Izazovi digitalnog doba: Kako prepoznati ‘strah od propuštanja nečeg važnog’?
Balansiranje i svjesna upotreba društvenih mreža trebala bi mladima pomoći u iskorištavanju njihove prednosti i minimiziranju negativnih aspekata, kaže prof. dr. Elma Selmanagić-Lizde.
„Akronim FOMO predstavlja prva slova engleskih riječi Fear of Missing Out, koje u psihologiji opisuje stanje uznemirenosti koje osjećamo zbog dojma da drugi ljudi žive ispunjenije i zanimljivije živote od nas. Zapravo, stvara nam osjećaj isključenosti iz života koji ‘prolazi pored nas’“, objašnjava prof. dr. Elma Selmanagić-Lizde, redovna profesorica na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i sistemska porodična psihoterapeutkinja.
Prema njenim riječima, FOMO ne predstavlja novi fenomen ljudskog ponašanja, ali je u velikom porastu posljednjih nekoliko godina zbog sve veće popularnosti društvenih mreža.
„Upravo na tragu tog fenomena, moj prijatelj i kolega sa Jagelonskog univerziteta u Krakowu, prof. dr. Lukasz Tomczyk i ja, radili smo istraživanje o odnosu mladih Bosne i Hercegovine prema društvenim mrežama i strahu od propuštanja informacija. Na osnovu dobivenih podataka od preko 800 mladih, prosječne starosti od 13 godina, zaključili smo da 20-ak posto mladih ispitanika pokazuje nekoliko simptoma straha od propuštanja informacija na internetu, dok 30 posto njih pripada rizičnoj grupi ovisnih o internetu“, rekla je Selmanagić-Lizde.
Kaže da danas sve više mladih razvija ovisnost o internetu i društvenim mrežama, a da toga nisu ni svjesni – kako oni, tako ni njihovi roditelji, što postaje ozbiljan problem za njihov uspješan i funkcionalan život te nepovoljno utječe na dinamiku odnosa unutar porodice.
„Već godinama ovisnost o internetu među mladima predstavlja dijagnostički, obrazovni, odgojni i preventivni izazov koji pokreće brojna pitanja i otvara diskusije o razmjerima i mehanizmima tog procesa. Postoji nekoliko znakova koji nam mogu pomoći da prepoznamo FOMO, a oni su: često provjeravanje društvenih mreža, osjećaj anksioznosti ili tjeskobe (posebno kada vidimo da su drugi ljudi na događajima na kojima mi nismo), stalno planiranje aktivnosti kako ne bismo nešto propustili, teškoće s fokusiranjem na ono što trenutno radimo, konstantni osjećaj nezadovoljstva, kao i osjećaj stresa prilikom donošenja odluka, jer se bojimo da ćemo propustiti eventualno neku bolju opciju.“
Ne krije da je FOMO značajan psihološki fenomen koji može imati ozbiljne posljedice po psihičko i mentalno zdravlje i zbog toga ga je važno prepoznati i poduzeti aktivnosti koje će doprinijeti detektiranju i ublažavanju simptoma.
„Činjenica je da FOMO može biti efikasan alat u marketingu, međutim marketeri bi morali balansirati između stvaranja uzbuđenja i izgradnje povjerenja kod potrošača. Naravno da je njihov cilj zarada, ali etika i transparentnost trebali bi biti u središtu marketinških strategija kako bi zadržali i osigurali dugoročno zadovoljstvo i lojalnost kod kupaca. Marketinški stručnjaci bi morali stvarati autentične veze s potrošačima, a ne oslanjati se isključivo na taktike koje, nažalost, mogu izazvati negativne emocije“, rekla je Selmanagić-Lizde.
Ublažavanje emocionalne reakcije
Prema njenim riječima, društvene mreže imaju neupitan utjecaj na mlade te im pružaju priliku za povezivanje s vršnjacima, dijeljenje interesa i izražavanje kreativnosti.
