Kraške pećine u BiH: Prirodna ljepota i turistička atrakcija

S obzirom na specifičan sastav stijena, Bosna i Hercegovina se može pohvaliti izuzetno velikim brojem kraških pećina i ‘nakita’ u njima.

Reljef predstavlja izgled Zemljine površine sa svim ravninama i neravninama te uzvišenjima i udubljenjima na njoj. On nastaje kao posljedica djelovanja unutarnjih i vanjskih sila koje svojom energijom stalno mijenjaju isti.

Za razliku od unutarnjih sila koje formiraju velike reljefne oblike, vanjske sile kao agensi mijenjaju primarni oblik i formiraju mnogo manje morfološke oblike. Jedna od vanjskih sila je proces kojim nastaju kraški oblici reljefa.

Zahvaljujući činjenici da je krečnjak vodootopiv nastaje proces koji modificira vanjštinu i unutrašnjost vapnenačkog prostora. Prostor južne Europe, kao i dobar dio Bosne i Hercegovine, obiluje krečnjakom u svom sastavu kao posljedicom izdizanja dna mora na kojem su se nataložili skeleti umrlih morskih organizama.

Izdizanje dna mora i formiranje planina je omogućilo da krečnjak bude u petrografskom sastavu terena.

Pećinski nakit Vjetrenice

Jedan od zanimljivijih oblika koji nastaje u krečnjačkom prostoru su kraške pećine. One nastaju u unutrašnjosti kraškog prostora kada voda korozijom “proširi” pukotine u kršu i napravi velika udubljenja. Osim pećina, koje su horizontalne, na sličan način nastaju i jame koje su vertikalnog smjera pružanja.

Za pećine se vezuje pojava pećinskog nakita koji ukrašava njenu unutrašnjost. Ovakvi podzemni oblici nastaju sedimentacijom kalcij-hidro-bikarbonata koji je posljedica kraškog procesa. Tu voda i ugljični dioksid djeluju na krečnjak i javlja se navedena hemijska reakcija.

S obzirom na specifičan sastav stijena, Bosna i Hercegovina se može pohvaliti izuzetno velikim brojem kraških pećina i nakita u njima. Ističe se pojava stalaktita, stalagmita, pećinskih stubova i zavjesa koji uljepšavaju unutrašnjost pećine. Naravno da to nije pravi nakit nego metafora, jer ovi oblici reljefa koji se izdižu sa dna ili spuštaju sa svoda pećine zaista im daju specifičnu ljepotu.

Neke pećine u Bosni i Hercegovini su poznate zbog nekih zanimljivih pojava u njima. Vjetrenica u Hercegovini je poznata po pojavi endemske vrste čovječje ribice. Osim toga, u njoj se nalazi preko 200 životinjskih vrsta sa 90 oblika troglobionata (životinje koje obitavaju u podzemlju).

Po bogatstvu biodiverziteta Vjetrenica je među zanimljivijim na cijeloj planeti. U njoj je i kostur leoparda, a jedna je od rijetkih koja je otvorena za posjetitelje. Ona je upisana u UNESCO popis svjetske prirodne baštine, a ime je dobila po snažnom strujanju vjetra. U njoj je čak 135 jezera.

Kilometri kanala Govještice

Po pećinskom nakitu je poznata Orlovača udaljena 15 kilometara od Sarajeva. Brojne životinjske vrste obitavaju u Govještici, pećini u kanjonu rijeke Prače. Svi kanali ove pećine su dugi više od 10.000 metara te je ona najduža u Bosni i Hercegovini. Poznata je i po skeletima medvjeda iz posljednjeg ledenog doba, a u njoj živi ogromna kolonija poznatih letećih sisara – slijepih miševa.

U blizini Sanskog Mosta su dvije pećine. Hrustovačka pećina obiluje nakitom, ali i grnčarskim predmetima koji svjedoče o životu u ovoj pećini kada je veći dio Europe bio pod ledom. Ona je park prirode, a slijepi miševi u njoj su zaštićeni zakonom. U njoj je i “soba totema” u kojima pećinski stubovi podsjećaju na indijanske toteme. Ako se dobro zagledate, ovi oblici podsjećaju na skulpture lava i slona.

