Novi dokumentarac “Girls State” – nastavak hvaljenog dokumentarca iz 2020. godine “Boys State” – istražuje šta bi se dogodilo ako bi tinejdžerke vodile vladu i nudi izlaz iz polarizovane politike SAD-a.

U 2020. godini, filmski stvaraoci Jesse Moss i Amanda McBaine stavili su politiku Generacije Z u centar pažnje sa svojim hvaljenim filmom “Boys State”. Fokusiran na nacionalnu američku političku inicijativu u SAD-u započetu 1930-ih, koja učenike srednjih škola uvodi u demokratske procese, “Boys State” je pratio 1000 tinejdžera koji se okupljaju na sedmodnevnom letnjem kampu u Teksasu kako bi formirali simuliranu vladu. Ovaj film osvojio je prestižnu nagradu Grand Jury Documentary na Sundance festivalu.

Četiri godine kasnije, dok su SAD na pragu izbora, Moss i McBaine se vraćaju sa aktuelnim nastavkom, “Girls State”. Smješten u saveznoj državi Missouri, “Girls State” ispituje ekvivalentan scenario u kampu za djevojke.

U “Girls State” 500 tinejdžerki se takmiči za pozicije uključujući guvernerku i mjesta u Vrhovnom sudu. Dok počinju izražavati svoje političke uvjerenja i ambicije, učesnice se suočavaju s odgovornostima i moralnim pitanjima koja dolaze sa upražnjavanjem političke moći – kao i s ograničenjima političke moći te ukorijenjenim društvenim strukturama koje diktiraju te moći.

Iako su Moss i McBaine već pokrili slične teme svojim originalnim filmom, kažu da ih je raširena “hiperpolarizacija” u SAD-u navela da naprave nastavak fokusiran na žene.

“Mislim da smo 2018. tražili načine koji bi nam pomogli da shvatimo  polarizaciju zemlje…da razumijemo zašto je naša zemlja došla do mjesta na kojem se nalazi,” kaže McBaine za BBC Kulturu. “Svi smo bili prilično traumatizovani zbog ekstremne političke situacije u kojoj smo se nalazili – lijevo, desno, kako god.” “Sada i tada, mislim da svi sebe pitamo, kakva je naša politička budućnost?” dodaje Moss.

Dok je “Boys State” sniman u The Lone Star državi, Moss i McBaine su odabrali Missouri za “Girls State”, jer, imajući biračko tijelo koje je rasprostranjeno preko političkog spektra, sadrži toliko mnogo “protivrječnosti” koje prožimaju trenutni politički pejzaž SAD-a. Postojao je i praktičan razlog: prvi put ikada, državni kampovi za mladiće i djevojke održavali su se u istom kampusu. “Missouri je (ponekad) po nazivana podrugljivo nazivana prolaznom državom (pogrdan naziv za države u SAD-u kroz koje ljudi prolaze, ali ih nikada ne bi posjetili), ali zapravo utjelovljuje iste (kontraste kao i Teksas),” kaže Moss. “Ima republikanskog senatora Joshu Hawleya, i ima Cori Bush, članicu Odreda  (grupa progresivnih demokrata) iz St. Louisa. I ima sve između. Ima ruralno, predgrađe, ima ove velike gradove. “Djevojke koje dolaze iz tih gradova od 300 ljudi, nikada prije nisu upoznali mladu crnkinju.”

U filmu, tvrdi McBaine, “vidite nelagodu tog susreta, ali vidite i obećanje tog susreta “.

Napravivši “Girls State” još aktualnijim, sedmicama nakon što su Moss i McBaine počeli snimati film 2022. godine, procurila je dokumentacija Vrhovnog suda SAD-a koja je sugerirala da se ustavno pravo na abortus sprema biti poništeno. Dok je Vrhovni sud Girls State-a raspravljao o abortusu, dok su učesnice razmišljale o implikacijama curenja informacija, upravo su se ta prava dovodila u pitanje u stvarmom svijetu u stvarnom svijetu, u stvarnom vremenu. Dajući filmu još više relevantnosti, nekoliko dana nakon što je snimanje završeno, Vrhovni sud je službeno poništio svoju odluku iz 1973. godine u slučaju Roe protiv Wadea. Prema Mossu, ovo pitanje koje definiralo generaciju imalo je veliku težinu tokom snimanja.

 “Osjećam da je to bilo sve, svuda, odjednom”, kaže on, referirajući se na haotičnu atmosferu za učesnice kampa nakon curenja informacija. “Nikada nije procurilo mišljenje Vrhovnog suda, barem ne u mom životu… (osjećalo se kao) mač koji visi nad njihovim glavama.”

U dokumentarcu, jedna od najvećih tema je abortus, pitanje koje ostaje podijeljeno za mnoge Amerikance. Prema podacima iz 2022. godine nepristranog Pew Research Centra, 61% Amerikanaca smatra da abortus treba biti legalan u svim ili većini slučajeva, dok 37% smatra da bi trebao biti ilegalan u svim ili većini slučajeva. “Ovo je posebno pitanje, za koje znamo da ima ogroman izborni značaj na federalnom i državnom nivou… Ove mlade žene žele se suočiti s njim jer se to tiče i njihovih tijela”, kaže Moss. “Osjećaju da je ovo razgovor koji su uglavnom vodili  muškaraci.” Jedan aspekt koji Moss i McBaine nisu predvidjeli bio je nijansiranost stavova o političkim temama – koji su često bili iznenađujući. Ta raznolikost mišljenja odrazila se na učesnice poput Emily Worthmore, konzervativku i kćerku pastora, koja, iako je čvrsto protiv abortusa, vjeruje u dopuštanje drugim ženama da samostalno donose odluke o tom pitanju. “Imate mjesta poput Kanzasa i Ohija gdje razgovor o abortusu nije tako jednostavan. Dakle, Emily je predstavljala mali dio tih glasova”, kaže Moss

