Iako je tako i u drugim kantonima, ipak je javna tribina o stanju zdravstva u TK-u u prvi plan isturila ključni simptom njegove bolesti – politizaciju i svemoćan uticaj politike nauštrb struke i znanja.

Kako god to nekome izgledalo, pogotovo nakon dnevnih izvještaja lokalnih televizija, oglušivanje zvanica iz vlasti i struke o javnu tribinu Tuzlanskog akademskog kluba o aktuelnom stanju u zdravstvu Tuzlanskog kantona urodilo je korisnim po(r)ukama, a i povodima za zaključke s oba predznaka. Dobrohotnije pravdanje izostanka pozvanih i odgovornih zaziranjem pred oporo naslovljenom temom “Zdravstvo u Tuzlanskom kantonu – revolucija ili disolucija?”, potanko je objašnjenje za izostanak predstavnika resornog ministarstva, odgovornih iz UKC-a Tuzla, iz Zavoda za zdravstvenu zaštitu, iz esnafskih komora i sindikalnih ljekarskih organizacija, iz većine domova zdravlja u TK-u…

Prvi uslov za to je otkloniti osnovnu, odveć dugo prisutnu prepreku, bolje reći kočnicu nastojanjima da zdravstvo u ovom dijelu zemlje bude, najprije, ono što je nekad bilo, a onda i da ode korak dalje, u skladu s evropskim standardima, kao i u svim drugim oblastima. Riječ je o – precizno to dijagnosticira prof. dr. Rifatbegović – nerazumno velikom uticaju politike na struku i na ono što bi struka morala odlučivati u zdravstvu. Sumorno je iskustvo i u TK-u u vezi s tim. Kako koja stranka dođe na vlast, tako se u vrhu spiska ciljeva koje naumi i uspije ujagmiti – obavezno nađe i zdravstvo. Krenu promjene menadžmenta, slijedi “sječa glava” u klinikama i službama, a vrhunac je masovno zapošljavanje po stranačko-političkoj, “i po babu i po stričevima” liniji podobnosti na račun stručnosti. I, što je najgore, na štetu građana.

Poslije fiksiranja politike na čelo spiska simptoma onoga što čini aktuelnu dijagnozu zdravstva TK-a, i uvodničari i učesnici u raspravi su otišli i malo dalje. Nesuvislom su nazvali od politike određenom i zakovanom isključenošću zaposlenih u zdravstvu iz odlučivanja o njemu (“Niko ih ni za šta ne pita”). To za posljedicu, uz “legendarnu” svemoć politike, ima i zanemaren plan razvoja kadrova u zdravstvu, pa je odavno standard postao model “od štapa i kanapa”, zapošljavanje zaobilaznim, nerijetko nezakonitim, ali vlasti potrebnim i korisnim putevima. Pošto je to tako, nije čudo da građani, kad su u poziciji pacijenata, nemaju skoro nikakva prava, a još manje uticaja, niti se i za šta važno pitaju, pa su često kolateralna šteta i plaćaju najviši ceh stanju u ovoj oblasti.

I kad se pukom iluzijom nazove ono što je javna tribina TAK-a predložila kao rješenje, pogotovo u vezi s depolitizacijom zdravstva, nije uputno ignorisati ono što je predloženo i za šta se vjeruje da će doći do čula nadležnih i odgovornih. Poduži spisak prijedloga sadrži, uz ostalo, neodgodivo unapređenje hitne medicinske službe, posebno ozbiljnije poteze u vezi s urgentnim centrom u Tuzli, jer se zna da prosječno dnevno čak 400 pacijenata iz TK-a dolazi na kapije UKC-a. Slijedi zalaganje za to da građani budu subjekti, oni u čijoj su službi zdravstveni radnici, a ne samo predmet dugih lista čekanja i dijagnostičkih procedura, neizvjesnosti i, katkad, izostale ili zakasnjele usluge i zaštite. Tu je i popunjavanje specijalističkih službi u domovima zdravlja (prije 50 godina Hitna služba Doma zdravlja Tuzla je imala dežurnog stomatologa, koga odavno nema), jer većina njih pruža samo primarnu zaštitu, potom uređivanje odnosa javnog i privatnog zdravstva, izmjena zakonskih rješenja u ovoj oblasti, pogotovo u finansiranju i u nadležnosti (pacijent iz jednog kantona u drugom ima ograničena ili nikakva prava)…

Javna tribina o zdravstvu u Tuzlanskom kantonu, naglašeno je, nije imala namjeru nikoga napadati, ni o čemu mudrovati, niti dijeliti pamet. Cilj joj je bio apelovati na nadležne – i u politici i u struci – da se osvrnu oko sebe i vide da postoje i oni koji žele pomoći, koji to mogu i kojima iskustvo, znanje i dugogodišnja praksa u zdravstvu predstavljaju ubjedljivu legitimaciju za uključivanje u rješavanje problema i otklanjanje slabosti i manjkavosti. To su učesnici TAK-ove tribine podvukli podebljavanjem potrebe za tim da se liječenje od zaraženosti zdravstva politikom nazove prvim uslovom za početak potrebnih promjena. Jer, oboljelost zdravstva od politike je svima vidljiva i jasna. Ogleda se na krupnim i bolnim pitanjima – poput “epske” nabavke linearnog akceleratora u UKC-u Tuzla, čiji problemi (ni akcelerator) na tribini nisu ni pomenuti, kako TAK ne bi upao u zamku bavljenja politikom, koja je ionako previše unazadila zdravstvo. Ne samo u Tuzlanskom kantonu i u UKC-u Tuzla.

(TIP/Izvor: Oslobođenje/Autor Zlatko Dukić/Foto: Ilustracija)