“Posljednji put sam mogla kupiti mlijeko za svoju bebu prije dva mjeseca. Obično samo napunim flašicu za čajem. Ili potopim hljeb u čaj i onda je nahranim”, kaže Sohaila Niyazi, sjedeći na podu svoje kuće od blatne cigle u istočnom Kabulu.

Do njene kuće nema puteva – mora se hodati strmim blatnjavim stazama uz koje teče kanalizacija. Sohaila je udovica. Ima šestoro djece, od kojih je najmlađa 15-mjesečna djevojčica Husna Fakeeri. Čaj o kojem govori Sohaila je ono što se tradicionalno pije u Afganistanu, napravljen od zelenog lišća i vruće vode, bez mlijeka ili šećera. Ne sadrži ništa što bi imalo bilo kakvu nutritivnu vrijednost za njenu bebu.

Sohaila je jedna od 10 miliona ljudi koji su prestali da primaju hitnu pomoć u hrani od Svjetskog programa UN-a za hranu (WFP) u protekloj godini – rezovi su navodno bili neophodni zbog ogromnog nedostatka sredstava. To je težak udarac, posebno za dva miliona domaćinstava koja vode žene u Afganistanu.

Pod vlašću talibana, Sohaila kaže da ne može ići na posao i tako prehranjivati svoju porodicu. „Bilo je noći kada nismo imali šta da jedemo. Kažem svojoj djeci, gdje bi mogli prositi u ovo doba noći? Spavaju gladni i kada se probude pitam se šta da radim. komšija nam nekad donese hranu koja djeca otimaju, govoreći ‘daj mi, daj’. Pokušavam to podijeliti između njih da ih smirim”, kaže Sohaila.

Da bi smirila svoju gladnu djevojčicu, Sohaila kaže da joj daje “lijek za spavanje”. “Dajem ga da se ne probudi i ne traži mlijeko jer nemam mlijeka da joj dam. Nakon što joj dam lijek, spava od jutra do jutra”, kaže Sohaila. “Ponekad provjeravam da li je živa.” Lijek o kojem Sohaila govori je ustvari antihistaminik ili lijek protiv alergije. Sedacija je nuspojava.

Iako je manje štetan od sredstava za smirenje i antidepresiva za koje je BBC otkrio da ih neki afganistanski roditelji daju svojoj gladnoj djeci, u većim dozama lijek može uzrokovati respiratorni distres. Sohaila kaže da je njen suprug bio civil ubijen u unakrsnoj vatri u provinciji Panjshir 2022. godine, u borbama između talibanskih snaga i onih koji se opiru vlasti talibana. Nakon njegove smrti, u velikoj je mjeri ovisila o pomoći koju je pružao WFP – brašna, ulja igraha.

Sada WFP kaže da je u stanju da opskrbi samo tri miliona ljudi – manje od četvrtine onih koji su trenutno u akutnoj gladi.

Sohaila se u potpunosti oslanja na donacije rođaka ili kompija. Veći dio vremena dok je ekipa BBC-ja u posjeti, beba Husna je tiha i neaktivna.

Ona je umjereno pothranjena, jedno od više od tri miliona djece koja pate od ovog stanja u zemlji, navodi Unicef. Više od četvrtine njih ima najgori oblik – tešku akutnu pothranjenost. Prema navodima Ujedinjenih nacija, ovo je najgore nego što je ikada bilo u Afganistanu.

I dok pothranjenost pogađa najmlađe u zemlji, pomoć koja je sprječavala kolaps zdravstvene zaštite morala je biti povučena. Međunarodni komitet Crvenog krsta (ICRC) isplaćivao je plate zdravstvenim radnicima i finansirao lijekove i hranu u više od 30 bolnica – što je hitna mjera koja je primijenjena nakon promjene režima 2021. godine. Sada nema resurse za nastavak finansiranja, a pomoć je povučena iz većine zdravstvenih ustanova, uključujući jedinu dječju bolnicu u Afganistanu, Dječju bolnicu Indira Gandhi u Kabulu.

“Plate ljekara i medicinskih sestara sada dolaze od vlade. Svima su plate smanjene za polovicu”, kaže dr. Mohammad Iqbal Sadiq, medicinski direktor bolnice kojeg su imenovali talibani.

