Iako su nakon genocida 1995. godine mnogi Srebreničani napustili Bosnu i Hercegovinu i svoj život nastavili u zapadnoevropskim zemljama, neki su se, više od dvije decenije kasnije, ipak odlučili na povratak. Među njima je i Mušan Duraković, koji je prije tri i po godine napustio Sjedinjene Američke Države i vratio se u rodnu Srebrenicu.

Povratak nije bio slučajan – Duraković je odlučio spasiti farmu tovnih pilića Bios, koja je zapošljavala povratnike i bila pred gašenjem.

„Ambicija je, jer volite svoj grad. I volite ove ljude i suosjećate. Trenutno imam devet radnika, a kapacitet farme je 65 hiljada u zimskom periodu, ljeti smanjimo na oko 55 hiljada zbog toplote“, kaže Duraković.

Uprkos ličnoj odlučnosti, suočio se sa brojnim izazovima i, kako tvrdi, političkim opstrukcijama koje koče svaki pokušaj razvoja.

„Kada sam se vratio imao sam drugačije viđenje države i svega ovoga. Ali poslije tri godine sam shvatio da politika ne da ovom gradu da napreduje. Imamo potencijal, imamo želju, ali nas politika sputava. Većina ljudi ovdje je iz ljubavi prema rodnoj grudi, tako sam i ja“, ističe Duraković.

Duraković tvrdi da umjesto pomoći, povratnici nailaze na ignorisanje i otežavajuće okolnosti.

„Mi smo najviše na gubitku što smo u Srebrenici. Prepušteni smo sami sebi. Nema nikoga da brine o nama. Evo primjera – Kanton Sarajevo i Tuzlanski kanton imaju poticaje po 42 feninga, a ja sam prošle godine imao 0,03 feninga. Ako se naši političari kunu u državu BiH, onda neka ona bude država za sve nas – ne samo za Federaciju ili pojedine kantone“, naglašava on.

Jedan od pokazatelja institucionalnog zanemarivanja je i Durakovićev pokušaj da, putem javnog poziva, dobije sredstva za agregat koji je neophodan zbog čestih nestanaka struje.

„Htio sam zamijeniti agregat jer nam nestaje struje svaka tri-četiri dana, posebno zimi. Izašao je javni poziv, ali smo dobili odbijenicu – kao nemamo razvojni potencijal za povratničku populaciju. Pa ko ga onda ima? Ako niste stranački podobni i član stranke, vi ste gotovi“, kaže razočarano.

I pored svih prepreka, Duraković ističe da ga u Srebrenici drži osjećaj ispunjenosti i ljubavi prema zavičaju.

„Politika ide da nas ugasi, ali mogu ugasiti firme – narod ne mogu. Ja ću ostati ovdje i kada bih morao sve zatvoriti. Ostajem jer volim, jer se ovdje osjećam ispunjeno“, zaključuje on.

Dok se država bavi političkim razmiricama, povratnici poput Mušana pokušavaju opstati i razvijati lokalnu zajednicu sopstvenim snagama. Njihov primjer pokazuje da, uprkos sistemskim blokadama, u Srebrenici i dalje postoji želja da se ostane, radi i gradi budućnost.

(TIP/Izvor: bhrt.ba/Autorica: Maja NIkolić/Foto: BHRT)