Spaljivanje otpada je vrlo prisutno u Evropi. Postoje brojna pozitivna rješenja koja ukazuju kako se postrojenja za spaljivanje otpada jako dobro uklapaju u urbanistička ambijentalna  rješenja u gradovima u kojima su inastalirana, ali uz uvjet  poštivanja najoštrijih EU standarda zaštite okoliša i ljudskog zdravlja. U daljem tekstu su dva pozitivna primjera.

U Beču posoje četiri spalionice otpada koje prerađuju više od milion tona otpada godišnje i proizvode električnu i toplotnu energiju za veliki broj domaćinstava. Najstarija među njima, spalionica Flötzersteig, ove godine slavi 60 godina postojanja. Spalionica Spittelau, osim što je umjetničko djelo, opskrbljuje trećinu stanovnika Beča toplinskom energijom, a godišnje prerađuje 250.000 tona otpada. Spittelau je poznata po najmodernijoj tehnologiji čišćenja dimnih plinova i postavlja visoke standarde u zaštiti okoliša, sa emisijama ugljen dioksida koje su znatno ispod graničnih vrijednosti. 

Švedska ima neobičan problem – nedostaje joj smeća, pa ga mora uvoziti.S dugogodišnjom tradicijom recikliranja i paljenja otpada, sad ima previše spalionica koje smeće pretvaraju u energiju, a premalo smeća da popuni kapacitete, pa je postala najveći uvoznik smeća iz drugih zemalja u Europi, trenutačno najviše iz Norveške. Tako rade u Evropi,  koja i pred pozitivnih primjera nastoji da izvozi svoj otpad i preradjeni otpad, RDF, u zemlje sa nižim ekološkim standardima. No vratimo se mi pokušaju spaljivanja otpada u Termielektrani u Tuzli.

Šta je RDF (Gorivo dobiveno iz otpada)?

RDF (Refuse-Derived Fuel) znači “gorivo dobiveno iz otpada”. To je vrsta alternativnog goriva  koje se pravi od komunalnog čvrstog otpada (MSW), posebno od  djelova otpada koji se ne mogu reciklirati i bezopasnih  dijelova otpada. Otpad se prethodno obrađuje – uklanjaju se materijali koji se mogu reciklirati i inertni materijali, a preostali gorivi dio se usitni, a ponekad i pretvori u pelete radi lakšeg rukovanja.Proizvodnja se realizira u posebnim postrojenjima za preradu otpada.

RDF se obično pravi od: plastike, kartona i papira,tekstila, drveta, nereciklabilne ambalaže, gume. Ovako pripremljen material ne sadrži: staklo, metale, mokri organski otpad i  opasne materijale.

RDF se može koristiti kao djelomična ili potpuna zamjena za fosilna goriva  poput uglja, i to u:fabrikama cementa, postrojenjima za proizvodnju energije iz otpada (spalionice) i  termoelektranama koje koriste RFD za kogeneraciju.

Šta se dobije korištenjem RDF kao materijala za spaljivanje ? Smanjuje se  količina otpada na deponijama, pretvara otpad u energiju, a  može pomoći u smanjenju emisije CO₂  ako zamijeni fosilna goriva i konačno  niži troškovi goriva u poređenju sa korištenjem samo fosilnih goriva.

Ovako pripremljen materijal za spaljivanje  ima nižu kalorijsku vrijednost od uglja (obično \~15–20 MJ/kg, dok je kod uglja \~25–30 MJ/kg).Zbog svega navedenog zahtijeva se  posebno rukovanje i priprema.

Da li se u Bosni i Hercegovini se proizvodi  RDF?

Prema podacima  heidelbergmaterials.ba  u  Bosni i Hercegovini se proizvodi RDF (Refuse Derived Fuel), poznato i kao gorivo iz otpada. Ovo gorivo se koristi kao alternativno gorivo u industriji, posebno u  industriji cementa, kao zamjena za fosilna goriva.

