Vlada RS-a je dodijelila Rusu Rašidu Sardarovu koncesije za gradnju i korištenje energetskih objekata, uz naknade od oko 8,5 miliona KM. Desetak godina kasnije, objekte nije izgradio, a Vlada je spremna od njega otkupiti koncesije za 309,2 miliona KM.

Piše: Renata Radić-Dragić (CIN)

Kada je 2011. godine došao u Republiku Srpsku (RS), Rašid Sardarov je predstavljen javnosti kao bogati Rus koji će uložiti milijardu maraka u energetiku.

Od Vlade RS-a je dobio koncesije da istražuje i koristi prirodne resurse za izgradnju energetskih objekata i proizvodnju struje u periodu do 30 godina, nakon čega bi objekte predao u vlasništvo ovog entiteta.

Za ustupljena koncesiona prava je platio oko 8,5 miliona KM naknada. Dobio je i obavezu da plaća do 3,6% godišnjeg prihoda kad posao krene, ali to se nije desilo jer objekte nije napravio. Desetak godina kasnije Sardarov se iz posla povlači i koncesije vraća.

Vlada RS-a, koju čine predstavnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik i njihovi koalicioni partneri, spremna mu je dati za koncesiona prava 309,2 miliona KM. Dokumenti u posjedu Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuju da je to više od stvarne vrijednosti za najmanje 32,5 miliona KM.

Javno preduzeće „Elektroprivreda RS-a“ upozorilo je Vladu RS-a da nema novaca i da ne može preuzeti sve Sardarove projekte bez ugrožavanja vlastitih pa je zbog toga za Sardarova pronađeno rješenje.

Koncesije za izgradnju hidroelektrane i eksploataciju građevinskog kamena u Rudom preuzelo je javno preduzeće „Obnovljivi izvori energije“ d.o.o. Ljubinje za 68,6 miliona.

Za koncesije za izgradnju termoelektrane i eksploataciju uglja i kamena u Ugljeviku očekuje 240,5 miliona KM od javnog preduzeća za gasne projekte GAS-RES koje do sada nije ni poslovalo sa električnom energijom.

Predstavnici Vlade RS-a šalju građanima poruku da koncesiona prava kupuju od Sardarova kako bi omogućili da njegov ugalj preuzmu Rudnik i Termoelektrana „Ugljevik“ kojem prijeti gašenje bez ovog resursa. Međutim, upravo su članovi vladajuće strukture dali Sardarovu ugalj sa rudnika sa kojeg se ranije snabdijevalo javno preduzeće.

Osim toga, u Sardarovu korist mijenjali su koncesione ugovore. Iako su ih prvobitno mogli raskinuti zbog kašnjenja u radu, aneksima su produžavali rokove izgradnje i korištenja resursa te mijenjali uslove pod kojima bi se kašnjenje moglo smatrati opravdanim. To je Sardarovu dalo komotnu situaciju da zadržava koncesiona prava bez konkretnih aktivnosti.

Kamen temeljac bez gradnje

Firme u većinskom vlasništvu Rašida Sardarova „Comsar Energy Hidro“ i „Comsar Energy Republika Srpska“ sa sjedištem u Banjoj Luci su od 2011. do 2016. godine dobile pravo da u RS-u istražuju i eksploatišu ugalj, krečnjak i građevinski kamen te grade hidroelektranu i termoelektranu i proizvode električnu energiju. Ugovori su dodijeljeni na period od jedne do 30 godina.

Firma „Comsar Energy Hidro“ koja je imala koncesiona prava za izgradnju hidoelektrane i eksploataciju kamena krečnjaka u Rudom plaćena je 68,6 miliona maraka. Preuzela ju je firma „Obnovljivi izvori energije“ iz Ljubinja koju je osnovala „Elektroprivreda RS-a“ (Foto: CIN)

Firmama su formalno rukovodili pojedinci, među kojima je i Duško Perović, pravnik koji je danas šef predstavništva RS-a u Moskvi.

On je novinarima CIN-a ranije rekao da je Sardarov bogat čovjek kojeg zanima energetika: „On je tražio koncesiju, ne da trguje jer njega to ne interesuje, već da proizvodi električnu energiju“.

Ispričao je da su prije odobrenih koncesija obavljeni razgovori sa Miloradom Dodikom, tadašnjim predsjednikom RS-a, s kojim su helikopterom obišli potencijalne lokacije. Perović je rekao da je Dodik pitao Sardarova kad su bili iznad kanjona rijeke Lim u Rudom: „Hoćeš li da ti ovdje damo da investiraš?“

Međutim, Dodik za CIN ne želi potvrditi takav dogovor pa je novinarki kratko odgovorio: „Špekulišete“.