Blizu Hrustovače je i Dabarska pećina u čijem centralnom dijelu je veliko jezero. Kao i u Vjetrenici, u njoj se nalazi čovječja ribica.

Vaganska pećina je smještena kod Šipova i prije nekoliko godina otvorena. Nekada su se u njoj od zime sklanjali čobani u nomadskom stočarenju, pa se tako i zove dvorana u njoj. Kod Kladnja je Djevojačka pećina. Gravure u njoj su iz paleolitika, pa je možemo zvati “bosanskohercegovačka Altamira”. Legenda kaže da je ime dobila po hrabroj djevojci čiji je grob u blizini pećine.

Endemska vrsta bosanskog ljiljana

Kod Zavidovića je Lukina pećina. U njoj je stalagmit koji liči na skulpturu majke sa djetetom. Osim skeleta izumrlog pećinskog medvjeda i raznih gmizavaca, u ovoj pećini je i endemska vrsta bosanskog ljiljana. Na Bjelašnici je pećina Megara zanimljiva po svojoj arheologiji i morfologiji čiji segmenti ukrašavaju njenu unutrašnjost.

Bijambare su, uz Vjetrenicu, najpoznatija pećina u Bosni i Hercegovini. Njena priroda je zakonom zaštićena, a nalazi se na rubu Nišićke visoravni. Ovo je kompleks od šest pećina od kojih najveća, nazvana Glavna, ima 420 metara dužine i četiri velika hodnika. Zadnji je najširi i zove se Koncertna dvorana zbog jačine zvuka u njoj. Bijambare “kriju” i ostatke pećinskog čovjeka i njegovog alata za obradu.

Osim šišmiša, u Bijambarama obitava i cvrčak koji zbog glasnosti posjetitelja često izlaze iz staništa u mračnim dijelovima pećine.

Neke pećine su poznate po svom historijskom značaju. Kod Blagaja na Buni, nedaleko od Mostara, nalazi se Zelena pećina koja je bila nastamba ljudi u neolitiku. Po tome je poznata i pećina Badanj nedaleko od mjesta Stolac.

U periodu Drugog svjetskog rata jedna pećina se proslavila, a nalazi se kod mjesta Drvar u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. U njoj je boravio Josip Broz tokom desanta na taj grad 1944. godine, a Drvar je u okviru SFRJ nosio zbog toga pridjev Titov.

Nisu poznate kao Altamira

Samo nekoliko pećina od navedenih ima neku posjetu i turistički značaj. Pećine u Bosni i Hercegovini nisu poznate kao Altamira u Španjolskoj po svojim crtežima ili pećine u južnoj Njemačkoj u kojima su obitavali Kromanjonci. Inače, najveća pećina na planeti je u Vijetnamu – Han Son Doong. Jasno je da se teško nadmetati sa spomenutim ili sa podvodnom Ordom u Rusiji i ledenom pećinom u Austriji – Eisriesenwelt.

Ulaganjima u infrastrukturu samih pećina, marketingom, te razvojem prometne komunikacije pećine mogu postati turistička atrakcija. Ne može se očekivati da se odmah dogodi posjeta kao u jami Postojna u Sloveniji, ali se mora krenuti ka pozitivnoj valorizaciji prirodnog bogatstva.

Ovoj priči treba dodati i podzemne vode koje se javljaju u pećinama i drugim kraškim oblastima. Svakako su iznimno zanimljive rijeke ponornice, od kojih je Trebišnjica najduža u Europi. U blizini pećina su i drugi površinski kraški oblici kao što su škrape, vrtače, uvale, kamenice i kraška polja. Sve navedeno daje posebnu sliku pejzažu, a specifičan i endemski biodiverzitet dodatno jača turistički potencijal.

Kada vas priroda nagradi nekim stvarima koje nisu tako raširene na drugim dijelovima planete to daje mogućnost da privučete one koji to ne mogu vidjeti u svom geografskom prostoru. Možda bi neke turističke ture iz velikih urbanih centara upravo trebale biti prema pećinama. Ljepota jeste u oku promatrača, ali pećine su lijepe u svačijem oku.

(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Vedran Zubić/Foto: FB)