Glavni korisnici RDF-a u BiH su:( prema  heidelbergmaterials.ba ) tvornica cementa Kakanj  i tvornica cementa Lukavac. Ove tvornice su započela upotrebu alternativnih goriva, uključujući RDF, nakon što su stvoreni odgovarajući tehnološki uvjeti. Vrste otpada koji se koriste uključuju stare automobilske gume, drvni otpad, otpadno ulje, plastiku, otpad iz kožarske industrije i tekstilni otpad.

Fabrika cementa Lukavac (FCL): FCL koristi RDF kao alternativno gorivo od 2014. godine. Za korištenje RDF-a, potrebno je da gorivo bude selektirano, analizirano i označeno u skladu s važećim propisima. FCL planira povećanje udjela alternativnih goriva u proizvodnji cementa (heidelbergmaterials.ba).

Međutim, postoje i izazovi u implementaciji korištenja RDF koju ovu tehnologiju čini vrlo upitnom  za naše trenutne uslove, uključujući potrebu za ulaganjima u infrastrukturu i tehnologiju, kao i usklađivanje sa zakonskim propisima, važećim i obavezujućim EU direktivama  i standardima kvalitete.

Da li postoje infrastrukturni kapaciteti u Termoelektrani Tuzla za korištenje RDF kao goriva?

Za nas u Tuzli je posebno interesantno pitanje pokušaj spaljivanja RDF-a u Termoelektrani Tuzla. U Termoelektrani Tuzla  (blok 3) trenutno prolazi kroz proces modernizacije uz podršku EBRD‑a i EPBiH, a planirana je konverzija sa uglja na obnovljive izvore energije čime bi se stvorili preduvjeti za spaljivanje otpada:

Tehničke mogućnosti

Blok 3, koji je nominalno oglašavan da će preći na drvnu biomasu (otpadna biomasa i brzorastuća vrba), ima tehničke preduslove za sagorijevanje drvne biomase i uz manju prilagodbu da koristi i RDF/SRF gorivo (gorivo proizvedeno od komunalnog otpada). Dakle, ekološki aktivisti navode da je mješanje RDF‑a u gorivo moguće i očekivano, u udjelu od 10 % do 20 % .

Trenutna realizacija i planovi

EPBiH tvrdi da je glavni fokus na drvnoj biomasi i najavila je pilot-projekt: 1.600 ha uzgoja vrbe, s tim da je već posađeno oko 12 ha , prema podacima koji su prezentirani iz Elektroprivrede. Istovremeno, projekat predviđa i potencijalnu proizvodnju RDF/SRF u Živinicama – pa je stoga moguća integracija RDF-a ukoliko se stvore uvjeti. Na papiru i u dokumentaciji sve je lijepo rečeno ali moramo biti svjesni  problema koji bi se mogli javiti.

Izazovi i prepreke

BiH nema razvijen sistem selekcije otpada i proizvodnje RDF-a u dovoljnoj mjeri – ekolozi upozoravaju da bez sistema selekcije i adekvatnog obuhvata , ne može se govoriti odovoljnoj količini RDF-a .

Mogući manjak biološke biomase (praktično 6.000 ha potrebnih vs. 1.600 ha dostupnih) implicira da bi se deficit mogao nadomijestiti RDF‑om.

Na osnovu izloženog možemo konstatirati  da tehnički postoje kapaciteti na Bloku 3 za sagorijevanje RDF goriva, uz neophodnu i obaveznu  prilagodbu.

Praktično: još nema razvoja domaće proizvodnje RDF-a u BiH – trenutno postoji samo plan i mogućnost, bez konkretne proizvodnje u potrebnim količinama.

Dakle,  mogućnost postoji za dodatak otpada (10–20 %) u gorivo i ta mogućnost  je vrlo realna, naročito ako domaća  proizvodnja biomase ostane nedostatna.

Zašto javnost u Tuzli negoduje zbog pokušaja spaljivanja RDF?

Negodovanje zbog spaljivanja RDF-a (Refuse-Derived Fuel, odnosno goriva iz otpada) u Bosni i Hercegovini, a posebno u Tuzli, proizlazi iz više razloga koji se tiču zaštite zdravlja, okoliša, transparentnosti i povjerenja u institucije.