Bolnica je također zatvorila svoju ambulantu i pruža usluge samo za one koji trebaju biti primljeni u bolnicu.

Odjeljenje za neuhranjenost je prepuno, a veoma često u jednom krevetu moraju smjestiti više od jednog djeteta. U jednom uglu sjedi Sumaya. Sa 14 mjeseci teška je koliko i novorođenče, a njeno malo lice je naborano kao kod mnogo starije osobe.

Pored nje je Mohammad Shafi. Njegova kilaža je u pola manja od onoga što bi trebalo da ima sa 18 meseci. Njegov otac je bio talibanski borac koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Majka mu je umrla od bolesti.

Njegova starija baka, Hayat Bibi želi ispričati svoju priču. Kaže da su talibani pomogli njenom unuku da dođe u bolnicu, ali da ne zna kako će preživjeti. “Oslanjam se na milost Božju. Nemam kome više da se obratim. Potpuno sam izgubljena”, kaže Hayat Bibi, sa očima punih suza. “I sama se borim. Glava me toliko boli da imam osjećaj da bi mogla eksplodirati.”

Na pitanje šta se čini kako bi uvjerili međunarodnu zajednicu da pruži veću pomoć, glasnogovornik talibanske vlade, Zabihullaha Mujahida kaže: “Pomoć je prekinuta jer ekonomije zemalja donatora ne stoje dobro. A dogodile su se dvije velike nesreće – Covid i rat u Ukrajini. Tako da ne možemo očekivati pomoć od njih. Nećemo dobiti pomoć razgovorajući s njima“, rekao je.

“Moramo postati samostalni. Naša ekonomija se stabilizovala i mi dajemo ugovore o rudarstvu koji će otvoriti hiljade radnih mjesta. Ali naravno, ne kažem da pomoć treba smanjiti jer još uvijek imamo mnogo izazova.” Da li je prepoznao da je i politika talibana dio problema; da donatori nisu htjeli da daju novac zemlji u kojoj je vlada uvela stroga ograničenja za žene? “Ako se pomoć koristi kao sredstvo pritiska, onda Islamski emirat ima svoje vrijednosti koje će čuvati po svaku cijenu. Afganistanci su u prošlosti podnijeli velike žrtve kako bi zaštitili svoje vrijednosti pa će izdržati i smanjenje pomoći”, kaže Mujahid.

Njegove riječi neće utješiti mnoge Afganistance. Dvije trećine ljudi u zemlji ne zna odakle će dobiti sljedeći obrok.

U hladnoj, vlažnoj, jednosobnoj kući na ulici u Kabulu sjedi žena koja kaže da su je talibani spriječili da na ulici prodaje voće, povrće, čarape i druge neobične artikle. Kaže da je i ona jednom privedena. Njen muž je poginuo tokom rata, a ona ima četvero djece koju treba izdržavati. Neutješno plače nekoliko minuta u razgovoru o svojoj situaciji.

“Trebalo bi da nam barem dozvole da radimo i pošteno zarađujemo. Kunem se Bogom da nećemo raditi loše stvari. Idemo samo da zaradimo hranu za svoju djecu, a oni nas ovako maltretiraju”, kaže ona. Sada je primorana da svog 12-godišnjeg sina šalje da radi.

“Pitala sam jednog brata talibana, čime da hranim svoju djecu ako ne zarađujem? Rekao je da im dam otrov što se njega tiče, ali da ja ne izlazim iz kuće”, kaže ona. “Dva puta mi je talibanska vlada dala nešto novca, ali to nije ni približno dovoljno.”

Prije preuzimanja vlasti od strane talibana, tri četvrtine javne potrošnje dolazilo je od stranog novca koji je direktno davan prethodnom režimu. Taj je priliv zaustavljen u augustu 2021., što je dovelo do loše ekonomije.

Agencije za pomoć uskočile su kako bi osigurale privremeni, ali kritičan most. Veći dio tih sredstava je sada nestao.

Teško je procijeniti ozbiljnost situacije, ali milioni preživljavaju od suhog hljeba i vode. Neki neće preživjeti zimu.

(TIP/Izvor: federalna.ba/BBC/Foto:  BBC/AAMIR PEERZADA)