjava da formiranje modernih, odgovornih i stručnih političkih elita zahtijeva dugo vrijeme, političku kulturu i spremnost na kontinuirano učenje, što u BiH još uvijek izostaje.

Ipak, Filandra ostaje optimističan kada je riječ o budućnosti zemlje. Vjeruje da će bosanskohercegovačko društvo, kao pluralno i raznoliko, u budućnosti uspjeti uspostaviti bolji balans između grupnih i individualnih prava, gdje će individualna prava imati primat, kao što je slučaj u savremeno uređenim državama.

(TIP/Izvor: Fena)