Koncesioni ugovor za izgradnju hidroelektrane na rijeci Lim, vrijedan 188,5 miliona KM, potpisali su u novembru 2012. godine Perović i Željko Kovačević, tadašnji republički ministar energetike i rudarstva iz SNSD-a. Za realizaciju je bila zadužena firma „Comsar Energy Hidro“.

Dvije godine poslije Sardarov je sa Dodikom u Rudom simbolično položio kamen temeljac, najavljujući gradnju hidroelektrane.

Tadašnji načelnik Rudog Rato Rajak kaže za CIN da predstavnici Općine nisu bili uključeni u ove dogovore, ali da ih je obradovala vijest jer su vidjeli šansu za ekonomski razvoj. „Cijela istočna Bosna i Hercegovina se nalazi u jako teškoj situaciji. Rudo kao izrazito nerazvijena opština sigurno prednjači u tome, tako da smo mi to vidjeli kao poklon Božić Bate. Nismo se ništa, bukvalno, pitali.“

Ugovoreno je da se hidroelektrana napravi do novembra 2017, a da se koristi za proizvodnju električne energije do 2042. godine. U slučaju kašnjenja ili neizvršavanja obaveza Vlada RS-a može raskinuti ugovor, a eventualnu štetu naplatiti preko bankarskih garancija koje koncesionar treba predati u iznosu 3% vrijednosti pojedine faze radova, odnosno do 1,9 miliona KM.

Prema izvještajima Komisije za koncesije RS-a, u 2014. godini koncesionar je radio na izradi dokumenata i potrebnih dozvola, rješavao imovinskopravne poslove i pravio pristupne puteve, ali već iduće godine dolazi do problema. Komisija u izvještaju navodi da koncesionar nije dobio sve potrebne upute od nadležnih institucija, eksproprijacija zemljišta je kasnila i nedostajalo je kamena za gradnju.

„Ma, to je smiješno, mislim. Od Opštine apsolutno svaki dokument je dostavljen ekspresno na vrijeme, od Republičke geodetske uprave također. Ja vam kažem, Pravobranilaštvo je radilo za njih kao da je privatna firma“, rekao je Rajak.

U 2015. godini Vlada RS-a je Sardarovoj firmi odobrila i drugu koncesiju u Rudom za eksploataciju kamena krečnjaka na lokalitetu Varde − 90.000 tona godišnje na 15 godina. April 2016. je ugovoren za početak rada.

Međutim, to se nije desilo. U ugovorenom roku nije počeo s radom ni rudnik, a ni gradnja hidroelektrane. Umjesto da preispita mogućnost raskida ugovora, Vlada RS-a na čelu sa Željkom Cvijanović, a potom Radovanom Viškovićem iz SNSD-a, promijenila je ugovorene obaveze za izgradnju hidroelektrane u korist Sardarova.

Aneksima se produžavaju rokovi izgradnje hidroelektrane za više od sedam godina, sa novembra 2017. na februar 2025, a korištenja hidroelektrane za dodatnih 20 godina, odnosno do novembra 2062. godine. Uz produžene rokove izgradnje produžava se i rok za dostavljanje bankarske garancije koja se i smanjuje sa tri na jedan posto.

„Mi smo to potpisivali zato što je Vlada tako odlučila u namjeri da ovom koncesionaru omogući, pomognemo da dođe u fazu da može da izgradi taj objekat“, kaže Petar Đokić, ministar energetike i rudarstva RS-a iz Socijalističke partije.

On je po ovlaštenju Vlade potpisao jedan aneks u februaru 2016, a drugi u julu 2020. godine.

Rajak, bivši načelnik Rudog, kaže da su se izmjene desile bez znanja Općine, o čemu ih je obavijestilo Đokićevo ministarstvo: „Opštinu Rudo niti je ko pitao, niti je sprovedena neka stručna analiza kako je to moguće. Vi ste dali koncesiju nekome na 30 godina i odjedanput sada bez ičijeg znanja, bez konsultacija ikakvih neko je odobrio da to bude na 50 godina“.

Aneksima su se izmijenile i odredbe koje su definisale da koncesionar može opravdano kasniti u slučaju “više sile”. Umjesto toga, uveden je pojam “slučaj van kontrole” kojim je omogućeno da koncesionar može opravdano kasniti ako mu, primjerice: zafali resursa za gradnju, nestane struje, izbije štrajk. Dovoljno je da koncesionar obavijesti Vladu RS-a da se desio “slučaj van kontrole” zbog kojeg kasni i da obrazloži da je poduzeo sve što je u njegovoj moći da problem riješi.

