Onkološki pacijenti u bh. entitetu Federacija BiH u očaju su prisiljeni u inostranstvu kupovati jako skupe lijekove, dok Fond solidarnosti nije u stanju podmiriti njihove potrebe.

Priča ista, država ista, sistem isti, problemi isti. Ne mijenja se gotovo ništa. Makar ne ono što bi trebalo služiti dobrobiti čovjeka.

Mijenjaju se samo slike na smrtovnicama i imena onkoloških pacijenta koji su izgubili posljednju bitku, onu koju je u Bosni i Hercegovini gotovo nemoguće dobiti bez adekvatne podrške onih koji su plaćeni da je pruže.

Ponekad se na to skrene pažnja, kada na smrtovnicama osvane neko poznatije ime ili neka mlada duša koju je zloćudna bolest prerano odnijela s ovog svijeta, pa se o tome piše nekoliko dana. Neko poput mlade doktorice Ene Mušović, za koju niti bolest, niti sistem koji građani BiH finansiraju, nisu imali milosti. Preminula je u 29. godini života.

Ena je, poput mnogih drugih, sama morala kupovati skupe lijekove tokom svoje mukotrpne borbe, jer od esencijalne liste Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja bh. entiteta Federacija BiH nije dobila mnogo, kao biti od Fonda solidarnosti iz kojeg se finansira liječenje malignih oboljenja za sve osigurane pacijente iz Federacije BiH. Dok civilizovane zemlje osvježavaju esencijalne liste lijekova za karcinom gotovo svakog mjeseca, u Federaciji BiH je to posljednji put urađeno 2019. godine.

„Samo u drugom kvartalu 2024. godine, dvije vodeće agencije za lijekove, američki FDA (US Food and Drug Administration) i evropska EMA (European Medicines Agency), odobrile su proširenje indikacionog područja za 26 do tada odobrena lijeka, te odobrili devet novih za ukupno 19 solidnih malignih tumora i pet hematoloških maligniteta. A, posljednja odluka o listi lijekova obaveznog zdravstvenog osiguranja Federacije BiH donesena je 16. septembra 2019. godine“, rekao je u nedavnom razgovoru za Al Jazeeru Semir Bešlija, direktor Onkološke klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.

Podižu kredite i prodaju imovinu

Na listi su i dalje isti lijekovi, oni koje onkolozi gotovo više niti ne preporučuju pacijentima, jer su i međuvremenu u ostatku svijeta odobreni mnogo bolji, ali i mnogo skuplji, oni koje pacijenti iz Federacije BiH u većini slučajeva moraju sami kupiti. Kako? Onaj ko nema novca, nikako. Oni koji mogu, plaćaju, podižu kredite i prodaju imovinu, hvatajući se za svaku slamku spasa. A šanse za refundiranje putem Federalnog Fonda solidarnosti, tvrde naši sagovornici, nisu velike.

„Mog lijeka, koji mi je prepisan, uopšte nema u Bosni i Hercegovini“, počinje svoju priču za Al Jazeeru Sanja Kriještorac, jedna od onkoloških pacijentica koja prolazi kroz pakao u potrazi za liječenjem.

„Nedavno je švicarska firma registrirala lijek AstraZenece da se može koristiti i u BiH. Iako da je moderni svijet već provjerio i odobrio, kod nas je sistem takav da se mora čekati nečije odobrenje za to. Pa zašto“, pita se.

Kako tvrdi, problem je u listama liječenja, na koje, kako kaže, „niti ne zna kako se dolazi“. Onkolog pošalje prijedlog Fondu solidarnosti, a onda Fond odobrava sredstva. Možda će odobriti, a može neće. A za to vrijeme, pacijenti kojima lijek treba, umiru.

„Lijek koji meni treba bi nakon registracije u BiH trebao koštati oko 13.500 konvertibilnih maraka (oko 6.750 eura). To je 30 tableta koje mi traju svega mjesec“, govori Kriještorac.

