Prava efikasnost nije slijepo slušanje savjeta i korištenje tehnologija, već razumijevanje svog automobila, vožnja u optimalnom rasponu obrtaja i pronalaženje ravnoteže između uštede i “zdrave” vožnje.

Zadnju deceniju na sve strane nam prodaju ideologiju koja dugoročno košta više u “kvarovima” nego što štedi u gorivu.

Industrija i zakonodavac agresivno promovišu “efikasnu vožnju” kao univerzalno rješenje za okoliš i novčanik. Međutim, iskusni vozači i mehaničari znaju da ono što se prodaje kao štednja često je kontraproduktivna.

Problem sistemskog pristupa

Kampanje efikasne vožnje fokusirale su se isključivo na trenutnu potrošnju goriva, ignorišući širu sliku. Preporuke poput ranog prebacivanja brzina, konstantnog korištenja start-stop sistema i vožnje ispod optimalnih obrtaja možda smanjuju trenutnu potrošnju, ali po koju cijenu?

Moderni motori dizajnirani su da rade unutar specifičnog raspona obrtaja. Forsiranje motora da “povlači” vozilo na 1.500 obrtaja u četvrtoj brzini nije efikasnost – to je mehaničko mučenje. Rezultat? Vibracije, prerano habanje kvačila, problemi s motorom i popravke koje brzo nadmašuju mizernu uštedu na pumpi. Dok je automobil nov, a vozač zaštićen garancijom, habanja su nepoznanica, ali sljedeći vlasnici su ti koji često nagrabuse.

Start-stop, ECO dugme i indikator stepena prenosa: Tihe ubice motora

Automatsko gašenje motora na semaforima zvuči briljantno na papiru. U praksi, ova tehnologija isključuje klimatizaciju upravo kada je najviše potrebna, dodatno opterećuje bateriju i starter, pokreće hladne motore stotinu puta više nego inače i stvara nelagodu i umor kod vozača u gradskoj vožnji.

Proizvođači to znaju, ali ne odustaju. Mjere grame C02 ne bi li uštedili svaki euro. Zato mnogi vozači prvo što urade ujutro kad upale auto je da deaktiviraju ovaj sistem. Pitanje je zašto se uopšte nameće kao standard. I ne samo start-stop, već niz novih sistema, odnosno asistenata u vožnji.

ECO dugme ograničava gas, forsira rano prebacivanje i smanjuje klimatizaciju. Uz sve to, na instrument ploči će vam se pojaviti poruka da zatvorite prozore, ne bi li vožnja bila još ekonomičnija. Za vozača sa “slabijim” autom, to često znači opasne situacije pri preticanju ili uključivanju u saobraćaj. Ušteda? Zanemariva. Cijena u sigurnosti? Potencijalno visoka.

Famozni indikator promjene brzine možda je i najveći tihi ubica motora. Automobil sa 150 KS pri umjerenoj vožnji često troši manje od istog modela sa 90 KS koji se mora stalno naprezati da održi tempo. Snaga nije neprijatelj efikasnosti – žurba za čestim šaltanjem u viši stepen prenosa i praćenje indikatora jeste.

Stara škola – poštuj mašinu!

Ne živimo i ne vozimo svi u idealnim, a kamoli laboratorijskim uslovima gdje proizvođači da bi opravdali brojke, stavljaju fokus isključivo na efikasnost. Vozač je taj koji osluškuje motor i prilagođava njegov rad uslovima na cesti.

Indikator često traži šaltanje u višu brzinu, čak i kada motor vibrira. Čemu dugotrajno mučenje ako možemo to prekratiti šaltanjem u niži stepen prenosa. Neće kratkotrajno podizanje obrtaja podići potrošnju, ali kašljucanje i vibracije mogu našteti motoru.

Vozač koji se preznojava bez klime ili vozi pod stresom zbog uključenog ECO dugmeta nije efikasan – on je opasan. Ovo je često izrađen slučaj kod vozača koji se oslanjaju na tehnologiju, a nisu u stanju održavati osnovne funkcije vozila. Neadekvatno napumpane gume i neredovno zamijenjeni filteri utječu na potrošnju više od bilo kojeg “trika” i dugmeta za efikasnu vožnju.

Prati potrošnju putem strelica

Industrija nam je podvalila par dugmadi i indikatora uvjeravajući nas da strelice određuju efikasnost koju površno i nerealno mjere senzori i algoritmi trenutne potrošnje. Realnost je s novim automobilima složenija. Pravi trošak vozila od pamtivijeka se mjeri kroz godine eksploatacije – cijene goriva, plus redovno održavanje i naravno bez štednje na dijelovima i posebno bez vožnje na benzinskoj “pari”.

Od uštede gašenjem motora između dva semafora nema ništa. To je stavljanje poveza preko očiju i pripremanje na lažni poklon kada sipate gorivo i shvatite da ste potrošili tri decilitra manje, za šta ste se pošteno preznojili i vi i vaš motor. Na sve to, prijevremeno ste morali zamijeniti akumulator sa “zloćudnim” po novčanik akronimima AGM ili EFB koji ste platili trostruko više od običnog koji traje duže. Toliko o naprednoj tehnologiji.

Vozač koji razumije svoj automobil, ne preskače servisne intervale, ne štedi na gorivu, ulju i gumama te vozi ga u optimalnom rasponu, na kraju štedi najviše. To je recept koji treba postaviti iznad dogmi. I to nije mit – to je zdravorazumski pristup s kojim se oduvijek poštovao motor s unutrašnjim sagorijevanjem, piše Klix.ba.

(TIP/Foto: Ilustracija/Audi)