Dok se politika u Bosni i Hercegovini bavi sama sobom, pacijenti na dijalizi žive u potpunoj neizvjesnosti. Njihovi životi su ugroženi. Udruženje dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH najavljuje proteste, jer nema pomaka u njihovom liječenju. Liste čekanja su sve duže, a transplantacije vrlo rijetke.

Među 162 pacijenta koja čekaju na transplantaciju bubrega u Federaciji BiH je i Agan Đedović, dijalizni pacijent već četiri godine. On je rekao da za sve to vrijeme nije dobio nikakav odgovor.

„Nikad me niko nije zvao po tom pitanju. Ja sam se potrudio i našao rođaka koji mi može biti donor, međutim, niko mi ništa ne odgovara iako sam poslao dokumentaciju, niti je iko kontaktirao potencijalnog donora da vidi da li je kompatibilan“, naglasio je Đedović.

Članovi Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH ogorčeni su zbog loših uslova u dijaliznim centrima i drastično malog broja transplantacija u ovoj godini. Zbog toga, najavljuju proteste.

Predsjednik Udruženja, Tomislav Žuljević, istakao je da je situacija posebno teška za jetrene pacijente.

„Ovdje moram posebno naglasiti jetrene pacijente koji nemaju nikakve nade. Zadnja transplantacija jetre urađena je prije godinu i po dana. Jetra nema nikakvu zamjenu osim kadaverične transplantacije, a rijetki su oni koji imaju živog donora. I oni, nažalost, moraju ići van zemlje“, rekao je Žuljević.

U Republici Srpskoj situacija je nešto bolja. Pacijenti se na transplantacije šalju u Bjelorusiju, Francusku, Italiju i Tursku, a troškove od oko 67 hiljada dolara u potpunosti snosi Fond zdravstvenog osiguranja RS.

Aleksandar Radun iz Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bubrežnih bolesnika RS rekao je da su pacijenti zadovoljni.

„Mi smo zadovoljni zato što u prethodne četiri godine Fond to plaća u cjelosti, bez obzira radi li se o kadaveričnoj ili srodnoj transplantaciji. Nažalost, kadaverična transplantacija se može uraditi samo u Minsku i u zadnje četiri godine urađeno je oko 45 transplantacija, a desetak ljudi je obrađeno i čeka na poziv“, istakao je Radun.

Ipak, mnogi pacijenti nikada ne dočekaju poziv. Iz Ministarstva civilnih poslova BiH poručuju da je svijest o važnosti darivanja organa još uvijek nedovoljno razvijena i da transplantacijska medicina počiva na humanosti pojedinaca.

Jurica Arapović, pomoćnik ministrice civilnih poslova BiH, rekao je da se ne smije izgubiti entuzijazam.

„Razumijem zabrinutost pacijenata i slažem se da treba jačati transplantaciju, pogotovo kadaveričnu. Ono što nam najviše treba je podizanje svijesti građana kada je riječ o darivanju organa i razumijevanju porodica, jer na kraju upravo porodica odlučuje o doniranju“, naglasio je Arapović.

Ulazak Bosne i Hercegovine u Eurotransplant bio bi veliki iskorak u oblasti transplantacijske medicine. Ova mreža svake godine raspodjeljuje oko sedam hiljada organa donora, čime bi se značajno povećale šanse za spašavanje života najugroženijih pacijenata.

(TIP/Izvor: bhrt.ba/Autorica: Ana Samardžić/Foto Ilustracija)