Ranije, kako kaže, u inostranstvu je nabavljala taj lijek. Dvanaest mjeseca je uspjela pokriti, ali onda je napravila pauzu od šest mjeseci.

„Onda je skeniranje je potvrdilo da su mi se ćelije vratile. Sada ponovo kupujem lijek, svojim sredstvima. U Sloveniji košta 3.784 eura, najjeftinije u regiji. U Turskoj, kutija je 4.500 eura. Jednu mi je kupio Pomozi.ba, a za treću smo uspjeli skupiti novac. A tamo se taj lijek dobija na obični recept“, priča Sanja.

Ovdje se pojavljuje još jedna besmislica. Nakon što je Sanja kupila lijek u Sloveniji, dobila je povrat poreza od devet posto, oko 350 eura. Na to je u BiH bila dužna platiti 17 posto poreza.

Krivična prijava protiv Federalnog ministarstva

Sanja se, poput mnogih drugih, obratila bankama za podizanje kredita. Osim nenamjenskih koji su nudili do (nedovoljnih) 25.000 eura, jedna od njih joj je ponudila hipotekarni.

„Dakle, moj lijek košta 6.750 eura. Odnosno, koštat će kada bude dostupan u BiH. Godišnje mi je potrebno više od 80.000 eura. Novac za lijekove koje sam kupovala do sada skupljali su mnogi – od Pomozi.ba, škole moje djece, kolege na mom i suprugovom poslu… Šta će onaj ko to ne može“, zapitala je.

„A šta rade oni koji u Federalnom ministarstvu zdravstva primaju enormne plate da brinu o nama? Oni od 2019. nisu revidirali esencijalnu listu. Meni su rekli da čekam novu listu na kojoj bi trebao biti ovaj lijek. A hoće li ga oni i finansirati“, upitala je.

Ogorčena zbog situacije – ne samo svoje, već i mnogih drugih koji su u istoj ili goroj situaciji, Kriještorac je najavila da radi na krivičnoj prijavi protiv odgovornih u Federalnom ministarstvu zdravstva.

Prof. dr. Bešlija nedavno je Al Jazeeri rekao da su u KCUS i onkolozi nemoćni u rješavanju ovog problema. Modernizacije ima, u svijetu dolaze novi, bolji i skuplji lijekovi, koje onkolozi na KCUS-u i preporučuju pacijentima. No, problem je na drugom mjestu – Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH koji uglavnom ne pokriva njihovu cijenu.

„Znanja i vještine ljekara Klinike za onkologiju su ažurirana u skladu sa svakodnevnim promjenama koje se dešavaju na poljima onkologije i radioterapije, ali njihova primjena je često limitirana resursima, što je u nadležnostima izvan okvira Klinike“, kazao je Bešlija.

Kontaktirali smo Federalno ministarstvo zdravstva, kako bi nam objasnilo srž problema. U odgovoru koji smo dobili stoji da „sadržaj i broj lijekova na listi Fonda solidarnosti u najvećoj mjeri ovisi i od financijskih sredstava kojima Fond raspolaže“.

„Federalni fond solidarnosti se, podsjećamo, financira tako što se iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, koji se prikupljaju na razini kantona, 10,20 posto tih sredstava uplaćuje u Fond solidarnosti. Onoliko koliko se sredstava prikupi po tom osnovu, toliko sredstava bi se trebalo dodatno uplatiti iz Proračuna Federacije BiH, a što je propisano Zakonom o zdravstvenoj zaštiti. Nažalost, iz Proračuna se ne uplaćuje navedeni iznos sredstava, nego dosta manje. Na pitanje zašto se navedena sredstva u punom iznosu ne uplaćuju iz Proračuna, ovo ministarstvo ne može odgovoriti, obzirom da je za kreiranje Proračuna Federacije BiH nadležna Vlada Federacije BiH, a Proračun Federacije BiH potom usvaja Parlament Federacije BiH“, stoji u odgovoru Ministarstva.