„Istovremeno, one mogu biti izvor informacija, odgojnih i obrazovnih sadržaja, što svakako doprinosi digitalnoj pismenosti. Međutim, društvene mreže imaju i negativne posljedice koje prepoznajemo kroz povećanje osjećaja anksioznosti i depresije zbog upoređivanja s drugim ljudima, kao i izloženost cyberbullingu. Nekontrolisana upotreba može dovesti do smanjenja fizičke aktivnosti i poremećaja spavanja. I zbog toga, balansiranje i svjesna upotreba društvenih mreža trebala bi mladima pomoći u iskorištavanju njihove prednosti i minimiziranju negativnih aspekata društvenih mreža“, kaže sagovornica.
Dodaje da su negativni komentari na društvenim mrežama postali neizbježan dio digitalnog iskustva te da suočavanje s njima može biti jako izazovno, posebno za mlade.
„Prvo i najvažnije, važno je razumjeti da su negativni komentari vrlo često više odraz onoga koji piše komentare, nego osobe kojoj su upućeni. Ljudi mogu ostavljati negativne komentare iz različitih razloga, uključujući ličnu nesigurnost, frustraciju bilo koje vrste, zavist ili jednostavno potrebu za pažnjom. Ova spoznaja može pomoći u ublažavanju emocionalne reakcije na takve komentare.“
Nadalje kaže da je upravo način na koji upravljamo svojom emocionalnom reakcijom ključan korak u nošenju s negativnim komentarima.
„Umjesto impulsivne reakcije, trebali bi, barem pokušati zastati, duboko udahnuti i razmisliti o najboljem načinu odgovora, ako je odgovor uopće potreban. Smirenost i promišljenost koje su nam u tom trenutku najviše potrebne mogu spriječiti eskalaciju konflikta i očuvati naše mentalno zdravlje. Također, korisno je razviti ‘deblju kožu’ i ne shvaćati sve komentare lično, jer anonimnost na internetu često ohrabruje ljude da kažu stvari koje ne bi rekli licem u lice“, rekla je Selmanagić-Lizde.
Također, kako kaže, podrška prijatelja, porodice ili profesionalnih savjetnika može biti od velike pomoći jer razgovor o negativnim komentarima s nekim kome vjerujemo može pružiti bolje uvide i perspektive, kao i emocionalnu podršku.
„Mnogi ljudi pronalaze olakšanje u dijeljenju svojih iskustava s onima koji su prošli kroz slične situacije, jer to može pomoći u osjećaju da nisu sami. Postavljanje granica na društvenim mrežama također je bitno. To može uključivati blokiranje ili prijavljivanje korisnika koji uporno ostavljaju uvredljive komentare, kao i ograničavanje vidljivosti svojih objava samo na pouzdane prijatelje i kontakte. Upravljanje privatnošću i interakcijama na društvenim mrežama omogućuje mladima da bolje kontrolišu svoje digitalno okruženje“, kaže sagovornica.
Prikazivanje savršenog života
Imajući u vidu da živimo u svijetu gdje su lajkovi i pratitelji postali mjerilo popularnosti i uspjeha, dodaje da su ljudi skloni prikazivati idealizovane verzije sebe kako bi zadovoljili očekivanja svoje publike.
„Ova potreba može biti podstaknuta i uspoređivanjem s drugima, jer društvene mreže nude platformu za konstantno uspoređivanje s naizgled savršenim životima drugih ljudi. Potreba za prikazivanjem savršenog života na društvenim mrežama često proizlazi iz želje za društvenim priznanjem i potvrdom, koje najčešće nemamo u stvarnom životu. Prikazivanje savršenog života može biti opasno, jer stvara nerealna očekivanja kako za one koji objavljuju sadržaj, tako i za one koji ga konzumiraju.“
Prema riječima sagovornice, kada ljudi vide samo uspješne trenutke drugih, mogu osjetiti pritisak da i njihovi životi moraju biti savršeni, što može dovesti do osjećaja manje vrijednosti i nezadovoljstva vlastitim životom.
