Predavanja profesora Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, Kasima Tatića, redovno privlače pažnju studenata, stručnjaka i svih onih koji žele dublje razumjeti složene ekonomske procese u BiH. Kao cijenjeni stručnjak i analitičar, profesor Tatić svojim stavovima doprinosi boljem razumijevanju ekonomski ključnih tema. U intervjuu za Forbes BiH analizira uvođenje neradne nedjelje za trgovine u Federaciji BiH i razmatra njene moguće efekte na radnike, poslodavce i ukupnu potrošnju. Također, govori o nivou razvoja i životnog standarda Bosne i Hercegovine u poređenju s Evropskom unijom, izazovima privlačenja investicija i potrebi za suštinskim promjenama koje bi unaprijedile način na koji živimo, radimo i razmišljamo.

Efekti neradne nedjelje

„Odluka o neradnoj nedjelji ne nosi samo ekonomske, već i društvene, socijalne, etičke i moralne efekte“, kaže Tatić dodajući da ona može donijeti neke lične benefite radnicima, ali da je potrebno pažljivo razmotriti sve aspekte, jer zakon ne propisuje da radnici ne rade nedjeljom, već da objekti budu zatvoreni, što otvara prostor za različita tumačenja vlasnika prodavnica, koji mogu angažovati radnike na poslovima koji ne zahtijevaju otvaranje prodavnica.

Prema mišljenju profesora Tatića, stvarni efekti ove mjere tek će se pokazati. „Možemo očekivati različite posljedice, a vrijeme će pokazati šta će dominirati. Neki smatraju da će prodaja ostati stabilna jer će ljudi kupovati tokom sedmice, dok drugi vjeruju da bi mjera mogla potaknuti online trgovinu. Međutim, kalkulacije ukazuju da značajnijeg pada prometa neće biti“, dodaje on, ističući kako je neradna nedjelja uobičajena praksa u nekim državama gdje su se ljudi već kulturološki prilagodili.

„Efekti ove mjere, po meni, zavise od načina na koji će ljudi reagirati, a zato je potrebno vrijeme, da vidimo šta će se desiti. U međuvremenu, bilo bi dobro da se dva ministarstva unutar iste vlade, ministarstvo rada i ministarstvo trgovine usaglase, da ne donose propise koji su u koliziji“, govori naš sagovornik.

Prijedlog Zakona o unutrašnjoj trgovini, koji predviđa zabranu rada trgovine nedjeljom u Federaciji BiH, samo je jedno od rješenja koje se odnosi na dio Bosne i Hercegovine. Slična situacija je i sa Zakonom o porijeklu imovine, koji je usvojen u Republici Srpskoj, dok se o njemu na državnom nivou gotovo i ne govori. RS najavljuje i emisiju narodnih obveznica, dok FBiH ovu mogućnost ne spominje.

Uzroke i dugoročne posljedice parcijalnih politika i rješenja,  profesor Kasim Tatić vidi i u činjenici da se entiteti ponašaju kao države, dok država Bosna i Hercegovina ima sve manje ovlasti.

Nemogućnost dogovora o ključnim pitanjima, poput ekonomskih reformi, profesor Tatić vidi kao ozbiljnu prepreku napretku i kreiranju ekonomske politike zemlje.

Mali nivo investicija

„Reformski paket koji je trebao da nam obezbijedi pristup milijardi eura je blokiran. Prva tranša je trebala da iznosi oko 70 miliona eura, a taj novac iz EU nismo mogli da povučemo, zbog toga što jedan entitet, RS, ne dozvoljava ingerencije Ustavnog suda na svojoj teritoriji. Vraćamo se na ono što smo rekli na početku; ako ne poštujete ustav jedne zemlje, vi nemate zemlju. U ekonomskom smislu imate mnogo problema, ali neki od najvažnijih su mali nivo investicija u BiH“, ističe Tatić.

Investicije u BiH čine samo 21-22 posto bruto društvenog proizvoda, dok Svjetska banka preporučuje minimalno 25 posto za ubrzani razvoj. Pored toga, ekonomija je opterećena prekomjernim učešćem javnog sektora, dok je relativno malo učešće privatnih preduzeća.

Racionalizirati poslovanje javnih preduzeća

„Ako idemo na racionalizaciju poslovanja i u ekonomske reforme, trebalo bi da se racionalizira poslovanje javnih preduzeća, u nekim slučajevima čak i da se bankrotiraju neki dijelovi koji su nesposobni da se sami održavaju. Ali mi imamo problem gdje će ti ljudi, ako ih oslobodite iz javnog sektora, a 30 posto je zaposlenih u javnom sektoru, što je jedan od najvećih procenata, treći smo u Evropi po tome“, govori Tatić.

