Pred nama su još jedni izbori. Velika obećanja, raskošne političke kampanje i razbacivanje floskulama svuda su oko nas. Kao i obično, mnogo toga je samo mazanje očiju, ali tu i tamo nađe se i poneka rečenica koja bi zaista mogla donijeti nešto dobro, ako bi se ispunila.

Sa druge strane, kod dobrog dijela građana vidljiva je letargija, uz malu zainteresovanost za biranje nekoga.

Čuje se okolo ono standardno „svi su isti”, „nemam za koga” i „moj glas ionako ništa ne mijenja”.

Lično, ja ne mislim da su svi isti, kako su u politici ljudi zbog različitih motiva: jedni iz uvjerenja, drugi iz interesa, treći iz moranja, a četvrti sasvim slučajno.

Kada je u pitanju ono da jednostavno „nemamo za koga glasati”, rekao bih da svako ima drugačije preferencije, pa se zaista može desiti da neko ne može pokloniti svoje povjerenje nikome. To je skroz legitiman stav!

Međutim, ne bih se složio sa tim da jedan ili malo glasova ništa ne mijenjaju. Možda jedan glas ne izgleda značajno, ali istorija je pokazala da baš taj jedan glas ipak može biti odlučujući. Naročito na lokalu. I za to ne treba da idemo previše u prošlost. Dovoljno je da bacimo pogled na prošle Lokalne izbore u BiH 2020. godine.

Jedan astal glasača više

Na prošlim lokalnim izborima u opštini Pale, koja se nalazi u Federaciji BiH, načelnik je pobijedio sa samo 10 glasova razlike. Iako je mnogo poznatije ono Pale u Republici Srpskoj, Paljani u drugom entitetu pokazali su kako se sa malo glasova može promijeniti tok izbora.

Iako se čini nevjerovatnim, jer je deset glasova broj ljudi koji bi bez problema mogli sjesti zajedno za dva stola kada idu na ručak s prijateljima, na prošlim izborima Almin Ćutuk je sa 256 glasova pobijedio Ibrahima Komaricu koji je dobio 246 glasova. Na Palama je glasati moglo 622 birača, ali je glasalo njih 508. Među onih stotinu i kusur koji nisu izašli na biralište se, u stvari, i krio ključ pobjede na prošlim izborima.

Ako misliš da je 10 glasova mala razlika, šta tek reći za Kalesiju, gdje je kandidat za načelnika pobijedio s prednošću od samo pet glasova. Da, pet glasova, ili glasovi onoliko ljudi koliko ih stane u jedan automobil.

Sa dvije ekipe za basket tri na tri, koje bi izašle na glasanje, već bi se moglo govoriti i o preokretu rezultata na izborima.

U Kalesiji je Sead Džafić sa 5572 glasa bio za pet glasova bolji od Zijada Kulanića, kome je povjerenje dalo 5567 glasača. Ovdje je inače moglo da glasa 33523 lica, ali je svoje pravo iskoristilo njih samo 16909.

Dakle, male grupe birača imale su u svojim rukama moć da promijene sudbinu svojih zajednica na četiri godine.

Izborna sudbina ili šta su dva glasa značila za Petrovac, a jedan za Kupres?

Još dramatičniji primjer od prethodna dva dolazi iz opštine Petrovac, gdje su izbore odlučila samo dva glasa.

Dva glasa! Drago Kovačević je imao 292 glasa, a Milan Grbić 290 glasova u trci za načelnika opštine. Glasalo je 789 birača od njih 1147 koliko ih je moglo glasati.

Zamisli da su dva drugara umjesto u kafanu otišli na glasanje, da su to uradili muž i žena ili dvoje komšija – izbori u Petrovcu mogli su imati drugačiji rezultat. Nekada par glasova pravi razliku između pobjede i poraza.

Ipak, ništa nije tako upečatljivo kao priča iz Kupresa. Tamo je pobjednik dobio izbore sa samo jednim glasom razlike. Naime, u opštini Kupres u Republici Srpskoj, Gojko Šebez je sa 95 glasova pobijedio Momčila Marića koji je dobio 94 glasa. Od 349 birača, na izbore je izašlo njih 196.

Možda je neko na putu do birališta stao da kupi burek, naravno, onaj sa mesom, pa se zapričao, pa se onda prebacio do kafane… i na kraju nije ni glasao. Možda bi taj jedan glas, koji je izostao, promijenio ishod izbora i budućnost opštine. Da je na taj jedan, došao još jedan glas, Momčilo Marić bi možda bio ispred Šebeza i postao bi načelnik opštine.

Ovi primjeri podsjećaju koliko su lokalni izbori krhka rabota i kako čak i najmanje (ne)učestvovanje može imati odlučujući uticaj.

Razlika jednog glasa

Bosna i Hercegovina je poznata po svojoj složenoj političkoj strukturi, hiljadu različitih interesa i često fragmentiranim zajednicama. U svoj toj složenosti, lokalni izbori ističu se kao trenutak kada građani mogu direktno uticati na pravac u kome se njihove zajednice kreću.

Razlika od samo jednog ili nekoliko glasova može biti dovoljna da promijeni smjer kretanja lokalne zajednice, ko će upravljati projektima u njoj, kako će se planirati razvoj, te kakve će se odluke donositi o svakodnevnim problemima.

Iako se čini da jedan glas ne čini neku razliku, taj jedan glas može značiti mnogo više nego što izgleda na prvi pogled. Jedan glas može biti tas na vagi koji će prelomiti težinu u korist boljeg uređenja infrastrukture, boljih javnih usluga, boljih prilika za mlade ili podsticaja za lokalne biznise.

Ovo je naročito bitno u malim mjestima, gdje se manje-više svi znaju, i u kojima svaki glas ima potencijal da odluči izbore. Lokalni izbori nisu samo formalnost; oni su bar mala šansa da se čuje glas svakog pojedinca i da se taj glas pretoči u promjene.

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj stoluje hiljadu razlika… ali, ponekad je razlika samo jedan glas, za koji se ne čini da je mnogo veliki… dok ne bude baš onaj koji je presudan!

(TIP/Izvor: Buka)