Ipak, jedan od najviše osvježavajućih elemenata bio je taj što su oni koji se nisu slagali pokazali suosjećanje i poštovanje. U jednom ključnom trenutku, Worthmore i Cecilia Bartin, liberalna aktivistkinja, vode živu, ali civilizovanu raspravu o posjedovanju oružja. “Postojala je ogromna volja za slušanjem, to mi je dalo puno optimizma”, kaže McBaine. “Tinejdžeri su također elastični. I jedno od pitanja koja bismo postavili djeci kada smo bili na audiciji bilo je, ‘o čemu ste promijenili mišljenje? Jesi li sposoban promijeniti mišljenje? Ako jeste, kako ste to učinili? “, kaže Moss.

Još jedno važno pitanje koje “Girls State” obrađuje je nedostatak ženske zastupljenosti u vladi SAD-a, problem koji su kritikovale neke učesnice i koji je ilustriran na početku filma. Fotografije američkog Kongresa od prije 100 godina, s jednom ženom okruženom muškarcima, stavljene su u kontrast s jezivo sličnim slikama iz kasnijih desetljeća, sve do 2020. godine, gdje se Nancy Pelosi (predsjednica (Zastupničkog doma američkog Kongresa)  i predsjednik SAD Donald Trump vide u Kabinetu, okruženi morem muškaraca.

Prema Pew Research Centru, 2023. godine žene su činile 29,9% senatskih mjesta savezne države SAD-a i 33,7% mjesta u saveznoj skupštini ili Zajednici, što je stavljalo SAD na 71. mjesto u svijetu po ženskoj zastupljenosti u nacionalnim parlamentima za februar 2024. godine. To je problem koji nije zanemaren sa  učesnicama Girls State-a. Iako se raspravljalo o temama poput abortusa, oružanog nasilja i klimatskih promjena, dokumentarac uključuje pritužbe djevojaka da je u ranim dijelovima programa bio veći naglasak na tome da djevojke podržavaju jedna drugu, umjesto da raspravljaju o problemima i simuliraju ozbiljne i sadržajne političke debate – što nije slučaj kod mladića. Djevojke “žele da se njihovi glasovi čuju”, kaže McBaine.

Ipak, u filmu se pojavljuje još sustavnije pitanje, ono koje prožima i sam događaj kojem djevojke prisustvuju. Dokumentarac pokazuje kako Worthmore otkriva razliku u finansiranju od 400.000 dolara između državnih programa za djevojke i mladiće. Program za djevojke – s oko 500 delegata – dobiva 200.000 dolara, dok program za mladiće od nešto više od 800 delegata dobiva 600.000 dolara.

I druge nejednakosti otkrivaju se u filmu – djevojkama je propisan kodeks odijevanja, dok mladićima nije, a ta se razlika odražava u govoru Bartin u kojem ona ogorčeno izjavljuje  “naša tijela su kontrolirana”. Djevojkama, a ne mladićima, daje se “sistem partnerstva” u kojem ne mogu ići nigdje same – što je namijenjeno njihovoj sigurnosti, ali u filmu nekoliko djevojaka otvoreno dovodi to u pitanje, izražavaju frustraciju i žale se da je to dvostruki standard. I guverner države Boys State-a pod kontrolom je guvernera Missourija Mikea Parsona, što se ne događa na Girls State-u.

Te razlike bile su jedan od aspekata koji su Mossu i McBaineu otvorili oči. “Mladići se jednostavno drugačije tretiraju. Daju im se različite prilike”, kaže Moss. “Zašto bi to trebalo biti u redu?” Worthmore je napisala članak objavljen na web stranici Missouri Girls State-a, u kojem je direktorica Missouri Girls State-a Macae Mickens istaknula da se programi za djevojke i mladiće finansiraju odvojeno zbog različitih načina na koje su strukturirani. Brad Lear, direktor Missouri Boys State-a, rekao je Worthmorevoj: “American Legion (Američka legija) i American Legion Auxiliary (Američka pomoćna legija) su dvije odvojene veteranske organizacije… one su nezavisne organizacije.”

Delegati Missouri Boys State-a također su govorili Worthmorovoj o nejednakostima iz njihove perspektive – uključujući posjetu Girls State-a u Missouri State Capitolu koji mladićima nije ponuđen. Prema Vox Magazineu, “Iako još uvijek postoji razlika u financiranju i drugi problemi koji se javljaju unutar programa, djevojke sada dijele nastavu i sadržaje programa s mladićima i dobijaju slobodno vrijeme za sport.”

Moss i McBaine se nadaju da će “Girls State” potaknuti i veću zastupljenost žena u politici SAD-a i veći politički angažmana Generacije Z. “Moramo zamisliti zdraviju politiku prije nego što tamo stignemo,” kaže Moss. “I mislim da film nadamo se nudi korektivnu mjeru stalnoj toksičnosti koju svi konzumiramo (doživljavamo) zbog nekih tamnih sila u našoj trenutnoj politici. Mislim da ove djevojke nisu naivne. Nisu sentimentale. Vrlo su utemeljene i vrlo realistične u pogledu preprekama s kojima se suočavaju.”

(TIP/Izvor: federalna.ba/BBC/Foto: BBC/Apple)