Dana  6. februara 2023. snažan potres pogodio je južnu Tursku, usmrtivši više od 55.000 ljudi. Danas je mnogima postalo jasno da su se deseci života mogli spasiti, samo da su se poštovali građevinski propisi.

Jedna majka je otkrivanje šta je uzrokovalo urušavanje zgrade u kojoj su živjeli njeni najmiliji, postavila kao životnu misiju. Prije potresa Nurgül Göksu bila je, kako kaže, normalna domaćica. Voljela je kuhati, a “içli köfte”, tradicionalno jelo od mesnih okruglica, bio je jedan je od njenih omiljenih recepata.

Živjela je na periferiji Istanbula. Njen 31-godišnji sin, Ahmet Can Zabun, sa suprugom i malom bebom, živio je u jugoistočnom gradu Kahramanmaras.

Ahmet Can nije bio Nurgülino jedino dijete, ali budući da je bio njen najstariji sin kojeg je rodila kao tinejdžerica, njihov je odnos bio poseban.Upisala ga je na fakultet i bila je ponosna na ono što je postigao. I Ahmet Can i njegova žena Nesibe bili su odvjetnici. Sama Nurgül nikada nije išla na fakultet i morala je završiti školu putem eksterne diplome. Kada je potres pogodio Kahramanmaras, srušilo se najmanje 7000 zgrada u gradu, uključujući i Ahmet Canovu.

Nurgül je odjurila u grad u potragu za svojim sinom, njegovom suprugom i njihovim djetetom – ili, kako ona kaže, svoje “troje djece”. Iako su mnoge zgrade u Kahramanmarasu uništene u potresu, čini se da područje u kojem je živio Nurgülin sin nije toliko pogođeno.

Velik dio susjedstva je jedva oštećen. Ali njegov stambeni blok, visok deset spratova i poznat kao zgrada Ezgi, bio je jedan od rijetkih koji su sravnjeni s zemljom. Slična odstupanja dogodila su se i u drugim područjima pogođenim potresom. Mnogi u Turskoj počeli su se pitati zašto su se neke zgrade srušile, a druge nisu, čak i ako su bile smještene jedna do druge i bile slične visine, starosti i stila gradnje.

Nurgül je čekala dok su spasilački timovi probijali kroz ruševine zgrade Ezgi. Osam dana kasnije, pronađena su tijela Ahmeta Cana, njegove supruge Nesibe i njihove kćerkice Asude, Nurgüline unuke. Beba Asude imala je samo šest mjeseci. “Izgubiti ne jedno, već troje djece je uistinu teško”, kaže Nurgül.

Često dijeli porodične fotografije na društvenim mrežama koje je napravila nakon katastrofe. “Nisam željela da njihova smrt bude uzalud i da ih jednostavno zaboravim”, kaže Nurgül.

Ukupno je 35 ljudi poginulo u urušavanju zgrade Ezgi. Samo je dvoje preživjelo.

Nakon gubitka porodice, Nurgül je odlučila otkriti zašto se zgrada u kojoj je njen sin živio srušila, a druge nisu. Ali trebali su joj dokazi i stručno znanje. Razgovarala je s lokalnim građevinskim inženjerima i građevinskim stručnjacima. Naučila je kako pronaći fotografije “prije” i “poslije” na internetu te je počela razumijevati građevinske propise i postupke potrebne za odobravanje bilo kakvih izmjena.

Zatim je u junu prošle godine na YouTubeu naišla na video BBC-ja na turskom jeziku o urušavanju jedne zgrade u gradu Izmiru nakon potresa 2020. godine. Nurgül je BBC-ju poslala poruku na društvenim mrežama tražeći pomoć u analizi urušavanja zgrade Ezgi.

Ostali su s njom u kontaktu mjesecima, dok je ona nastavila istraživati jesu li preinake na zgradi izvedene kako treba.

Koristili su grafike kako bi ilustrirali njena otkrića. “Pokušala sam pronaći što više dokaza na mjestu gdje sam izgubila dijete”, kaže Nurgül. “To nije trebala biti moja odgovornost. Ali čini se da, da ja nisam, niko drugi ne bi to učinio.“

Nurgül je doznala da su u mnogim potresima pogođenim područjima istrage, pokrenute nakon tvrdnji o kršenju građevinskih propisa, zatvorene zbog nedostatka dokaza.

