U Narodnom pozorištu u Sarajevu danas je održana komemoracija legendi narodne muzike Halidu Bešliću, koji je preminuo u 72. godini. Brojni prijatelji, kolege i poštovaoci oprostili su se od umjetnika čije su pjesme obilježile generacije i postale simbol emocije, dobrote i Bosne.

U atmosferi duboke tuge i poštovanja, obratili su se brojni govornici iz svijeta kulture, politike i muzike, koji su podijelili uspomene i istakli njegovu ljudsku i umjetničku veličinu.

Na sceni su se pojavili i Halidovi unuci, Lamija i Belmin, koji su emotivno govorili o svom dedi: „Znali smo koliko te ljudi voli. Deda, ti si naša ljubav, ponos i nas štit. Volimo te. Voljeli bi da si tu. Kažu nam tako mora biti, ali mi želimo da si još uvijek tu. Volimo te tvoji Lamija i Belmin.“

Prisutnim se prvi obratio gradonačelnik Sarajeva Samir Avdić, naglasivši koliko je Halid Bešlić bio više od muzičara. “Danas se opraštamo od čovjeka čije ime i djelo prevazilaze granice muzike, opraštamo se od Halida Bešlića. Teško je pronaći riječi kojima bi se opisala veličina čovjeka koji je bio toliko prisutan u našim životima”, kazao je Avdić, dodajući da je njegov glas “bio most između generacija, između naših domova i svijeta, između prošlosti i budućnosti”.

Gradonačelnik je istakao da je Sarajevo izgubilo svog pjevača i prijatelja. “Ali, Halid nije otišao, on ostaje s nama u svakoj melodiji, u svakoj uspomeni, u svakoj toploj riječi koja se izgovori o njemu”, poručio je.

Jedan od najemotivnijih govora održao je Emir Hadžihafizbegović, koji se obratio Bešlićevoj porodici i prisutnima riječima dubokog poštovanja.

Emotivni govor Emira Hadžihafizbegovića: Život bez predrasuda

„Dino, Sejdo, djeco, Maida… saučešće i bašumsagosum, kao i svim prijateljima Halida Bešlića. Kažu da su riječi majka i sloboda najspominjanije u književnosti. Kreležu su jednom pitali šta je za njega sloboda, a on je rekao – oslobađanje od predrasude. Halidov testament je upravo to: da živimo bez predrasuda, jer onaj koji ih ima zatvoren je u kavezu, a onaj koji nema – albatros je koji leti od Mašrika do Magriba“, rekao je Hadžihafizbegović, prisjećajući se prijateljstva dugog više od četiri decenije.

Dodao je kako je od Halida naučio da je život bez predrasuda temelj bosanskog duha: „Ako imaš predrasudu, život ti je pakao. Ako je nemaš, život ti je lijep. To je supstrat Bosne.“

Govoreći o ljudima i njihovim vrijednostima, Hadžihafizbegović je istakao da realiziranost ne zavisi od obrazovanja, već od duhovne ispunjenosti. „Čoban može biti realiziran čovjek, a upoznao sam i duple doktore nauka koji nisu. Danas ispraćamo jednog realiziranog čovjeka – oca, supruga, djeda, prijatelja. Kada bih morao reći šta je Halid Bešlić u jednoj riječi, rekao bih: Bosna. Jer Bosna ima oblik ljudskog srca, i ne postoji zemlja poput nje.“

U nastavku govora osvrnuo se i na važnost sjećanja i zajedništva: „Jučer kao da su ljudi uzeli zraka, jer je kao bogohulno spomenuti prošlo vrijeme. Ne postoji embargo na uspomenu – ona je naše vlasništvo. Za Halidom ne tuguje samo regija, nego narodi bivše Jugoslavije. Halid nikoga nije mirio, jer oni koji su dolazili na njegove koncerte nikada se nisu ni svađali. Njegovom smrću dunjaluk je izgubio, a ahiret dobio.“

Nazif Gljiva: Dobri ljudi te ispraćaju kao nikog do sada

Svoj oproštaj izrekao je i Nazif Gljiva, dugogodišnji saradnik i prijatelj legendarnog pjevača: „Halid i ja se poznajemo 50 godina. Dali smo sve od sebe. Dobri ljudi te ispraćaju kao nikog do sada. Ispunio si misiju na ovom dunjaluku i zato će te dragi Bog nagraditi dženetskim ljepotama. Dobri ljudi pjevaju, plaču pa opet pjevaju – to nikad nije bilo“, rekao je Gljiva.

U svom govoru, sociolog i političar Miro Lazović kazao je da je Bosna i Hercegovina Halidovim odlaskom izgubila mnogo više od pjevača. “Izgubili smo čovjeka koji je svojim karakterom i djelom predstavljao ovu zemlju, ne samo ovdje već i širom svijeta. Halidove pjesme su dio nas, od njih se ne možemo oprostiti. Njih ćemo i dalje pjevati, a s njima će i njegov dobri duh biti uz nas”, kazao je Lazović.

