Komemoracija povodom smrti poznatog zeničkog glumca Harisa Burine, koji je u 62. godini preminuo u srijedu rano ujutro, održana je danas u Velikoj sali Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, a prisutni članovi porodice, kolege, sugrađani i prijatelji, glumca su na vječni počinak ispratili velikim aplauzom.

Burina je glumačku karijeru i počeo kao mladić na Dječijoj, omladinskoj i lutkarskoj sceni zeničkog BNP-a, u kojem je tek po povratku iz inostranstva 2007. godine postao stalni član glumačkog ansambla.

Zadnjih godina je u zeničkom i drugim pozorištima najviše igrao autorsku monodramu “Ćorkan”, prema motivima iz djela nobelovca Ive Andrića “Ćorkan i Švabica”, čije je dijelove na današnjoj komemoraciji predstavio zenički glumac Saša Handžić.

Od svog su se kolege oprostili i članovi zeničkog ansambla Sabina Kulenović, Robert Krajinović, Benjamin Bajramović Selma Mehanović. 

“Haris je čovjek koji je ostavio neizbrisiv pečat, prije svega u našim srcima, jer je on bio takav – otvoren, poseban, beskrajno talentovan…Čovjek koji je obilježio ne samo ove daske, ovo pozorište, nego i naš grad i našu državu. Koji je pronosio ime BiH od Edinburga, gdje je bio jedini čovjek koji je dobio nagradu od Kraljice. Zaista je teško reći da njega više nema s nama, ali on će zauvijek tu biti”- kazao je u izjavi za medije Handžić.

Burina je uradio još neke autorske projekte, poput predstave “Kako je govorio Lepi” te autobiografsku (ne)stand-up komediju “I ovo…i ono…i sve!”, a iza njega su ostale mnoge filmske zapažene uloge. 

Na festivalu u Mostaru istovremeno je dobio Malu i Veliku Lisku, a glumio je i u kultnoj predstavi “Audicija”, u kojoj su glumili studenti Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo, koju je upisao 1982. godine i na kojoj je i okončao studije glume.

“Mi smo se upoznali te 1982. godine na prijemnom ispitu na ASU. Tada su ti prijemni ispiti bili mnogo brojniji, kada su u pitanju kandidati. Mislim da nas je bilo oko 300, a primljeno je osmero…Četiri smo godine svaki dan bili zajedno. Emir Kusturica je bio mentor i šef klase. Moja prva vježba na akademiji bila je s Harisom Burinom”- prisjetio se Emir Hadžihafizbegović, koji je bio studentski kolega Burine.

Hadžihafizbegović je izdvojio nevjerovatnu energiju s kojom je živio i nastupao Burina, od kojega se oprostio i Nebojša Šurlan. Šurlan je za ovu priliku, kako je kazao, prvi put u Zenicu stigao iz Beograda. 

On je naveo kako je Burina, nakon što je počeo rat u BiH, “protjeran iz Beograda” gdje je imao stalni glumački angažman. Morao je, kaže on, pobjeći u Francusku kako bi “od zlih ljudi sačuvao glavu”.   

Tokom ratnih godina i boravka u Francuskoj, osnovao je alternativno pozorište “La Fenêtre”, s kojim je 2003. godine za predstavu “Ptice Sarajeva”, koju je on i režirao, drugi put dobio nagradu na poznatom festivalu u škotskom Edinburgu. 

Nagradu na istom festivalu, naime, dobio je i prije rata u Bosni i Hercegovini, tada za predstavu “Tetovirano pozorište”, u režiji Mladena Materića i izvedbi Otvorene scene Obala Sarajevo.

Dženaza Harisu Burini je klanjana u haremu Sultan Ahmedove – Čaršijske džamije u Zenici poslije džuma namaza, a ukop je obavljen na Gradskom mezarju Crkvice.

(TIP/Izvor: Fena/Foto: Vehid Begunić)