Od početka ove godine u Bosni i Hercegovini održana su dva skupa posvećena energetskoj tranziciji i dekarbonizaciji. Prvi je organizovan od strane nevladinog sektora (4. Sarajevo energetski forum) i na njemu je bilo i za očekivati promovisanje ideja u skladu sa zahtjevima i pogledima sponzora foruma. Drugi, onaj organizovan u Tuzli, je u svakom slučaju zanimljiviji obzirom da ga je organizovala zvanična vlast, FMERI, i trebao bi upućivati na zvanične pravce kojima vlast vidi kretanje energetskog sektora u budućnosti.

Konferencija u Tuzli po pitanju energetske tranzicije i dekarbonizacije je prvi skup koji je organizovala zvanična vlast i to je za svaku pohvalu. Međutim, nedostatak otvorenog dijaloga i razmjene ideja i pogleda je ono što je nedostajalo ovom skupu, bar u toku njegovog glavnog dijela.

Na konferenciji smo upoznati da Bosna i Hercegovina, a samim tim i njen veći entitet Federacija BiH, ima snažno opredeljenje za nastavak energetske tranzicije i dekarbonizacije, načinu rješavanja problema nastalih u vezi najave uvođenja taksi na emisiju ugljenika kao i problema vezanih za izgradnju novih postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Naglašeno je da je neminovno daljnje ubrzano odricanje od uglja i smanjenje proizvodnje električne energije iz naših termoelektrana, bez obzira na neke nove odnose u svijetu po pitanju upotrebe uglja ali i najave korištenja nekih novih tehnologija. Takođe, ukazano je na problem funkcionisanja sistemom, posebno njegovim balansiranjem u prošloj godini, iako je proizvodnja iz termoelektrana u ukupnoj proizvodnji električne energije u F BiH učestvovala sa više od 55 % a udio malih hidroelektrana, solara i vjetra malo iznad 6 %. Šta će tek biti kada termoelektrane, na primjer, budu proizvodile ispod 30 % električne energije.

Ipak, najvažniji podatak koji smo čuli na konferenciji jeste da elektro-energetskom sistemu FBiH trenutno nedostaje 1,5 miliona tona uglja (37 %) kako bi on nesmetano funkcionisa, odnosno neophodnosti povećanja proizvodnje uglja u našim rudnicima u bliskoj budućnosti sve dok ne izgradimo dovoljno novih kapaciteta za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Uz sav paradoks da pod temom dekarbonizacije energetskog sektora govorimo o nedostatku uglja za funkcionisanje istog, ostaje pitanje na koje se niko nije osvrnuo, kako obezbijediti tu količinu uglja iz naših rudnika znajući trenutno stanje i probleme u njihovom funkcionisanju. Kako će rudnici danas kratkoročno povećati proizvodnju uglja uz postojeću cijenu znajući da će ih neko možda za par narednih godina zatvoriti. Danas neki naši rudnici imaju ponude za prodaju uglja elektroprivredama nama susjednih država po cijeni znatno višoj nego što im to Elektroprivreda trenutno plaća, ali nemaju šta prodati.

Drugi paradoks budućnosti našeg energetskog sektora, a sa kojim smo isto tako upoznati, jeste otvorena najava upotrebe plina u proizvodnji električne energije u F BiH. Zamjena uglja plinom u proizvodnji električne energije nije nikakva dekarbonizacija, za naše uslove uzimajući kvalitet i rezerve našeg uglja, to je katastrofa, da ne upotrijebimo neku težu riječ. Znači u narednom periodu, niko nema hrabrosti reći da je to vjerovatno i poslije 2050. godine, kao tranzicijski energent u proizvodnji električne energije više se ne  spominje ugalj sada je to uvozni prirodni plin. Sama najava korištenja plina u proizvodnji električne energije naše rudnike uglja stavlja pod još veći pritisak. I kao što je prošla uprava Elektroprivrede učinila katastrofalne greške kupovanjem uglja iz privatnih rudnika, posljedice su osjetili i Elektroprivreda i državni rudnici, tako bi ova trenutna mogla sa pričom o plinu.

Kao što neki razmišljaju o mogućnosti proizvodnje električne energije iz nuklearnih postrojenja u Bosni i Hercegovini, i to smo čuli na konferenciji, mogli bi smo razmisliti i o mogućnosti korištenja nekih novih tehnologija u proizvodnji električne energije sagorijevanjem uglja, tehnologija hvatanja ugljenika. Zna se da je već danas električna energija dobijena na ovaj način jeftinija od one dobijene u neuklernim elektranama. I kada Hrvatska ovu tehnologiju uvodi za svoje cementara a u najavi su i plinske elektrane, odnosi se i na odluku predsjednika Trumpa o vraćanju korištenja uglja, zašto i mi ne bi o tome počeli razmišljati.

Onaj ko bude 2040. godine proizvodio električnu energiju spaljivanjem uglja sigurno će je iz uglja proizvoditi i poslije 2050. godine. 

(TIP/Autor: dr.sc. Safer Demirović, dipl.inž.rudarstva/Foto: FMERI)