„Takav pritisak može rezultirati povećanjem anksioznosti, depresije i drugih mentalnih i zdravstvenih problema. Nadalje, prikazivanje idealizovanog života često podrazumijeva skrivanje stvarnih problema i izazova s kojima se ljudi suočavaju. To, vrlo često, dovodi do osjećaja usamljenosti i izolacije. Osim toga, konstantno nastojanje da se prikaže savršen život može odvratiti ljude od stvarnih i autentičnih iskustava i umjesto da uživaju u trenutku, mnogi se fokusiraju na kreiranje sadržaja koji će prikupiti što više lajkova i pozitivnih komentara. To najčešće rezultira površnim vezama i smanjenjem kvalitete stvarnih interakcija“, rekla je Selmanagić-Lizde.
Zbog toga, nadalje govori, roditelji imaju ključnu ulogu u vođenju djece kroz kompleksnost društvenih mreža i poticanju zdravih digitalnih navika.
„U digitalnom dobu, gdje su društvene mreže sveprisutne, roditelji moraju aktivno učestvovati u obrazovanju svoje djece o odgovornoj i sigurnoj upotrebi ovih platformi. Prvo i najvažnije, roditelji trebaju biti primjer. Djeca često oponašaju ponašanje svojih roditelja, pa je važno da roditelji sami praktikuju zdrave digitalne navike. To uključuje ograničavanje vremena provedenog na društvenim mrežama, postavljanje jasnih granica između digitalnog i stvarnog svijeta, te izbjegavanje prekomjernog dijeljenja privatnih informacija u virtualnom svijetu. Kada roditelji pokažu odgovorno korištenje društvenih mreža, djeca su sklonija slijediti njihov primjer“, kaže sagovornica.
Nedostatak adekvatne edukacije
Dodaje da djeca danas odrastaju u društvu koje vrednuje individualnost i autonomiju, mnogo izraženije nego što je to bio slučaj sa starijim generacijama.
„Ovo sigurno rezultira većom slobodom za djecu kada je u pitanju donošenje odluka, što ponekad može biti u sukobu s roditeljskim željama i očekivanjima. Utjecaj vršnjaka, također, predstavlja jedan od značajnijih faktora, a to znači da djeca i mladi sve više traže prihvaćanje i priznanje od svojih vršnjačkih skupina, što može umanjiti utjecaj roditelja i potaknuti djecu na donošenje odluka koje nisu u skladu s roditeljskim vrijednostima ili pravilima. Uprkos ovim izazovima, roditelji i dalje mogu i trebaju zadržati važan utjecaj nad svojom djecom kroz prilagođene i savremene pristupe roditeljstvu. Otvorena i iskrena komunikacija ključna je za održavanje veze i povjerenja između roditelja i djece.“
Obrazovanje, prema njenim riječima, može pomoći mladima da razviju digitalnu pismenost i kritičko razmišljanje kako bi se bolje nosili s izazovima tehnologije, te da kroz učenje o sigurnosti na internetu, prepoznavanju lažnih vijesti i razumijevanju digitalne etike, mogu steći vještine potrebne za odgovorno korištenje tehnologije u svakodnevnom životu.
„Nažalost, naš školski sistem zaostaje za brzim razvojem tehnologije, što rezultira nedostatkom adekvatne edukacije o digitalnoj pismenosti i sigurnosti na internetu. Djeca i mladi danas često posjeduju naprednije razumijevanje tehnologije nego što im to školski programi pružaju. Zbog toga je, još juče, bilo potrebno reformisati obrazovni pristup kako bi se više pažnje posvetilo savremenim izazovima digitalnog doba. Ukratko, nedostatak adekvatne edukacije i resursa u školama, otežava učenicima prilagodbu na uspješno korištenje savremenih digitalnih alata, što ih ostavlja nespremnim za tehnološki napredak i tržište rada, koje se strahovito brzo mijenja“, zaključuje Selmanagić-Lizde.
(TIP/Izvor: Al Jazeera/Autor: Jasmin Alibegović)
Lakrdija.