Dvije decenije nakon što je započeta izgradnja Koridora Vc, najvećeg infrastrukturnog projekta u BiH, zemlja i dalje nema kontinuitet autoputa koji bi je povezao sjeverom i jugom. Umjesto stotina planiranih kilometara moderne saobraćajnice, u Federaciji je do danas izgrađeno 137,5 kilometara, u Republici Srpskoj oko 112. Zajedno imamo manje od 250 kilometara autoputa u državi koja ima više od 50.000 kilometara javnih cesta.

Koridor Vc je zamišljen kao strateška arterija koja će Bosnu i Hercegovinu izvući iz saobraćajne izolacije. Međutim, njegova realizacija pretvorila se u sporu, skupu i fragmentiranu priču: od dugotrajnih tendera i problema s eksproprijacijom do komplikovanih procedura izdavanja dozvola i političkih barijera između entiteta.

„To nije jednostavno objasniti jednom rečenicom. Radi se o spoju tehničke složenosti, administrativnih prepreka, institucionalne fragmentacije i finansijskih komplikacija koje zajedno usporavaju i poskupljuju izgradnju“, kaže za Forbes BiH Mirzet Sarajlić, diplomirani inženjer saobraćaja i stalni sudski vještak.

Milijarde kredita, malo pređenog puta

Od 2008. godine Federacija BiH potpisala je kreditne aranžmane s međunarodnim finansijskim institucijama u iznosu većem od 2 milijarde eura. Najveći izvori su EIB (971 milion eura) i EBRD (861 milion eura), uz dodatne aranžmane s OPEC i Kuvajtskim fondom (206,4 miliona eura). Evropska unija, do kraja prvog kvartala 2025., odobrila je i 593 miliona eura bespovratnih sredstava za Koridor Vc u FBiH, odnosno sredstva koja se implementiraju kroz kreditore, kažu iz Autocesta FBiH za Forbes BiH.

Ipak, uprkos tim ulaganjima, kontinuiteta nije bilo. Sarajlić upozorava da produžena gradnja direktno smanjuje ekonomske benefite: „Svaka godina kašnjenja znači manji neto efekt. Prihodi od saobraćaja i indirektni efekti poput zapošljavanja i trgovine dolaze kasnije, dok kamate i inflacija troškova rastu.“

Cijena kilometra u BiH pokazuje koliko je projekat skup, ističe Sarajlić. Prema dostupnim podacima, u Republici Srpskoj prosjek iznosi između 10,4 i 10,6 miliona eura po kilometru, dok u Federaciji BiH zbirno i praktično doseže i do 19 miliona eura po kilometru — a u konačnici, kad se uračunaju kamate i nadzori, često i preko 20 miliona eura.

„Te brojke ne znače nužno da je sve preplaćeno“, kaže Sarajlić, i napominje da teren i tehnička složenost utiču na troškove: tuneli, vijadukti i planinski reljef podižu cijenu kilometra.

Vranduk–Ponirak: Dionica koja simbolizira krizu

Kao ilustracija svih slabosti ističe se dionica Vranduk–Ponirak kod Zenice. Ugovor je potpisan 2019., s izvođačima (azerejdžanska kompanija Azvirt i domaći Hering), a rok za završetak bio je august 2021. Projekt je vrijedan 76,5 miliona eura i finansiran je iz OPEC kredita. Umjesto završetka, radovi su višestruko kasnili, a gradilište je suspendovano 2023. godine. Tek potpisivanjem Aneksa IV 2024., nova uprava JP Autoceste FBiH uspjela je odblokirati radove. Novi rok je mart 2026.