Nije željela da se to dogodi sa njenom vlastitom istragom pa je dala brojne TV intervjue kako bi mnogi bili upoznati sa njenim slučajem. Uprkos tome što prije potresa nije bila oduševljena korisnica društvenih mreža, otvorila je i Instagram račun o zgradi Ezgi, pokušavajući prikupiti informacije od drugih porodica poginulih i građevinskih stručnjaka.

Nurgül je naglasila da je tužitelj mogao koristiti javne zapise za prikupljanje dokaza o načinu na koji je zgrada prvobitno izgrađena. Međutim, željela je osigurati da će sve strane odgovorne za urušavanje zgrade biti izvedene pred lice pravde – zbog čega se usredotočila na prikupljanje dokaza o tome kako su restauracije i preinake na zgradi izvedene.

Kad je tužiteljstvo pokrenulo istragu i naručilo vještačenje o urušavanju zgrade Ezgi, Nurgülin dokaz postao je ključni doprinos. U izvještaju koje je dovršeno u julu 2023., utvrđeno je da su mnoge preinake na zgradi izvedene u suprotnosti s postojećim propisima i da su bile nezakonite.

Dr. Beyza Taşkın, vanredna profesorica građevinarstva na Tehničkom fakultetu u Istanbulu, rekla je za BBC da činjenica da su okolne zgrade ostale netaknute ukazuje na to da postoji veliki strukturalni problem sa zgradom Ezgi. Izvještaj je otkrio da ključni element potpore nikada nije ispravno izgrađen ili je kasnije izmijenjen. Službena laboratorijska analiza također je pokazala da neki materijali i građevinski procesi nisu u skladu s odobrenim standardima.

A tu je bilo još nešto: kafić u zgradi. Pitanja o ranijoj obnovi kafića u prizemlju počela su se postavljati ubrzo nakon urušavanja zgrade Ezgi.

Renoviranje je uključivalo spajanje tri odvojene jedinice u prizemlju u jedan veliki prostor. Ugrađeno je i servisno dizalo uklanjanjem dijela poda, a više velikih otvora za ventilaciju napravljeno je zidovima.

Druga izmjena bila je uklanjanje ili zamjena nosivog zida, koji je bio uključen u izvorni projekt zgrade, ali je kasnije nestao.

Godine 2021. stanovnici zgrade Egzi potpisali su peticiju tražeći od lokalnih vlasti da ispitaju uzroke urušavanja zgrade, jer su bili zabrinuti da je obnova ugrozila njezinu strukturnu stabilnost. Odgovor koji su dobili je da “nije utvrđeno odstupanje” od izvornog arhitektonskog projekta.

Nurgül se sada pita zašto je poziv upomoć ignoriran i jesu li nadležni “uopće pogledali zgradu kada su pisali ovaj odgovor”. Nakon što je stigao izvještaj o uzrocima urušavanja, tužiteljstvo je otvorilo kazneni postupak.

Dizajner interijera prizemnog kafića i inženjer koji je bio glavni odgovoran za početnu izgradnju zgrade uhapšeni su u septembru 2023. i čekaju suđenje. Izdana je i potjernica za građevinskim poduzetnikom, ali nije izvršena, vjerovatno zbog njegove poodmakle dobi.

Njegov odvjetnik odbacio je optužbe da je njegov klijent odgovoran za urušavanje i za to okrivio kasnije preinake. Vlasnici kafića čije je hapšenje također naložio tužitelj nestali su i još su negdje na slobodi. U septembru prošle godine oglasili su se na društvenim mrežama demantirajući svoju odgovornost za bilo kakvo kršenje građevinskih propisa pri obnovi prizemlja.

Lokalne vlasti tek treba ispitati.

Hapšenja i kaznene prijave nisu jedinstveni za slučaj Ezgi – deseci slučajeva povezanih s neispravnim konstrukcijama i nezakonitim preinakama zgrada otvoreni su širom potresom pogođenih područja. U julu prošle godine tursko ministarstvo pravosuđa saopćilo je da je više od 350 ljudi uhapšeno u takvim slučajevima. Radeći na vlastitom slučaju, Nurgül je također pomagala drugima, dijeleći svoje znanje o građevinskim propisima i niskogradnji, kao i svoje vještine u korištenju obavještajnih podataka otvorenog izvora.

Kaže kako je odlučna pronaći odgovorne za urušavanje kako bi osigurala da niko u budućnosti ne dođe u iskušenje zaobići ili prekršiti građevinske propise. “Možda se zbog zgrade Ezgi takve stvari neće događati u budućnosti. Borim se kako bi drugima bila za primjer.”

(TIP/Izvor: federalna.ba/BBC/Foto: BBC)