Čini se da su Amerikancima prvim dosadile bosanske igre sa Južnom gasnom interkonekcijom. I njima je postalo jasno da se parteneri u vlasti Federacije BiH nikada neće dogovoriti kako da izgrade novih 170 km plinovoda Južne gasne interkonekcije stvarajući uslove za isporuku američkog ukapljenog plina potrošačima u Bosni i Hercegovini. I onako, američki, predložili su rješenje, ako nećete vi onda ćemo mi izgraditi novi plinovod. Naravno, najbolje rješenje bilo bi da to uradimo mi u Federaciji Bosne i Hercegovine, mada i ovaj prijedlog strateški nije loš. Garant mira i sigurnosti plaćat ćemo kroz cijenu plina, koji će sigurno biti skuplji od postojećeg, bez obzira na ubjeđivanja i izjave naših predstavnika vlasti. Ubijeđeni smo i da niko neće imati hrabrosti opstruirati ovakak projekat, bez obzira ko su mu prijatelji. Koncesija na energetske objekte u razvijenim državama nije ništa novo, posljednja termoelektrana na ugalj u Njemačkoj puštena u rad 2020. godine u vlasništvu je Finskog investicionog fonda. Naravno, gubi se dio energetskog suvereniteta, ali u našem slučaju radilo bi se o pojačavanju prisustva strateškog partnera kroz prisustvo njegovog kapital na duži period.

Ono zbog čega naši, probosanski političari, maraju smanjiti iskazani optimizam i zadovoljstvo jeste pitanje ko će u budućnosti trošiti isporučeni plin Južnom gasnom interkonekcijom. Prema trenutnoj potrošnji prirodnog plina u F BiH izgradnja Južne gasne interkonekcije je potpuno neisplativa, pogotovo za privatni američki kapital. Iplativa će postati samo onda kada se kroz njega usmjere znatno veće količine plina nego što su to trenutno naše potrebe. Priče da će on biti ključni plinovod za ukapljeni američki plin prema državama srednje Evrope je nerealna. Ono što je realno jeste da će se na ovaj plinovod u budućnosti priključiti bar jedan veliki, kontinuirani potrošač, a to može biti samo termo blok za proizvodnju električne energije. I tu dolazimo do ključnog pitanja, davanje saglasnosti na koncesiju za Južnu gasnu interkonekciju obavezno mora pratiti i plan o izgradnji jednog termo bloka za proizvodnju električne energije na plin na području koje pokriva JP Elektroprivreda BiH.

Koliko se Amerikanci oslanjaju na upotrebu prirodnog plina, najbolje govore njihova današnja predviđanja i planovi o potrošnji i izvorima energije u budućnosti.

Prema ovim projekcijama, u USA će u proizvodnji kao izvor energije 2060. godine prirodni plin činiti čak jednu trećinu. Ono što je još zanimljivije jeste i prisustvo uglja, pogotovo što se radi o industriji a ne proizvodnji električne energije, u proizvodnji električne energije prisustvo uglja biti će još veće.

Za one koji prate i koje interesuje oblast dekarbonizacije i energetske tranzicije ovo nije ništa novo. Promjene u pristupu energetskoj tranziciji su na dnevnoj razini. Danas kada se u eminentnim krugovima govori o dekarbonizaciji više se ne misli o prestanku i zabrani upotrebe fosilnih goriva, nego o cirkularnom upravljanju ugljenikom. U prevodu to znači, vi koristite fosilna goriva ali na adekvatan način spriječite ispuštanje ugljen-dioksida kao produkta njegovog sagorijevanja u atmosferu. Već su razvijene, a i nove su u razvoju, tehnologije koje koriste u svom tehnološkom procesu uhvaćeni ugljen-dioksid kao sirovinu za nastanak nekog novog proizvoda. Danas se najviše primjenjuje u proizvodnji građevinskih proizvoda.  

Sve nas to upućuje, da će hvatanje, skladištenje i daljnja upotreba ugljen-dioksida biti ozbiljan biznis u budućnosti, i moguće je da se uskoro pojavi koncesionar i za novi termo blok na ugalj.

(TIP/Autor: dr.sc. Safer Demirović, dipl.inž.rudarstva/Foto: FTV)