Iako smo do prije mjesec dana stalno slušali u javnosti o rudnicima kao ogromnom trošku zemlje, te o gubicima i dugovanjima rudnika koja sada iznose više od milijardu KM, sada je sasvim izvjesno kako su rudnici budućnost elektroenergetskog sektora za najmanje još dvadeset godina. Pitanje je uopće, bi li elektroenergetski sektor mogao funkcionirati bez rudara i rudnika?

I Uprava Elektroprivrede BiH i Sindikati rudnika u Federaciji BiH složili su se da je nakon 16 godina postojanja koncerna on u ovakvom smislu bio potpuni promašaj. Donio je gubitke veće od milijardu i dvije stotine milijuna KM. 

“Vidimo da neki ljudi danas govore da se prerano diglo ruke od rudnika. Te ruke nikad nisu ni bile dovoljno na rudnicima, u pravom smislu te riječi”, ističe Sinan Husić, predsjednik Sindikata rudnika Federacije BiH.

“Sama činjenica da su rudnici danas dužni milijardu i 200 milijuna KM obveza svojih, a ušli su u proces konsolidacije sa 36 milijuna KM i nijednu godinu nisu pozitivno poslovali, možemo kazati da taj proces nije dao rezultate”, navodi glavni ravnatelj Elektroprivrede BiH Sanel Buljubašić.

A prije nego što je i koncern zaživio, rudnici su godinama iskorištavani bez ikakvog plana i strategije, a električna energija davana veoma jeftino. 

“Dakle, morat ćemo shvatiti da ćemo morati obnoviti naše rudnike. Da ćemo uložiti neku novu mehanizaciju, modernu mehanizaciju. Morat ćemo uposliti mlade ljude jer mi imamo problem na našim rudnicima sa zastarjelom radnom snagom, sa zastarjelom mehanizacijom. Isto tako je važna bolja organizacija i tu je važno da se uredi odnos između Elektroprivrede i rudnika kao zavisnih društava”, naglašava Sabid Zekan sa Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Sada su gotovo svi na istom tragu, i uprava EP i rudari i rudarski stručnjaci, da su rudnici i rudari u narednih dvadeset godina budućnost elektroenergetskog sektora.

“Evo mi imamo sada informaciju od vladajućeg društva i resornog ministarstva da ugalj nema alternativu narednih dvadeset, trideset godina. S tim u vezi, sve ono što je perspektivno, gdje postoje ekonomske opravdanosti za eksploataciju, oni daju obećanja da će se tu pristupiti zanavljanju opreme. Idemo u pravcu da primamo novu radnu snagu”, kaže predsjednik Sindikata rudara Rudnika “Kreka” Senad Sejdić.

“Rudnik radi onako kako država hoće. Mi smo državno preduzeće. Država je ta koja postavlja rukovodioce, menadžere, uprave rudnika. Tako da ne može nama država kazati da su rudnici ti koji prave gubitke. Ne država pravi svjesno gubitke, jer su oni vlasnici rudnika”, navodi Damir Brašnjić, predsjednik Sindikata rudara “Mramor”.

Prema obećanjima generalnog direktora Eleketroprivrede, ulaganja su sve izvjesnija u rudnike, posebno na površinsku ekploataciju.

“…Koju moramo držati u punom kapacitetu i razvijati površinske kopove do 2050. godine zato što smo predodređeni da 80 posto električne energije proizvodimo iz uglja”, ističe Buljubašić.

Naša zemlja je potpisnica Deklaracije o Zelenoj agenda, kojom se obvezala na to da će do 2050. godine izbaciti ugalj iz upotrebe, te da će povećati obnovljive izvore energije. Već sada je sasvim izvjesno da je to skoro pa nemoguća misija.

“Imat ćemo vrlo žestoku konkurenciju između obnovljivih izvora energije koji su već sada relativno jeftini. Međutim, ta energija kada govorimo o solarnim panelima može dati dnevnu energiju. Problem je s baznom energijom koju daju ugalj ili eventualno nuklearna energija. Nuklearnu energiju nemamo, znači morat ćemo se osloniti na ugalj mnogo narednih godina, siguran sam i pedeset i više godina”, naglašava Sabid Zekan.

Energetski problemi su brojni, zapušten je odnos između struke i nauke, a rješenja smo prepustili populizmu. Samo s jasnom strategijom i ciljem za narednih pedeset godina ovo društvo može napredovati i imati stabilnu energiju. Kako samo mi ne vidimo da svaka zemlja baštini svoju energiju i kroz energiju gradi svoju samostalnost i neovisnost.

(TIP/Izvor: bhrt.ba/Autorica: Maja NIkolić/Foto: Ilustracija)