Evo glavnih razloga:

Zagađenje zraka i opasnost za zdravlje

Tuzla je već godinama među najzagađenijim gradovima u Evropi zbog zagađenja od termoelektrane, industrije i saobraćaja. Građani se boje da će spaljivanje RDF-a dodatno pogoršati situaciju:

RDF sadrži plastiku, gumu, tekstil i hemikalije, pa njegovo sagorijevanje može proizvesti opasne supstance poput dioksina i furana, ugljen dioksida, sumpordioksida , azotnih oksida itd .

Ove supstance su  kancerogene i mogu izazvati ozbiljne respiratorne i kardiovaskularne probleme.

Nedovoljna kontrola i transparentnost

Građani i nevladine organizacije često izražavaju nepovjerenje u institucije (obzirom na loša iskustva iz prošlosti). 

 Ne postoje garancije da će se koristiti savremene filter tehnologije i monitoring, kao  i svakako nedostatak javno dostupnih podataka o sastavu RDF-a i nadzoru emisija.

Nedostatak strategije upravljanja otpadom.

Mnogi smatraju da spaljivanje RDF-a nije održivo rješenje, već samo “guranje problema ispod tepiha”:

Bosna i Hercegovina još nema sveobuhvatan sistem za selektivno prikupljanje i reciklažu otpada.

Strah od “uvoza smeća”

Pojavila se bojazan da bi BiH mogla postati destinacija za uvoz smeća iz EU u obliku RDF-a. Neke države u EU subvencionišu izvoz RDF-a, pa postoji ekonomski interes da se isti izvozi u zemlje sa slabijim ekološkim standardima.

 Neuključenost javnosti

U mnogim slučajevima, lokalna zajednica nije dovoljno uključena u donošenje odluka. Projekti se često ”guraju” bez javne rasprave ili uz minimalno informisanje građana. To stvara dodatni otpor  jer ljudi osjećaju da se odluke donose “iza zatvorenih vrata”.

Temljem svega rečenog, možemo reći da u Tuzli i BiH generalno postoji stvarna zabrinutost da spaljivanje RDF-a može dodatno ugroziti zdravlje ljudi i okoliš. Otpor ne proizlazi samo iz ekoloških razloga, već i iz dubokog nepovjerenja prema institucijama, straha od zloupotrebe i nedostatka dugoročne strategije upravljanja otpadom.A što se tiče međunarodne dimenzije ovog problema moramo konastatirati da ne postoje garancije za  primjenu vrlo restriktivne  direktive o spaljivanju otpada, poznata kao Direktiva o spaljivanju otpada 2000/76/EC (sada integrirana u Direktivu o industrijskim emisijama 2010/75/EU – Industrial Emissions Directive – IED), koja regulira kako se otpad može spaljivati ​​ili su-spaljivati ​​(npr. u cementarima ili termoelektranama), s ciljem zaštite zdravlja ljudi i okoliša.

Donosioci odluka bi sve ovo morali imati u vidu i posvetiti mnogo veću pažnju potrebama za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi, ali i drugim prioritetnim,  životno važnim pitanjima, kao što su investicije u Tuzlu i TK, prevashodno kroz rješavanje  problema  saboraćajne blokade ovog  najnaseljenijeg privredno najpotentnijeg kantona  uz svu transparentnost i korektan odnos prema stanovništvu TK.

Vezano:

Elektroprivreda BiH: Spaljivanje 100 tona RDF-a u Termoelektrani Tuzla je sigurno! Vjerujete li im?

“Čisto da vidimo mogućnosti”: 100 tona čega je trebalo biti spaljeno u Tuzli i zašto je odgođeno?

Građani Tuzle u panici jer su u Termoelektrani Tuzla planirali spaliti čak 100 tona otpada

Eksperimentalno spaljivanje 100 tona otpada u Termoelektrani Tuzla; Ko će zaštiti prava građana na zdravlje, život i sigurnost?!

(TIP/Autor: Prof.dr. Mirsad Đonlagić/Foto: FB)