Navršene su 32 godine od formiranja logora Batković – mjesta zarobljavanja i mučenja više od 4.000 civila. Svjedočenja bivših logoraša od Bijeljine, Janje, Vlasenice, Zvornika, Brčkog, Prijedora do Krajine za pravdu ni tri decenije poslije nisu bila dovoljna. Porodice žrtava i preživjeli logoraši podsjećaju i opominju.

Prvi otvoren, a posljednji zatvoren u Bosni i Hercegovini, logor Batković i danas, više od 30 godina kasnije, za preživjele logoraše i članove njihovih porodica sjećanja čini jednako mučnim i teškim.

“Ovo je logor u kome su ljudi ubijani, izgladnjivani, odvođeni na prve linije kao živi štit. Iz ovog logora su odvedene i moje komšije, koje su ubijene na taj način”, kaže Jusuf Omerović, predsjednik Udruženja logoraša Omer Filipović iz Ključa.

“Takvo je vrijeme bilo, maltretirali su nas, tukli… Proveo sam ovdje 18 mjeseci, dvojica su mlađih braće otišli od mene, toliko su ih tukli da su od udaraca i umrli”, prisjeća se bivši logoraš Ramiz Mailbašić.

Da je pravda spora ali dostižna u ovom slučaju nije se pokazalo. Bar ne za protekle 32 godine. Kroz logor Batković prošlo više od 3.000 ljudi, više od 80 ih je ubijeno, a do danas gotovo da nema procesuiranih.

“Odgovorni nisu procesuirani, osim trojice koji su radili na poslovima čuvanja logoraša. Neki od glavnih odgovornih nisu procesuirani zbog nekvalitetnog rada Tužilaštva Bosne i Hercegovine, kao i nekih lokalnih tužilaca, ali i neadekvatno odabranih svjedoka u tim postupcima”, ističe predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine Seid Omerović.

“Pokrenut je proces protiv Vojkana Đurkovića, međutim, Sud, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine i Okružno javno tužilaštvo Bijeljina stavili su Đurkovićev slučaj ad akta. Zatvoren je zbog, navodno, nedostatka dokaza. Međutim, tužilac Muriz Šabić nije pozvao nijednog svjedoka iz Janje, nijednog logoraša iz Janje ili Bijeljine”, navodi predsjednik Udruženja logoraša Bijeljine i Janje Mehmed Džezić.

“Glavni izgovor za nevođenje postupaka je nedostatak dokaza. Preko 4.000 logoraša je prošlo kroz logor, svaki od njih je priča za sebe, svjedočenje za sebe, iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine – od Krajine, Sanskog Mosta, Ključa, Bijeljine, Vlasenice, Srebrenice… I kad neko dođe i kaže da nema dokaza, onda se zapitate da li je to kvalitetno vođen postupak”, ističe Mustafa Gradaščević, potpredsjednik Skupštine Grada Bijeljina (SDA).

Na zakonu o zaštiti žrtava ratne torture istrajava Savez logoraša u Bosne i Hercegovine. Da se nigdje, nikada i nikome ne ponovi – poruke su sa današnjeg skupa.

(TIP/Izvor: federalna.ba)