Sarajlić zaključuje: „Bez potpunih i kvalitetnih geoloških istraživanja, svaki kilometar autoputa postaje potencijalni rizik, a svaka nepredviđena okolnost povećava troškove i produžava rokove.“

Republika Srpska: drugi model, isti rezultat

U RS-u je pristup drugačiji. Veći udio kineskog finansiranja i ciljani pravci, ali rezultati su slični. Trenutno oko 112 kilometara autoputeva pokriva tri glavna koridora: Gradiška–Banja Luka, autoput „9. januar“ (Banja Luka–Doboj) i kratke dionice Koridora Vc. Dio novih projekata, poput Vukosavlje–Brčko i Brčko–Bijeljina (vrijednosti preko milijardu KM), finansira se s 85 posto kineskih kredita; preostalih 15 posto pokriva RS. Primjeri cijena su sljedeći: Vukosavlje–Brčko 654 miliona KM za 31,5 km; Brčko–Bijeljina 347 miliona KM za 17 km. Podaci ustupljenji za Forbes BiH iz Autoputeva Republike Srpske.

Ipak, problemi se ponavljaju. Dionice koje prelaze entitetske granice često zapnu zbog nemogućnosti usklađivanja dozvola i procedure, dok tehnički faktori poput nepredviđenih geoloških uvjeta u tunelu Putnikovo Brdo, dodatno usporavaju radove.

Dvije decenije nakon što je započeta izgradnja Koridora Vc, najvećeg infrastrukturnog projekta u BiH, zemlja i dalje nema kontinuitet autoputa koji bi je povezao sjeverom i jugom. Umjesto stotina planiranih kilometara moderne saobraćajnice, u Federaciji je do danas izgrađeno 137,5 kilometara, u Republici Srpskoj oko 112. Zajedno imamo manje od 250 kilometara autoputa u državi koja ima više od 50.000 kilometara javnih cesta.

Koridor Vc je zamišljen kao strateška arterija koja će Bosnu i Hercegovinu izvući iz saobraćajne izolacije. Međutim, njegova realizacija pretvorila se u sporu, skupu i fragmentiranu priču: od dugotrajnih tendera i problema s eksproprijacijom do komplikovanih procedura izdavanja dozvola i političkih barijera između entiteta.

„To nije jednostavno objasniti jednom rečenicom. Radi se o spoju tehničke složenosti, administrativnih prepreka, institucionalne fragmentacije i finansijskih komplikacija koje zajedno usporavaju i poskupljuju izgradnju“, kaže za Forbes BiH Mirzet Sarajlić, diplomirani inženjer saobraćaja i stalni sudski vještak.

Istrage i političke tenzije

Sarajlić ističe da su tehničke prepreke rješive, ali da je ključ institucionalna reformacija koja znači manje fragmentacije, više stručnosti i jedinstveno tehničko tijelo koje će planirati i koordinisati dionice. To tijelo nije političko, već stručno.

„Kada postoji više tijela za isti posao, dolazi do dupliranja troškova, sporije koordinacije i pravnih dilema koje usporavaju gradilišta. Centralizacija i standardizacija procesa su jedini način da se ti gubici smanje.“

Na pitanje može li se Koridor Vc završiti u jednoj generaciji odgovara oprezno.

“Teoretski moguće, praktično teško. Ako nastavimo sadašnjim tempom od sedam kilometara godišnje, trebat će nam još najmanje deset godina.“ Ipak, ne gubi nadu u smisao projekta: „Autoceste su projekti ponude, one stvaraju mogućnosti. Koridor Vc povezuje Bosnu i Hercegovinu s Evropom i to je strateški resurs koji mora biti završen.“

„Gradimo“, zaključuje Mirzet Sarajlić, „ali i dalje sporo, skupo i previše fragmentirano. Rješenje nije u novim zaduženjima, već u boljoj pripremi, koordinaciji i transparentnosti. Onaj ko želi mir, neka se pripremi za sukob. U našem slučaju, ko želi brz i jeftin autoput, mora se ozbiljno pripremiti. Tempus ne čeka.“

(TIP/Izvor: Forbes BiH/Autor: Vedran Drljević/Foto: Ilustracija)