Komisija za odlučivanje o sukobu interesa BiH u prvoj godini postojanja nije sankcionisala nijednog funkcionera, iako desetine prijava protiv nekih od ključnih bh funkcionera čekaju na rješavanje.  

Komisija koja je uspostavljena novim Zakonom o sukobu interesa sa radom je počela u novembru 2024. godine i do danas nije izrekla nijednu sankciju zbog već ustaljenih političkih opstrukcija i neusvajanja podzakonskih akata. Dok prijave Transparency Internationala protiv Milorada Dodika, Nermina Nikšića , Sevlida Hurtića i brojnih drugih funkcionera čekaju na rješavanje, Komisija protivno Zakonu nastoji zabraniti javnosti prisustvo sjednicama. 

Vlasti su usvajanje Zakona o sprečavanju sukoba interesa na nivou institucija BiH u martu 2024. godine predstavile kao veliki uspjeh u procesu EU integracija, nakon koje je uslijedila podrška za otvaranje pregovora o članstvu. S druge strane, TI BiH i druge organizacije civilnog društva glasno su upozoravali, na netransparentan proces usvajanja ovog zakona, različite verzije koje su se pojavljivale pred Vijećem ministara, kao i nedostatke u samom zakonu. Uprkos određenim poboljšanima, TI BiH je smatrao da predviđeni model rada Komisije za odlučivanje o sukobu interesa, kao hibridnog tijela čiji članovi imaju fluidan status, može dovesti do opstrukcija u njenom radu i neefikasnosti u provođenju postupaka i odlučivanju. Druge zamjerke odnosile su se na način provjere imovinskih kartona, te odlučivanje o sankcijama koje se odnose na razrješenje s dužnosti.  

I nakon spornih imenovanja članova Komisije, uslijedile su dalje opstrukcije u vidu neusvajanja podzakonskih akata potrebnih za njen dalji rad. Sam proces imenovanja dodatno je kompromitovan činjenicom da su i pojedini članovi Komisije sami u potencijalnom sukobu interesa. Tako je za člana i prvog predsjedavajućeg Komisije imenovan Dejan Ružić, koji je istovremeno bio kandidat na konkursu i sekretar komisije koja je provodila konkursnu proceduru, čime je dovedena u pitanje nepristrasnost cijelog postupka. Još jedan imenovani član i trenutni predsjedavajući, Dženan Šečerbajtarević, zaposlen je kao policijski službenik u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu, iako Zakon o policijskim službenicima BiH izričito zabranjuje obavljanje bilo kakve javne funkcije uz tu dužnost. TI BIH je ove slučajeve prijavio nadležnim organima, ali se većina njih proglasila nenadležnim. Takav početak mandata Komisije samo je dodatno produbio sumnje u njenu nepristrasnost i kredibilitet, dok se u međuvremenu ne privođenjem zakona javnim funkcionerima omogućava i direktno podržava obnašanje nespojivih funkcija, nedopušteno zapošljavanje bliskih srodnika u javnom sektoru i protuzakonito namještanje tendera bliskim firmama. 

Odgoda primjene Zakona očito odgovara svima: Komisiji koja je tromim djelovanjem doprinijela kršenju roka za izradu pravilnika bez kojih ne može raditi; Ministarstvu pravde BiH koje mjesecima nije obezbijedilo Komisiji pečat, često korišten kao opravdanje za izostanak rezultata u radu; APIK-u koji ne provodi svoje zakonske obaveze i ne pruža Komisiji tehničku podršku za rad; a ni parlamentarcima koji bi trebali aktivno vršiti nadzor, a umjesto toga biraju tihu podršku neprovođenju. Sve ovo dovodi do potpune neefikasnosti rada Komisije, koja ni nakon godinu dana nije uspostavila osnovne uslove za primjenu zakona. 

Činjenica da je prva od pet godina mandata Komisije protraćena bez sankcija za sukob interesa šalje opasan signal u kom pravcu bi moglo ići tumačenje zakona i uspostavljanje pravila i prakse. Posebno je zabrinjavajuće ignorisanje preporuka međunarodnog eksperta koji je na zahtjev Komisije izradio analizu nacrta pravilnika, čime se pravni okvir mogao unaprijediti. Komisija je u međuvremenu donosila neobavezujuća mišljenja na upit javnih funkcionera, bez dodatnih provjera, te proizvoljno tumačeći državni i zakone koji regulišu sukob interesa na nižim nivoima vlasti. Tako je Komisija raspravljala o poklonjenom pištolju bivšem ministru sigurnosti BiH Nenadu Nešiću, dok prijave sukoba interesa visokopozicioniranih javnih funkcionera čekaju na pokretanje postupka. 

Dodatni problem predstavlja i nastojanje Komisije da svoj rad učini još netransparentnijim. Na posljednjoj sjednici u oktobru članovi su raspravljali o mogućnosti zatvaranja sjednica za javnost, pozivajući se na Poslovnik o radu koji nije dostupan javnosti. Time se direktno krši odredba Zakona koja jasno propisuje da su postupci pred Komisijom javni, osim glasanja i situacija kada je drugačije određeno zakonom. U trenutku kada Komisija ne objavljuje dnevne redove, materijale sjednica, niti naknadno odluke i mišljenja, prisustvo sjednicama je jedini preostali oblik javnog nadzora nad njenim radom. Pokušaj da se i taj minimum transparentnosti ukine dodatno podriva povjerenje javnosti i otvara prostor za arbitrarnost u odlučivanju. Umjesto da gradi integritet i povjerenje, Komisija nastavlja institucionalnu praksu zatvorenosti, čime se i ovaj „reformski uspjeh“ pretvara u još jedan simbol zarobljenih institucija. 

(TIP/Izvor: Transparentno.ba/Foto: Ilustracija/FTV)