Slaven Dizdar, advokat iz Sarajeva koji je pogledao ugovore i anekse, objasnio je da je pojam „više sile“, kao što su primjerice elementarne nepogode, definisan Zakonom o obligacionim odnosima, dok se pojmom „slučaj van kontrole“ proširuju okolnosti kašnjenja bez posljedica po koncesionara.

„Uvodi se niz subjektivnih elemenata gdje se koriste pojmovi poput najboljih napora uloženih od strane koncesionara i slično, što je samo po sebi problematično jer pojam uloženi napor je relativan, zavisi od onoga ko ga tumači, zavisi od onoga ko ga dokazuje i, definitivno, se odvaja od onoga što bi bila nekakva objektivna istina“, kaže Dizdar.

Osim toga, aneksima se promijenila i nadležnost za rješavanje eventualnih sporova. Umjesto banjalučkog suda gdje bi Vladu RS-a moglo zastupati Pravobranilaštvo i gdje troškove postupka plaća strana koja izgubi, ugovorena je arbitraža u Londonu. Samo pokretanje takvog postupka izložilo bi Vladu RS-a višemilionskim troškovima, budući da ih podjednako plaćaju strane u postupku, a utvrđuju se procentualnim iznosom od ugovorene investicije.

Mile Lasić, predsjednik Arbitražnog suda pri Vanjskotrgovinskoj komori BiH i profesor sa Pravnog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, objasnio je da je to klasičan način rješavanja trgovačkih sporova, a jedna od glavnih karakteristika je tajnost podataka.

„Stranke, ako se dogovore, mogu dati nešto u javnosti. Ako se ne dogovore, nema ništa u javnosti jer je jedno od temeljnog načela tajnost, odnosno načelo nejavnosti“, kaže Lasić.

On kaže da je cilj zadržavanje prijateljskih odnosa zbog čega se arbitraža može organizovati i u ugostiteljskom objektu radi kreiranja prijateljske atmosfere. „U restoranu gdje je jelo, gdje čujemo žlice, posuđe, tako ne, ali u restoranu koji ima separe, neku konferencijsku dvoranu, da.“

Lasić kaže da u arbitražama stranke mogu utjecati na izbor arbitara, a postupak se može i prekinuti ako se stranke dogovore. Arbitražni postupci su kraći od sudskih, a odluke su konačne iako postoji mogućnost preispitivanja tužbom za poništavanje odluke.

„Ja nisam u praksi se susreo sa takvim slučajima, ali to stranke mogu ugovoriti“, kaže Lasić.

Međutim, ni nakon potpisanih aneksa hidroelektrana nije izgrađena niti je kamenolom otvoren. Iz Komisije za koncesije RS-a ne odgovaraju na zahtjeve za intervju o ovoj temi, a u godišnjim izvještajima su nastavili navoditi da se radi na izradi projektne dokumentacije, rješavanju imovinskopravnih odnosa i pristupnim putevima.

S obzirom da rad nikad nije počeo, koncesionar ne plaća naknadu od ostvarenog prihoda. Prema podacima iz Ministarstva energetike i rudarstva RS-a, po osnovu ova dva koncesiona ugovora uplatio je 224.755 KM jednokratne naknade, što je nešto više od pola iznosa koji je trebao uplatiti.

Vlada RS-a napravila problem RiTE „Ugljevik“

Slično se dešavalo i u Ugljeviku gdje je Sardarov dobio koncesije za izgradnju i korištenje termoelektrane te za istraživanje i eksploataciju uglja i krečnjaka.

Vlada RS-a je odobrila Sardarovu da termoelektranu gradi na imovini javnog preduzeća RiTE „Ugljevik“ i da iz njihovog eksploatacionog polja Ugljevik Istok kopa ugalj. Polje je podijeljeno, a Sardarov je dobio veću količinu rude nego što je ostalo javnom preduzeću.

Milutin Tasovac, član Uprave RiTE „Ugljevik“ i SNSD-ov poslanik u Narodnoj skupštini RS-a, rekao je novinarima CIN-a da je to “sto posto bila dobra namjera“. On je objasnio da je plan bio da RiTE „Ugljevik“ radi do 2025, do kada bi imao uglja, a potom bi nastavila Sardarova termoelektrana.

Sardarov u Ugljeviku niti je sagradio termoelektranu niti je kopao rudu, a RiTE „Ugljevik“ je u međuvremenu iscrpio rudu koja mu je ostala na raspolaganju.