Nafta je vrlo često izgovor za poskupljenje. A, kada padnu cijene nafte na svjetskom tržištu, nijedan trgovac ne vraća cijene nazad. I, niko tu ne reaguje. Zašto? Zato što je napravljena sprega između realnog i političkog sektora, Kasim Tatić za Forbes BiH

Posebno je alarmantno, navodi on, to što BiH bilježi masovan odlazak mladih i obrazovanih kadrova. Procjenjuje se da je 400.000 ljudi napustilo zemlju u posljednjim godinama, a do 2050. godine moglo bi ih otići još 700.000, nakon čega će u BiH ostati 2,7 miliona stanovnika. Ovaj trend smanjuje proizvodne kapacitete, kupovnu i potrošačku moć zemlje.

Bismarckov model

„Mi smo na otprilike 40 posto životnog standarda EU, a trebali bismo ostvarivati godišnji rast od 2-3 posto da bismo napredovali.  Međutim, uz pad radne snage, došli smo na odnos gotovo jedan radnik na jednog penzionera“, pojašnjava Tatić podsjećajući na originalni Bismarckov model koji je podrazumijevao da četiri ili čak pet radnika doprinosi za jednog penzionera.

„Prema procjenama Svjetske banke do 2050., ćemo se spustiti na stopu rasta od 1,2 posto i pitanje je da li ćemo se uopšte pomjeriti sa ovog statusa od 40 posto životnog standarda EU“, pojašnjava Tatić.

Cijene životnih namirnica i naftni derivati

Cijene osnovnih životnih namirnica i drugih proizvoda nezaustavljivo rastu. No, uprkos tome, potrošači nužno ne kupuju manje, a izostao je i bojkot proizvoda čija cijena je u posljednje vrijeme enormno skočila.

„Nažalost, u Bosni i Hercegovini ne postoji regulativa. Tržište nikad nije potpuno slobodno – uvijek morate imati određenu regulaciju kako biste zaštitili određene kategorije. To podrazumijeva mjere poput plafoniranja cijena, gdje država određuje maksimalni nivo cijena u interesu zaštite potrošača. Kod nas ti mehanizmi vrlo slabo funkcioniraju, počevši od elementarne funkcije, a to je reguliranje naftnih derivata“, ističe stručnjak.

U BiH, navodi dalje on, postoji udruženje, zasebno, koje regulira cijene po vlastitom dogovoru, što predstavlja tipičan oligopolski dogovor koji je u mnogim državama zabranjen.

„Nafta je vrlo često izgovor za poskupljenje. A, kada padnu cijene nafte na svjetskom tržištu, nijedan trgovac ne vraća cijene nazad. I, niko tu ne reaguje. Zašto? Zato što je napravljena sprega između realnog i političkog sektora. I te pare, koje se prikupljaju od naroda, što bi rekao Laza Lazarević, sve će to narod pozlatiti – se u stvari distribuiraju na način koji je poznat u ovoj državi“, kaže Tatić.

Japan kao dobar primjer učenja određenih vrijednosti

Često ističe misao: “Ako ne mogu promijeniti sistem u kojem živim, mogu promijeniti sistem po kojem živim.” Ipak, takva promjena zahtijeva hrabrost da se napuste ukorijenjene navike kao i promjenu načina na koji živimo, radimo, razmišljamo i konzumiramo. Osvještavanjem situacije u kojoj se nalazimo, informisanjem, učenjem, radom na sebi, može biti način na koji se to postiže, savjetuje on.

„Živimo u dobu vrlo brzih dopaminskih šotova, naš mozak je naviknut, odnosno želi da dobiva što više dopamina, kroz društvene mreže, klikanje, skrolanje i tako dalje, da stvara dopamin bez i malo truda. I onda, nažalost, imate ljude koji upadaju u jedan začarani krug, koji je jako veliki problem u BiH i u svijetu, mladi ljudi su pasivni, posmatraju navodno nekakve uspjehe koji se lažiraju na tim mrežama, dolaze u situaciju da govore čuvenu rečenicu: „svi mogu, ja ne mogu“, gube motivaciju. U zavisnosti od njihovog karaktera idu u dvije krajnosti. Ili u depresiju, ili u agresiju“, govori Tatić ističući:

„Jedina šansa je obrazovni sistem od najmanjeg uzrasta, od vrtića, gdje bismo morali da svojoj djeci ponudimo nešto drugo, umjesto tih dopaminskih inekcija koje imaju kroz društvene mreže, da ih vratimo na neki kolosijek gdje će oni imati volju uopšte da se bave sobom, da analiziraju svoje navike, da uoče štetnost svojih navika, pa onda da ih požele promijeniti, da rade na tome da ih promijene.

Vrlo teško da će svaki mladi pojedinac, ostavljen u vrlo nezgodnom okruženju poželjati da se temeljno mijenja. Mi odrasli kroz obrazovni sistem trebamo ih poučiti nekim stvarima. U Japanu ne ocjenjuju djecu do petog razda. U japanskim školama nema čistačica, djeca sama čiste. Nema poslužitelja hrane, djeca poslužuju jedni druge. Elementarna filozofija. Važno je da djeca nauče određene vrijednosti, da se tim mladim ljudima usadi prava informacija o stanju u kojem se nalaze, o potrebi da se to promijeni, o načinima da se promijeni i da im pomognemo na svaki način da to urade.

(TIP/Izvor: Forbes BiH/Autorica: Amela Keserović Polić)