Sigurno ste već primijetili koliko su novi automobili poskupili u zadnjih nekoliko godina. Čak i oni osnovni modeli izgledaju nedostupni za mnoge kupce. Jeftini automobili su nestali iz salona, jer regulatorna spirala podiže cijene i guši tržište.

U ne tako davnoj prošlosti kupovina novog automobila bila je dostupna širem krugu ljudi. Jednostavni, funkcionalni modeli prodavali su se po razumnim cijenama, omogućavajući običnim porodicama da kupe novo vozilo. Ta era je završena.

Vozači koji su tražili funkcionalan i pouzdan automobil s racionalnim spiskom opreme, mogli su pronaći više opcija po umjerenoj cijeni. Danas se suočavamo s paradoksom. Dok tehnologija napreduje i proizvodnja postaje efikasnija, novi automobili postaju sve nedostupniji. Ova situacija nije slučajna – rezultat je kompleksne mreže propisa i politika koje, uprkos dobrim namjerama, stvaraju nepremostive barijere za mnoge kupce, jer evidentno je da novi automobili postaju privilegija imućnijih.

Kada dobronamjerne politike postanu teret

Evropska unija je postavila ambiciozne ciljeve za čišći transport i bezbjedniji saobraćaj. Niko ne spori da je planeta potrebno zaštititi od zagađenja i da vozila moraju biti sigurnija. Međutim, način na koji se ovi ciljevi sprovode imaju neočekivane posljedice.

Strožiji standardi emisija primorali su proizvođače da dramatično mijenjaju svoje proizvodne linije. Ono što je nekada bilo jednostavan motor sa osnovnim karakteristikama danas mora imati složene sisteme za regulaciju izduvnih gasova, hibridnu tehnologiju ili potpuno električni pogon. Svaka od ovih tehnologija dodaje značajne troškove.

Problem postaje još kompleksniji kada shvatimo da se troškovi regulatornog pritiska ne raspoređuju ravnomjerno. Proizvođači koji ne uspiju da ispune norme suočavaju se s milionskim kaznama. Te kazne se, naravno, reflektuju u cijenama vozila – što znači da ih na kraju plaćaju kupci.

U Evropi je uvijek najskuplje

Postoje i druge mjere Evropske unije koje uzrokuju nestanak jeftinih automobila, kao što je obavezno uključivanje novih tehnologija za sisteme pomoći u vožnji. Nametanje inteligentnog asistenta za brzinu, upozorenja o nenamjernoj promjeni trake ili sistema za hitno kočenje poboljšava sigurnost u saobraćaju i smanjuje nesreće.

To je potpuno poželjno, naravno, ali opet je neosporan porast troška proizvodnje novih automobila ekonomske klase. U srednjim i visokim klasama već je bilo uobičajeno imati ove sisteme, ali u osnovnim modelima to podrazumijeva povećanje opreme i, prema tome, porast cijene. Između jednog i drugog, mnoge porodice se suočavaju sa nepremostivom ekonomskom barijerom i čini se da se niko iz Brisela ne brine o tome.

Situacija postaje jasna kada pogledamo brojke, naprimjer u BiH. Dacia Logan, simbol pristupačnog automobila, košta danas više od 32.000 KM, dok je prije četiri godine isti model bio dostupan za manje od 20.000 KM. To nije jedini slučaj – Fiat Panda doživjela je slične skokove cijena, sa oko 19.000 na približno 27.000 KM, da bi u novoj generaciji dodatno poskupila na oko 32.000 KM. Također, Škoda Rapid Spaceback 1.0 TSI Active prije sedam godina je koštala oko 25.500 KM, danas Scala s istim motorom i sličnom opremom košta skoro 11.000 KM više.

Ovakav trend poskupljenja nije ograničen na samo na male automobile. Poređenje cijena istih modela u različitim tržištima otkriva dramatične razlike. Osnovna Ford Kuga košta 20.300 eura u Kini, 23.200 eura u SAD, ali čak nevjerovatnih 44.100 eura u Evropi (Njemačka). Hibridna Toyota Corolla Cross ima još drastičnije razlike – 15.400 eura u Kini, 23.000 u SAD, a u Evropi 36.900 eura. Bez obzira koje modele poredili, automobili su u Evropi jednostavno najskuplji zahvaljujući politici iz Brisela.

Elektromobilnost – Obećanje koje se ne ispunjava

Logično bi bilo očekivati da električni automobili, oslobođeni ograničenja emisija, budu pristupačniji. Međutim, realnost je drugačija. Dok EU forsira prelazak na električnu mobilnost, istovremeno uvodi mjere koje čine električna vozila manje dostupnim.

Kineska vozila predstavljala su nadu za jeftinije električne automobile. Pored ukidanja subvencija u pojedinim zemljama, odgovor EU bio je uvođenje carinskih tarifa koje su osjetno povećale cijene ovih vozila. Rezultat: zaštićena je domaća industrija, ali na štetu potrošača koji opet nemaju pristup pristupačnijim automobilima.

Sigurnost ima svoju cijenu

Novi EU propisi zahtijevaju da sva vozila imaju napredne sigurnosne sisteme – inteligentno upravljanje brzinom, upozorenja o promjeni trake, automatsko kočenje u slučaju opasnosti. Ove tehnologije nesumnjivo spašavaju živote, ali dodaju troškove proizvodnji.

Dok su luksuzni automobili oduvijek imali ovakve sisteme, njihovo obavezno uključivanje u osnovne modele predstavlja dodatno finansijsko opterećenje. Familije koje traže jednostavan, pouzdan transport sada moraju da plate za tehnologiju koju možda ne žele ili ne razumiju.

Ironija je u tome što politike namijenjene poboljšanju situacije često proizvode suprotne efekte. Ljudi koji ne mogu kupiti novi automobil zadržavaju stare, “zagađujuće” modele duže. Umjesto obnove voznog parka novim, čišćim vozilima, stari automobili ostaju u upotrebi godina duže nego što bi trebalo.

Ova situacija ne samo da ne doprinosi ekološkim ciljevima, već ih aktivno potkopava. Stariji automobili zagađuju više, manje su sigurni i često troše više goriva. Tako namjera stvaranja čišćeg transporta postaje kontraproduktivna.

Kako pronaći ravnotežu?

Niko ne spori da je potrebno raditi na čišćem transportu i sigurnijim vozilima. Međutim, trenutni pristup zanemaruje realnost da mnoge porodice jednostavno nemaju sredstva za “zelene” i ujedno skuplje automobile, bukvalno s desetinama sigurnosnih asistenata. To je politika koja čini nova vozila nedostupnima velikom broju kupaca i ne rješava probleme koje Brisel nastoji adresirati kroz ekologiju i sigurnost.

Potrebno je pronaći način da se ekološki i sigurnosni ciljevi ostvare postepeno, omogućavajući tržištu da se prilagodi bez stvaranja nepremostivih barijera. Inače, rizikujemo da stvorimo društvo gdje je nova tehnologija privilegija bogatih, a ne dostupnost koju svi zaslužuju.

(TIP/Izvor: Klix.ba/Foto: Ilustracija/Škoda)