„Mi proizvodimo jednu trećinu električne energije u elektroenergetskom sistemu Republike Srpske. Najveći smo proizvođači i samim tim došli smo u problem“, rekao je Boban Benović, predsjednik sindikata radnika ovog preduzeća.

On kaže da bi sa ugljem i remontom termoelektrane mogli raditi do 2050. godine te da je u ovom preduzeću oko 2.000 zaposlenih koji žele rudnik natrag. „To je neophodno. Ukoliko se ne vrati ta koncesija, termoelektrana će stati.”

Koncesione ugovore za izgradnju termoelektrane „Ugljevik 3“ i eksploataciju uglja sa rudnika „Ugljevik Istok 2“ dobila je firma „Comsar Energy Republika Srpska“ u 2013. godini u mandatu Željke Cvijanović iz SNSD-a. Koncesije su ugovorene na period od 30 godina, odnosno do 2043. godine. Vrijednost investicije je procijenjena na 1,5 milijardi KM.

Prema prvobitnim ugovorima, rudnik je trebao krenuti sa radom u januaru 2015, a termoelektrana u decembru 2017. U slučaju kašnjenja Vlada RS-a je mogla raskinuti ugovore, ali nije iako je kašnjenja u radu bilo.

Vlada je ovlastila resornog ministra Đokića da kroz pet aneksa koji su uslijedili u periodu od 2014. do 2021. napravi promjene osnovnih ugovora. Rokovi izgradnje rudnika i termoelektrane pomjereni su do sredine 2026, a koncesioni period do 2058. godine.

Ministar Đokić kaže da je anekse potpisivao prema odlukama Vlade RS-a i ne osjeća se zbog toga odgovornim „ni najmanje“.

Osim toga, aneksom na ugovor za eksploataciju uglja potpuno je izbrisana mogućnost jednostranog raskida ugovora u slučaju da se koncesionar ne pridržava obaveza, a potencijalni spor rješavao bi se arbitražom u Londonu.

„Nema nikakvog balansa jer je on (koncesionar, op.a.) u isto vrijeme zadržao svoje pravo da raskine ugovor u svim onim ranije predviđenim slučajevima, a Vlada RS-a je ovdje odustala. Ovako gledano, ako ništa, vizualno djeluje kao poprilično jednostrano“, kaže advokat Dizdar.

Dodaje da se ugovorima i naknadno potpisanim aneksima čuvaju interesi koncesionara. “Svo vrijeme se ide na to da se koncesija održi na snazi, bez obzira što koncesionar očigledno nije uradio ništa na njenoj realizaciji. To je ono što upada u oko sa pravne strane.“

Prema podacima Ministarstva energetike i rudarstva RS-a, za ova dva koncesiona ugovora Sardarov je uplatio oko 7,1 milion maraka jednokratne koncesione naknade, što je za oko tri miliona manje od ugovorene vrijednosti. Naknadu od ostvarenog prihoda nije plaćao jer s radom nije počeo. Sve je još u pripremnoj fazi u kojoj se radilo na izradi dokumentacije i pripremi terena među kojima je izrada pristupnih puteva, plato za deponiju uglja i sl.

U međuvremenu, u upravi RiTE-a su ove godine odlučili kopati ugalj nad kojim Sardarov ima koncesiono pravo.

„Mi smo bili u situaciji da moramo doći do nekog uglja, da napravimo kontinuitet rada termoelektrane“, rekao je Tasovac.

Uvjeren je da to neće napraviti problem jer Vlada RS-a pregovara o otkupu koncesija od Sardarova.

Što ne može ERS može GAS-RES

Prema dokumentima koji su u posjedu CIN-a, pregovori sa Sardarovom su formalno počeli 2022. kada je pismom namjere ponudio partnerstvo „Elektroprivredi RS-a“, što je shvaćeno kao ponuda za prodaju projekata te su u tom cilju organizovani sastanci u institucijama. Ključnu ulogu je imala Vlada RS-a kao osnivač ovog javnog preduzeća na čelu sa Radovanom Viškovićem iz SNSD-a.

Na jednom od tih sastanaka iz „Elektroprivrede RS-a“ su upozorili Vladu da nemaju novca za preuzimanje svih njegovih projekata. Osim toga, tako bi narušili konkurentnost na tržištu i doveli u pitanje realizaciju svojih postojećih projekata.

Direktor „Elektroprivrede RS-a“ Luka Petrović nije pojasnio ovu situaciju novinarima CIN-a i kratko je odgovorio: „Ma, to je davno bilo“.

Donesena je odluka da „Obnovljivi izvore energije“ iz Ljubinja koje je osnovala „Elektroprivreda“ kupi preduzeće „Comsar Energy Hidro“ koje ima koncesije za projekte u Rudom. Firmu „Comsar Energy Republika Srpska“ koja ima koncesije za projekte u Ugljeviku kupit će GAS-RES, javno preduzeće koje do sada i nije poslovalo sa električnom energijom.

