Dino Osmanbegović, diplomirani ekonomista, bankarski i finansijski ekspert u svom najnovijem osvrtu na ekonomska kretanja u BiH, analizira domaću inflaciju i njene efekte…

Svjedoci smo učestalih vijesti i tekstova o ubrzanoj domaćoj inflaciji. Napisi u novinama i na portalima fokusiraju se na rast cijena, uz pitanje da li se nešto preduzima u ovom području. Cijene nekretnina, barem u ponudi, „divljaju“, a porast je naročito evidentan u prvom kvartalu tekuće godine. O individulanom osjećaju svih potrošača da ne govorimo. Službeno, sve je još u „prihvatljivim“ okvirima.

Da pogledamo šta kažu institucije koje su pozvane da cijene ekonomska kretanja.

Prvo, kratko, o bruto društvenom proizvodu. Centralna banka BiH (CBBiH) je, u svom Godišnjem izjveštaju za 2024. godinu, objavljenom u aprilu,  dala podatak o  GDP-a za 2024. godinu u iznosu 53,864 milijarde KM, uz napomenu da se radi o njihovoj procjeni, i da se ona koristi kao preliminarni podatak do objavljivanja službenog podatka Agencije za statistiku BiH.

Mi smo u svojim ranijim analizama dali procjenu iznosa na oko 51 milijardu (50,7 mlrd. KM).

Nominalni GDP rastao gotovo osam posto

Dakle, nominalni GDP je, po procjeni CBBiH, rastao gotovo 8%, a nominalni za 2,4%. Da je očekivana korekcija ovog podatka govori činjenica da je službena inflacija (mjerena CPI stopom) 1,7%, a razlika između nominalne i realne stope rasta bi trebala biti baš ta stopa, što u gornjem podatku baš i ne „drži vodu“, pa je, ili rast GDP manji, ili je inflacija veća, a možda su oba podatka neprecizna. Zašto je ovdje preciznost bitna – jer se mnogo toga mjeri na osnovu GDP.

A šta se, službeno, dešava u području cijena.

Pred nama je izvještajno prvi kvartal 2025. godine. Prema procjenama CBBiH (iz aprila 2025.), temeljna inflacija je u prva tri mjeseca i dalje na visokih 4,21%, dok se inflacija u sektoru usluga procjenjuje na 4,73%. Iako ne ulaze u uži koncept temeljne inflacije, cijene hrane su u istom periodu rasle agresivnih 7,1% (godišnje) i anulirale pozitivni efekt pada cijena energenata.

Iako su izvan statističkog mjerila inflacije (CPI), važno je pratiti cijene hrane i energenata, jer u konačnici, to je ono što „košta“ običnog čovjeka i kreira mu dojam o tekućoj dinamici cijena i time u mnogome određuje potrošački sentiment.

Svjetski Index hrane FAO (FAO Food Price Index – FFPI) je u u aprilu i dalje u blagom porastu, jedan posto na mart 2025. i 7,6% na mart 2024. godine. Rast je rezultat povećanja cijena žitarica, mliječnih proizvoda i mesa koje je nadmašio istovremeno smanjenje cijena šećera i biljnih ulja. I jedan, po nama, važan podatak – FFPI index je niži za 20% od vrhunca iz marta 2022. godine. Zašto je to važno uočiti – zbog karaktera inflacije iz 2022. koja je tada bila uvezena troškovna (cost-push) i razlikuje se od trenutne, generirane domaćom potražnjom (demand-pull).

Energenti su mirni i u laganom padu

Energenti su trenutno mirni i u laganom padu, vidimo to „golim okom“, ako pratimo cijene na usputnim pumpnim stanicama.

Pogledajmo kako se kreću naši glavni transmiteri monetarne kreacije, za koje smo u ranijim analizama utvrdili da su vodeći generatori makroekonomske neravnoteže.

Raspolažemo samo aktuelnim podacima o kretanjima u bankarskoj industriji.

Prema izvještaju CBBiH, ukupni krediti domaćim sektorima su 26,5 milijardi KM i porasli su u prvom kvartalu 2025. za 637 miliona KM, dok je godišnji rast kredita 2,41 milijardu (+10%  na mart 2024.). Ako stavimo oba porasta u odnosu na procijenjeni GDP iz 2024. godine, u prvom kvartalu porast kreditne mase je već 1,2% od GDP, a godišnji rast je oko 4,5% od GDP. To su više nego relevantne veličine.

U strukturi ukupnih kredita dominiraju krediti stanovništvu (13,1 milijarda) uz kredite privredi ( 11 milijardi KM). Međutim, šampion rasta je vladin sektor sa godišnjom stopom rasta u martu 2025., blizu 24% (mada je u ukupnom volumenu kredita još relativno mali, sa portfeljom od ukupno 1,4 milijarde KM). Ove dvije kategorije – stanovništvo i vlada svoja zaduženja uglavnom usmjeravaju direktno u potrošnju, dok privreda ima malo drugačije cikluse usmjerenja i obrta zaduženja.