Osman Džiho: Halid kao duša i profesor života

Emotivnim riječima prisutnima se obratio i Osman Džiho, koji je ispričao kako je Halida upoznao 1985. godine: „Tada me poveo kući, tu sam prespavao prvi put iznad doma i od tada smo zajedno nastupali po cijelom svijetu. Halid nije bio samo pjevač – on je bio duša, profesor mog života. Noćas sam ga sanjao kako iz Sarajeva kreće štafeta. Nije otišao, samo je krenuo na novo putovanje. Hvala ti za svaku pjesmu i svaki naslov. Ja sam se dva puta rodio – prvi put kad me rodila majka, a drugi kad sam upoznao Halida.“

Enis Bešlagić: Srce za Halida, emocija za generacije

Glumac Enis Bešlagić podsjetio je na narodnu dimenziju Halidove ljubavi i utjecaja: „Jučer je bila narodska komemoracija, da porodica vidi koliko je naroda voljelo Halida, a nisu ga poznavali… To su generacije koje će Halida pamtiti po emociji koju dugo nisu osjetili.“ Bešlagić je istakao Halidovu ljubav prema porodici i prijateljima: „Koliko je volio Dinu, Sejdu, unuke kada su došli. Možete biti sretni što ste imali takvog oca i dedu. Budite ponosni.“

Ademir Kenović: Halid je bio svuda prisutan

Režiser Adsemir Kenović govorio je o Halidovom utjecaju i velikodušnosti: „Imao sam privilegiju da te poznajem preko 50 godina. Divan saradnik, rod rođeni, uspijevao je da pozlati sve što je dotakao. Uvijek je davao svoje vrijeme, energiju, ljubav, sebe, novac… Jednom prilikom imao je večeru u jednoj sali, a u drugoj je bila svadba. Rekao je: ‘Nažalost neću moći otpjevati jednu pjesmu, nego ću pjevati do zore.’“

Haris Džinović: Dobrota i humor u svakom trenutku

Haris Džinović, dugogodišnji prijatelj i kolega Halida Bešlića, opisao je njegove vrline: „Dobar čovjek do bola, veliki pjevač, zemaljski popularan, a običan, odličan drug, prijatelj i komšija, a nije sebičan. To je teško postići, a Halid je sve to imao.“ Džinović je ispričao i jednu duhovitu anegdotu: „Snimali smo na Jahorini davno… On je silazio niz spiralne stepenice i pjevao na plejbek, tako glasno da je pokrivao muzičku kutiju. Rekao sam mu: ‘Stani Halide, šta se dereš bezveze, samo otvaraj usta.’ Onda je rekao: ‘Idiote, što mi nisi rekao ranije da se ne derem kao papak.’ I otišli smo na pivu, smijali se sve do Sarajeva.“

Fahrudin Pecikoza: Znao je psovati i to je zvučalo kao najljepša pjesma na svijetu

Pjesnik i autor mnogih hitova Halida Bešlića, Fahrudin Pecikoza, prisjetio se zajedničkih trenutaka i Halidove duhovitosti: „Kada su mi rekli da treba govor na komemoraciji, napisao sam deset govora i sve ih bacio. Razmišljao sam šta bi Halid rekao… On je znao psovati, i to je zvučalo kao najljepša pjesma na svijetu.“ Pecikoza se obratio i Halidovom sinu: „Dino, bio si heroj, ostao si heroj. Rekao si nema plakanja. Pitao si me kako ćemo bez Halida, ali ja još nisam našao taj odgovor.“

Dino Merlin: Slike i osjećaji govore više od riječi

Na kraju komemoracije, dirnut i potresen, Dino Merlin je govorio o svom posljednjem susretu s Halidom, dok su mu suze prekidale glas. “Riječi su riječi, ali slike i osjećaji govore više. Podijelit ću sa vama neke slike i trenutke kada sam posljednji put vidio Halida. Topla soba, oktobarska noć, neka blagost u njoj. Drijemao je i kroz san mu se sa usana omakla psovka kada smo ga okretali na bok. Nasmijali smo se. Pričao sam mu Sidranove i Gljivine fore, opet smo se smijali. Smijali da ne bi plakali, da prevarimo bol, da prevarimo smrt. Donio sam mu čokoladu, Merci. Merci, Halide. Hvala, Halide”, rekao je Merlin kroz suze, pa nastavio: “Milovao sam mu kosu, ruke i stopala, čiste bijele priglavke, Halidove priglavke. Kakav je to minimalizam, nešto tako jednostavno, tako posebno. Nešto tako potrebno kao brašno, kao papir, kao so… Nešto tako toplo kao naš Halid. Putuj bijela ptico u dženetski vinograd. Mnogo će vode Bosnom proteći dok se takva duša ponovo rodi. Gdje god da si, voljen da si. Gdje god da si, voljen da si…”

Njegove riječi, kao i cijela komemoracija, bile su prožene tugom, zahvalnošću i ljubavlju prema čovjeku koji je obilježio muzičku scenu i srca miliona ljudi.

Nakon komemorativne sjednice, dženaza-namaz Halidu Bešliću bit će klanjana poslije podne-namaza u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu, dok će ukop biti obavljen na Gradskom groblju Bare. Tevhid Halidu Bešliću bit će proučen poslije ikindije-namaza u istoj džamiji.

Odlukom Vlade Federacije BiH, u ovom entitetu danas je proglašen Dan žalosti. Dan žalosti su proglasile i Vlada Brčko distrikta te Vlada Kantona Sarajevo.

Halid Bešlić rođen je 20. novembra 1953. godine u selu Knežina kod Sokoca, u Bosni i Hercegovini. Svoj muzički put započeo je krajem 1970-ih godina, a prvi singl izdao je 1979. godine. Tokom 1980-ih stekao je ogromnu popularnost širom bivše Jugoslavije, zahvaljujući pjesmama koje su postale evergreeni narodne muzike. Njegova karijera trajala je gotovo pet decenija, tokom kojih je objavio brojne albume i održao hiljade koncerata. Tokom rata u BiH bio je aktivan na humanitarnom planu, organizujući više od 500 koncerata za pomoć izbjeglicama i ratom pogođenom stanovništvu.

Bio je poznat po svom jedinstvenom glasu, skromnosti i snažnoj povezanosti s domovinom. Preminuo je 7. oktobra 2025. godine u Sarajevu, u 72. godini.

(TIP/Izvor: Federalna.ba/Foto: Nihad Šaljić)