Sardarov je za „Comsar Energy Hidro“ zatražio 68,6 miliona KM, koliko je i dobio, a za „Comsar Energy Republika Srpska“ očekuje isplatu od 240,5 miliona KM.

U trenutku otkupa 2022. godine firma „Comsar Energy Hidro“ imala je osnovni kapital od 1,9 miliona KM i poslovala je sa gubitkom većim od 600.000 KM.

Ipak, u analizi koja je naručena za ovo trgovanje navedeno je da se radi o finansijski opravdanom potezu. Ukalkulisani su budući prihodi i profit i napravljena procjena da firma vrijedi između 42 i 56 miliona maraka ako će novi vlasnik preuzeti sve obaveze i potraživanja, a između 61 i 75 miliona maraka ako neće.

Ugovor je zaključen krajem 2022. na 68,6 miliona maraka, koliko je Sardarov i tražio, a „Obnovljivi izvori energije“ preuzeli su sve obaveze, dugove i potraživanja.

Nakon što je firma preuzeta, urađeno je još jedno vještačenje u kojem je navedeno da firma zapravo vrijedi 36 miliona maraka, skoro duplo manje nego je plaćena.

„Meni to vrijedi preko sto miliona (…) zato što je vrijednost investicije, zato što je najveća pritoka rijeke Drine, zato što može najviše da da − 36,5 MW je snaga“, rekao je Petrović.

Siniša Šišić, direktor „Obnovljivih izvora energije“ iz Ljubinja i općinski odbornik iz SNSD-a, odbija razgovarati sa novinarima CIN-a, uz pravdanje da ga je tako savjetovao advokat.

U augustu 2023. koncesije za energetske objekte u Rudom prenesene su na novog vlasnika, a par mjeseci poslije ugašeno je Sardarovo preduzeće.

Nakon preuzimanja koncesije za hidroelektranu u Rudom u julu 2023. predstavnici Vlasti RS-a na čelu sa tadašnjim predsjednikom Miloradom Dodikom ponovo su najavili izgradnju hidroelektrane, ali do toga nije došlo.

Na pitanje je li optimističan da će se hidroelektrana ikada uraditi, bivši načelnik Rajak kaže: „Vjerojatno nekad hoće kada se podmire sve ove osobe koje su uključene u tu priču pa ako nešto preostane da se to završi, možda će se započeti“.

Paralelno s tim, još traje procedura za otkup firme „Comsar Energy RS“ za koju Sardarov traži 240,5 miliona maraka. U januaru 2025. Vlada RS-a je odobrila GAS-RESU isplatu od 58,6 miliona maraka, a u oktobru još 123,3 miliona za kupovinu udjela u preduzeću.

Dokumenti u posjedu CIN-a pokazuju da firma ima osnivački kapital od 72,5 miliona maraka u novcu i nekretninama za izgradnju termoelektrane. Firma ima gubitak u poslovanju od 2,1 milion maraka.

RiTE „Ugljevik“ rado bi otkupio koncesije za ugalj, ali za to nema para. Član uprave Milutin Tasovac optimističan je da će se stvari riješiti naknadnim ugovorom sa GAS-RESOM, budući da im je isti vlasnik − Vlada RS-a.

Tasovac se ograđuje da ne sudjeluje u pregovorima, ali napominje da će bez uglja termoelektrana stati što će ugroziti radna mjesta i energetski sektor u RS-u: „Ovako to izgleda stvarno mnogo para, međutim oni su u vlasništvu koncesije“. Napomenuo je i da je „Comsar“ u Ugljeviku obavio određene radove koji mnogo vrijede, kao što su deponija za ugalj, pristupni putevi i radničko naselje.

Iz Ministarstva energetike i rudarstva RS-a nisu CIN-u dostavili ugovore i anekse za sve Sardarove koncesije, kao ni podatke o predatim bankarskim garancijama.

Sve detalje o ovom poslu nemaju ni poslanici u NSRS-u koji bi trebali kontrolisati rad Vlade RS-a. O tome svjedoči Nebojša Vukanović iz opozicione stranke Pravda i red koji je zbog ovog posla predao i krivičnu prijavu za utvrđivanje odgovornosti. „Jednostavno, mi postavljamo pitanja i ministri ćute i oni kažu: pa šta, boli me briga, mi imamo 42 poslanika, možemo reći da je sada noć iako je dan.“ 1od10

(TIP/Foto: CIN)