Ukupni depoziti su dostigli 33,8 milijardi KM (rast 6,3% godišnje), sa lavovskim učešćem stanovništva od 18 milijardi štednje (rast 9% godišnje).

Godišnji rast novčane mase mjerene M2 agregatoma (M1 + Quasi novac) iznosi 2,7 milijardi (+7,5%), i  blago je usporen tokom prvog kvartala 2025. Sve je to rezultat početka godine, kad su svi agregati malo „usporeniji“. 

Dinamiku finansija vladinog sektora možemo samo pokušati identifikovati kroz kretanje i promjene stanja depozita i kredita tom sektoru, jer su tokom prva dva mjeseca bili evidentni padovi salda, dakle, odlivi, a u trećem mjesecu je došlo do porasta, pa uz gore pomenuto povećanje zaduženja, za očekivati je da „budžetska mašina“ radi aktivno, proizvodeći efekte koje smo u našim ranijim analizama okarakterisali. 

Očigledno je da statistički izvještaji kasne i da realni život emituje jasniji utisak o kretanju cijena. Najave poskupljenja vode, komunalnih usluga, povećanje cijena svih usluga, rast ključnih kategorija prehrane i neprehrane daju pravo za zabrinutost.

U svojim procjenama CBBiH se ograđuje kako „ne raspolažemo podacima sa tržišta rada za mart, te ne možemo procijeniti u kojoj mjeri je rast minimalne plate rezultirao rastom cijena domaćih prehrambenih proizvoda“…..i „ne raspolažemo ni informacijama u kojoj mjeri su domaći proizvodi zastupljeni u kategoriji prehrambenih roba, koje ulaze u sastav indeksa prosječnih potrošačkih cijena u BiH..“  

Samo nekoliko različitih primjera kojima je autor ovog teksta svjedočio: SME firma koja se bavi distribucijijom je povećala cijene svojih proizvoda u zemlji i inostranstvu, upravo inicirana „minimalcem“. Banke su već uveliko „prilagodile“ svoje tarife (i uredno obavijestile svoje klijente). Puter domaće prozivodnje je prije mjesec-dva bio oko 5 maraka, a uvozni je već ranije otišao na 8,5 KM; u međuvremenu je i domaći dodatno rastao na 6,5 KM, a to je 20 – 25% rasta. Tražena cijena za dvosoban stan (55 kvadrata) u Novom Sarajevu, jednom od ključnih tržišta nekretnina u BiH  je otišao sa 250 hiljada KM na blizu 300 hiljada u zadnjih 3 -4 mjeseca (+20%). Evidentan je i porast najamnina.

Primjer iz susjedne Hrvatske

Mnogi članci u medijima pozivaju na rekaciju „nadležnih“. Da podsjetimo, u jednoj od naših prethodnih analiza (Koliko je „brz“ naš novac i da li je „jeftin“?)predložili smo set mjera i zaključili: „Čini se da smo dali opširnu dijagnozu ekonomske situacije u Bosni i Hercegovini i identifikovali glavne pokretače neravnoteža. Zadatak promjene nije nimalo lak. Zahtijeva samodisciplinu, nešto odricanja i veliku upornost. Mjere koje treba preduzeti su iz područja monetarne, fiskalne i lokalne politike. A moraju se terminirati na kratki i srednji rok. Stvar se komplikuje činjenicom da trebaju biti uključeni različiti  nivoi države. Također, treba razjasniti da li je ključnim nivoima vlasti cilj energična borba protiv inflacije ili postoje očekivanja da će porast cijena „pokriti“ očekivane i nepredviđene jazove između prihoda i rashoda? I sve to u puzajućoj „najvećoj političkoj krizi od Daytona“!

Umjesto zaključka primjer iz susjedne Hrvatske, dovoljno slikovito i poučno pokazuje kako „nezgrapno“ može biti odugovlačenje i nepravovremeno reagovanje monetarne vlasti. Nakon što je Narodna banka (HNB) najavila u januaru t.g. postrožavanje uslova za odobravanje potrošačkih kredita građanima – gotovinskih-nenamjenskih, ali i stambenih, sa namjerom da mjere stupe na snagu 1. aprila (čini se da je i datum bio pogrešan), da bi naprasno krajem marta pomjerila početak njihove primjene za 1. juli ove godine. Izvorni ciljevi mjera su bili dvoslojni (po našem skromnom mišljenju, više nego legtimni) : kroz usporavanje rasta kreditiranja smanjiti potencijalne rizike u slučaju usporavanje rasta ili recesije (dugoročniji cilj) i, još važnije, dati doprinos usporavanju inflacije (kratkoročno) jer je Hrvatska u vrhu EU po rastu cijena. Rezultat odgode: masovno ubrzanje zaduživanja stanovništva i, posljedično, poskupljenje ionako skupih stanova, pa su direktnu korist imale bankarski sektor, investitori i prodavci stanova, a u ekonomski sistem „ubrizgana“ dodatna doza nestabilnosti.

(TIP/Izvor: Forbes BiH/Autor: Dino Osmanbegović, diplomirani ekonomista, bankarski i finansijski ekspert/Foto: Ilustracija/Fena)