‘Više novca’ u Fondu, ali i dalje nedovoljno

Napominju da u ovoj godini Vlada Federacije BiH jeste značajno povećala finansijska izdvajanja za nabavku lijekova namijenjenih liječenju malignih oboljenja.

„Tekući transfer Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH povećan je za 20 miliona konvertibilnih maraka (oko deset miliona eura) u odnosu na prethodnu godinu, te je udvostručen u odnosu na iznose koji su izdvajale prethodne vlade Federacije BiH. To pokazuje opredijeljenost ovog ministarstva i Vlade Federacije BiH na jačanju Federalnog fonda solidarnosti. U ovoj godini planiran je transfer iz Proračuna Federacije BiH u iznosu od 77 miliona konvertibilnih maraka (oko 39 miliona eura) Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH, od čega 70 miliona konvertibilnih maraka (oko 35 miliona eura) za programe Federalnog fonda solidarnosti, što je najveće izdvajanje do sada“, dodaje se.

No, i to je malo, što priznaju i iz Ministarstva.

„Unatoč povećanju transfera iz Proračuna Federacije BiH, navedena financijska sredstva nisu u iznosu koji je predviđen Zakonom o zdravstvenom osiguranju, niti u skladu sa zahtjevom i inzistiranjem Federalnog ministarstva zdravstva da Vlada Federacije BiH u potpunosti ispuni zakonom predviđenu obvezu“, kažu.

„Svjesni smo činjenice da izdvojeni iznos iz Proračuna nije dovoljan da pokrije sve troškove Fonda solidarnosti, te će stoga ovo ministarstvo nastaviti s aktivnostima usmjerenim na dodatno osiguranje financijskih sredstava i pronalazak novih izvora financiranja, kako bi se osigurala dostupnost lijekova većem broju pacijenata, te kako bi se omogućio pristup inovativnim terapijama i poboljšali ishodi liječenja“.

Ministarstvo je navelo da je počelo sa aktivnostima na izradi nove liste lijekova Federalnog Fonda solidarnosti, te da će, „u zavisnosti od izdvojenih sredstava iz Budžeta Federacije BiH pripremiti najoptimalniju listu lijekova sukladno raspoloživim sredstvima Zavoda zdravstvenog osiguiranja i reosiguranja Federacije BiH“.

„Pod pokrenutim aktivnostima naglašavamo i podrazumijevamo nužne prethodne radnje izmjene i dopune Pravilnika o stavljanju i skidanju lijekova s listi, koji upravo ovih dana ide u propisani postupak donošenja“, dodaje se.

„Tako su rekli i meni. Sad čekam da vidim šta će biti“, kaže Sanja.

Za godinu više od 45.000 eura za lijek

Ovih dana, iz Slovenije je dobila predračun za 12 kutija potrebnog lijeka sa ukupnom cijenom od 45.418 eura. U BiH, još ga ne može dobiti.

„Ko to sebi može priuštiti“, upitala je.

„Svjedoci smo da su mnogi oboljeli išli u Fond solidarnosti, ali su dobili odbijenice. Znate šta su im govorili? ‘Što ste došli nama, dobit ćete od Pomozi.ba’. Najlakše je, izgleda, otići u Pomozi.ba i tamo plakati. Meni su do sada kupili dvije kutije, a uskoro ću ići i na javni apel, jer – šta da radim? Da prodam stan, pa kada umrem, da mi djeca budu podstanari“, kaže Sanja.

O pripremi krivične prijave, Kriještorac je navela da krivica za ovu situaciju leži na odgovornim u Federalnom ministarstvu zdravstva.

„Sve je to njihova odgovornost. Primaju enormno visoke plate za politička prepucavanja ko šta treba. Imam podršku mnogih kolega i prijatelja, a također, pozivam članove porodica onih koji nisu dočekali da dobiju svoje lijekove, da mi se pridruže.”

“Mi više ovu borbu ne možemo sami voditi“, zaključuje Sanja Kriještorac.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Muamer Tanović/Foto: Ilustracija)