Građani se sve češće suočavaju sa praznim novčanicima. Posebno su pogođene ugrožene kategorije stanovništva, ali inflaciju osjete svi. Za istu količinu novca gotovo svakog mjeseca može se kupiti sve manje i manje proizvoda.

Centralna banka Bosne i Hercegovine objavila je Informaciju o rezultatima ankete o inflacijskim očekivanjima iz septembra 2025. Rezultati ankete ukazuju na blage oscilacije očekivane inflacije. Za tekuću 2025. inflacija iznosi 3,5 posto, što je apsolutni rast od 0,1-postotni bod u odnosu na junski krug ispitivanja.

Praznije korpe

Očekivanja za 2026. zabilježila su smanjenje sa 3,2 posto u odnosu na junski krug anketiranja na 3,1 posto u septembarskom krugu ispitivanja. U informaciji je objašnjeno i da smanjenje inflacijskih očekivanja ne znači pad cijena proizvoda i usluga, već usporavanje rasta očekivanih inflacijskih pritisaka.

Prof. dr. Ljiljan Veselinović sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu objašnjava nam da inflacija označava opći rast cijena dobara i usluga u nekoj ekonomiji tokom određenog perioda.

– Kada inflacija raste, kupovna moć novca opada, što znači da za isti iznos novca možemo kupiti manje dobara i usluga nego ranije, naglašava prof. dr. Veselinović.

Inflacija, kaže naš sagovornik, direktno utječe na troškove života.

– Ako plate ne prate rast cijena, realni standard opada. To znači da tada građani mogu priuštiti manje robe i usluga nego prije. Inflacija posebno pogađa hranu, energente i stanovanje, jer su to neizbježni troškovi svakog domaćinstva. Istovremeno, građani s kreditima mogu djelomično imati koristi, jer realna vrijednost dugova s vremenom opada, pogotovo u uslovima fiksnih kamatnih stopa, ali osobe koje štede gube, jer njihova štednja realno vrijedi manje ako kamate ne prate inflaciju, precizira prof. dr. Veselinović.

Dodaje da, ako se inflacija, prema projekcijama, spusti sa 3,5 na 3,1 posto, to zapravo znači da bi rast cijena trebalo da se uspori, ali da cijene i dalje nastavljaju rasti, samo sporijim tempom.

– Za ekonomiju, to bi značilo nešto stabilnije poslovno okruženje, lakše planiranje troškova i investicija, iako razlika između 3,1 i 3,5 posto nije značajna, ohrabrujuće je da su prognoze pozitivne i da se inflacija kreće prema ciljanoj stopi od 2 posto, kaže prof. dr. Veselinović.

Za građane, ističe, to može značiti nešto sporiji rast cijena osnovnih proizvoda, što bi moglo donijeti blago olakšanje u svakodnevnim troškovima.

– Međutim, ova inflacija mjeri opći rast cijena (prosjek) i ne znači da će svi proizvodi imati rast po ovoj stopi. Neki proizvodi mogu imati rast cijena od 10 posto, dok drugi od 1 posto. To zavisi dosta od tržišnih uslova, upozorava prof. dr. Veselinović.

S obzirom na globalna ekonomska kretanja i brojne izazove s kojima se suočavamo, teško je, naglašava profesor, dati prognozu s visokim stepenom pouzdanosti.

– Centralna banka BiH redovno provodi ankete među ekonomskim ekspertima, a njihova najnovija očekivanja su generalno ohrabrujuća, poručuje prof. dr. Veselinović.

Ekonomista Igor Gavran ističe da, ako cijene rastu brže od primanja građana, realno je da građani imaju manje iako nominalno zarađuju isto ili više.

– To najviše pogađa građane s nižim prihodima, jer oni veći dio svog budžeta svakako troše na osnovne potrebe, gdje inflacija često udara najjače, ali svi su pogođeni u određenoj mjeri. Jedino oni malobrojni, čiji prihodi eventualno rastu brže od rasta cijena, ne osjećaju negativne efekte, ističe Gavran.

Mišljenja je da je stopa inflacije u BiH već duže primarno uzrokovana domaćim faktorima, te da su posebno cijene hrane i drugih esencijalnih proizvoda i usluga nerealno visoke.

– Riječ je o kombinaciji realnog povećanja troškova poslovanja, smanjenja prometa, direktnog administrativnog povećanja cijena javnih usluga, te u znatnoj mjeri besramne pohlepe za ekstra profitom, gdje su cijene brojnih proizvoda i usluga potpuno izgubile vezu sa stvarnim troškovima i nadrealno su visoke, upozorava naš sagovornik.

Odgovornost je, smatra, na vlastima, jer njima odgovaraju viši poreski prihodi po osnovu viših cijena. Naravno, ne treba zanemariti ni monetarne faktore, gdje povećano zaduživanje vlasti na svim nivoima i prekomjerno nenamjensko trošenje javnog novca doprinose povećanju novčane mase i time dodatno doprinose inflaciji.

Kada je riječ o anketi koju radi Centralna banka BiH, Gavran ističe da se radi o alatu za mjerenje “klime” u ekonomiji.

– Nije riječ samo o teorijskim očekivanjima, nego takva očekivanja mogu utjecati i na realna kretanja. Ako svi vjeruju da će inflacija rasti, kompanije mogu unaprijed dizati cijene, radnici tražiti veće plaće, a to može dodatno pogurati inflaciju. To može potaknuti i povećanu potrošnju, što opet potiče rast cijena. Zato je važno pratiti ova očekivanja, a kako bi se moglo preventivno djelovati, poručuje Gavran i dodaje da, iako ankete ne garantuju buduće stope inflacije, predstavljaju koristan indikator.

– Ako se ostvare projekcije da će stopa inflacija nastaviti padati, za građane bi to mogao značiti manji pritisak na kućni budžet. Troškovi će se lakše planirati, a realna kupovna moć bi mogla ostati stabilnija, pogotovo ako primanja nastave rasti. Kada je riječ o ekonomiji, stabilna i umjerena inflacija šalje poruku da se tržište smiruje, što potiče ulaganja, dugoročno planiranje i sigurnost kod potrošača. Smanjuje se i pritisak na firme koje su bile prisiljene stalno prilagođavati cijene, ističe naš sagovornik.

Podsjeća da je, ipak, riječ o stopama rasta općeg nivoa cijena, a ne svih pojedinačnih cijena, te da građane najviše pogađaju cijene hrane i drugih esencijalnih proizvoda i usluga. Ako se one ne budu smanjivale ili barem rasle sporije od rasta primanja, neće biti nikakvih pozitivnih efekata za većinu građana.

Ekstremni profit

– Sudeći prema trenutnim projekcijama i globalnim trendovima, izgleda da idemo ka stabilizaciji inflacije, prije nego smanjenju cijena. To znači da će cijene uglavnom i dalje rasti iako umjerenije i predvidljivije. Ne treba očekivati masovno pojeftinjenje – to se rijetko dešava u praksi – ali bi i usporavanje poskupljenja bilo pozitivno u odnosu na aktuelno stanje, naglašava Gavran.

Zaključuje da to nije dovoljno, te da su u BiH potrebne mnogo značajnije promjene. Do njih se neće doći spontanim tržišnim mehanizmima. Cijena proizvoda i usluga treba biti realni odraz troškova, a ne način za postizanje ekstremne stope profita.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autorica: Matea Jerković/Foto: Ilustracija)