Jedna ruka ključna, preletači brzi, a interes vrijedan. Kad se sve sabere rezultat je još jedna smjena vlasti u Tuzlanskom kantonu. Vijest je ovo koja to baš i nije jer godinama unazad niti jedan saziv nije dočekao kraj započetog mandata. I građani su navikli na promjene, pa osim što često ne mogu ni zapamtiti imena ministara, uglavnom ne očekuju napredak. Jer pozicija i izmjena je mnogo, a vrijeme je ograničeno.

Pad vlade je, čini se, u Tuzlanskom kantonu postao trend. Novinar Marko Divković je tokom svog rada ispratio brojne premijere i ministre. Kaže da je svaki saziv vlade, zapravo, podređen ličnim interesima i željama za direktorska mjesta.

„Većina ovih vlada, a ispratio sam ih podosta, jesu klasične, matematičko-interesne skupine. Samo je pitanje ko će svoje ljude poredati na čelne pozicije u javnim institucijama i koliko će to iznositi na žiro račun ili ispod tepiha, što bi rekao izvjesni gospodin iz Živinica“, kaže on.

Za naše društvo porazna je činjenica da jedna skupštinska ruka može imati toliku moć da smijeni vlast. Pa i nova vlada s Edisom Dervišagićem mogla bi završiti neslavno, jer do kraja mandata još ima vremena za preokrete.

„Kako god su oni došli na vlast, za mjesec mogu ovi koji su sada sišli vratiti ove koji su pobjegli, ili nekog drugog iz drugih stranaka na isti način kupiti. Jer to je klasična trgovina. Svi oni, samo što se ne vidi cijena u KM ili eurima ili direktorskim funkcijama. Manje-više je nebitno“, dodaje Divković.

U najmnogoljudnijem kantonu problema je mnogo, pa ni mandat od četiri godine nije dovoljan da se popravi sve što treba. Zbog čestih izmjena struktura vlasti izostaju zrela politika i kontinuitet rada, što na kraju rezultira sve učestalijim odlascima građana iz naše države.

„Ovim čestim smjenama, bojim se da se vrtimo samo ukrug i da samo slušamo istu priču, ista obećanja, a da ništa u konačnici ne dobivamo“, kaže sociolog Smiljana Vovna.

Osamnaest ruku u Skupštini Tuzlanskog kantona bilo je neophodno da opozicija postane pozicija i smijeni Vladu Irfana Halilagića. Sjednicu su obilježile brojne pauze, kao i zamjerke zastupnika iz SDA i DF-a i nezavisnog zastupnika Žarka Vujovića. Vujović nije dozvolio da bude smijenjen, pa je sam podnio ostavku. Nova većina optimistična je i smatra da će imati bolju saradnju s Federalnom vladom.

„Naravno da je bilo pritisaka, ne samo na njih nego i na ostale poslanike. Sve dok to ostaje u granicama normalnog ponašanja, mi to možemo tolerisati. Sve pritiske koji izađu izvan zakonskih okvira prijavit ćemo organima koji se time bave“, kaže Husein Tokić, predsjednik Skupštine Tuzlanskog kantona (SD).

„Bili smo krajnje korektni i u momentu kad smo bili pozicija i opozcija. Nismo pravili drame. Pustili smo da stvari teku. Da sačuvamo dostojanstvo i Skupštine i države“, ističe Muamer Zukić, zastupnik SDA u Skupštini Tuzlanskog kantona.

„Od danas možemo napraviti jednu sinergiju – a što je parlametarna većina dosad izbjegavala – s Federalne i Kantonalne vlade i da zajedno s budžetom Kantonalne vlade, koji je oko 800 miliona, i budžetom Federalne vlade, koji je oko osam milijardi, osiguramo značajnija ulaganja u Tuzlanskom kantonu“, poručio je Dževad Hadžić, predsjednik Kluba zastupnika SDP-a u Skupštini Tuzlanskog kantona.

Novu vlast u Tuzlanskom kantonu sada čine SDP, SDBiH, NiP, Naša stranka, PDA te dva zastupnika iz SDA – Asmir Hasić i Emir Salihović. Zanimljivo je da je u dvanaest godina ovaj kanton promijenio čak deset premijera. Svaki na poziciju došao uz zvučna obećanja, a uglavnom odlazio bez obavljenog posla. Hoće li Tuzlanski kanton i dalje ostati primjer političke nestabilnosti, jer 18 ruku je dovoljno, ali i vrlo nesigurno.

(TIP/Izvor: federalna.ba/Autorica: Azra Bećirović)